Video: Na misu za Pavelića nisu došli samo fašisti, došli su i idioti

Povezani članci

• Hrvatski pristup EU: Sa prigušenom nadom
• Božica Jelušić: VLATI TRAVE NA MRAZU NEMILOSRĐA
• Mladost Splita streljana u kopačkama
• Hrvatski sitnopis o Velikom ratu
• Kada vas uhapse pred samoposlugom i zatraže račun…
• Marijan Vogrinec: Glas razuma među vukovima koji zavijaju

“Otac ti je četnik”, reče mi mi čovjek koji bi mi mogao biti otac. Nemam previše poštovanja prema starijima pa ga upitah misli li ozbiljno što je rekao. Možda sam mu se malo i unio u lice pa su okupljeni zamijetili da ne treba tuči starije ljude.

Piše: Vojislav Mazzocco, index.hr

Taj je stariji čovjek došao na misu za Antu Pavelića, ustaškog Poglavnika koji je blago u gospodinu krepao na današnji dan u Madridu 1959. godine. Svi liječnici koji su pod paskom Francisca Franca radili u Hospital Alemán nisu mu mogli pomoći. Četrnaest godina nakon završetka drugog svjetskog rata dušu je ispustio jedan od neosuđenih zločinaca.

Na dan kada Katolička crkva slavi Nevinu dječicu

Gotovo pola stoljeća kasnije u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici mole se za njegovu dušu. Isusovačka crkva okupljalište je Pavelićevih poklonika. Svake godine na dan kada Katolička crkva slavi Nevinu dječicu.

No, ne bi valjalo svakoga od onih koji su u isusovačku crkvu ušli nazivati fašistima. Ima i idiota.

“Tu sam da se pomolim za njegovu dušu. Ante Pavelić je najveći Hrvat svih vremena. Samo je pokušao Hrvatsku ostvariti krivim metodama”, rekao je jedan od normalnijih molitelja za zločinčevu dušu.

Drugi su nas uglavnom otpravljali na drugu stranu Palmotićeve ulice. Tamo se okupilo nekoliko desetaka prosvjednika. Došli su reći da je Ante Pavelić zločinac i da se za njegovu dušu ne bi trebao moliti nitko tko vjeruje u Boga, u kojeg ne vjeruju.

“Fašisti su nas napali tu, stotinjak metara niže. Bacali su kante, cijevi, šipke, pokušali su nam oteti transparente”, kažu prosvjednici pod budnom policijskom paskom. Napadu su se, tvrde, oduprli, i neprijatelj je odustao od ofanzive.

Dijelili su među sobom papire sa stihovima Rundekovog prepjeva pjesme “Ay, Carmela”. Znate ono: “Mi smo protiv osvajača, i njihovih pomagača”? E, ni oni ne znaju ali vole pjevati.

Dok se zbor antifašista uvježbavao, ljubitelji lika i nedjela Ante Pavelića su se povukli u crkvu. Njima uvježbavanje nije trebalo. Tamo se već dvije tisuće godina zna kako se spominje duša zločinčeva: “Oče naš, koji jesi na nebesima…”