Petar Fehir: Kapitalističko samoupravljanje

Izdvajamo

• Kompletna teorija svih njegovih pojavnih oblika sažeta je u jedan grafit koji se šepuri na svlačionici sportske dvorane u Lundu: "VI NEMATE ZATO ŠTO ONI IMAJU"

Povezani članci

• Tomislav Jakić: OD VELEIZDAJNIKA DO HEROJA (I NATRAG)
• Milan Rakovac: Ako mira na Balkanu ne bude, neće ga biti nigdje…
• Tuđmanova služinčad
• Igor Mandić: Nema nade za Hrvatsku, država je u raspadanju
• Dragan Markovina o Davoru Butkoviću: Posljednji čovjek na predziđu
• Lud, zbunjen, normalan

Ilustracija: lupiga

Kompletna teorija svih njegovih pojavnih oblika sažeta je u jedan grafit koji se šepuri na svlačionici sportske dvorane u Lundu: “VI NEMATE ZATO ŠTO ONI IMAJU”

Piše: Petar Fehir

Kapitalizam je u svom biću neprirodno stanje. Ili proces, sistem, što li već.

Sa svim svojim liberalno-globalističkim varijacijama. I ne postoji nikakva sloboda kretanja. Ni robe, ni kapitala, ni čovjeka. Sve je pod kontrolom.

Kapitalizam je u svojoj duši obmana. Ideja mu je samo u interesu stvaranja sve većeg “viška vrijednosti ” koji na kraju puta završi u džepu gospodara. Upravljača. Nalogodavca.

U Hrvatskoj, na sreću, kapitalizma nema.

Kapitalizam je i šarena laža. U kojoj te pokušavaju uvjeriti (a ponekad i ubjeđuju sredstvima prisile), da ti je dobro, a da će ti biti još bolje kad budeš više i duže radio, ako se malo odričeš, štediš i previše ne talasaš (ili kako bi se to već reklo s valovima).

Kompletna teorija svih njegovih pojavnih oblika sažeta je u jedan grafit koji se šepuri na svlačionici sportske dvorane u Lundu:

“VI NEMATE ZATO ŠTO ONI IMAJU”

ONI to, naravno, nazivaju raznim anarholjevičarenjem. Kod nas još i jugonostalgičarenjem i još kojekako. Tvrd je to zid. Sa čelično izgrađenom infrastrukturom državno/partijsko/obavještajne mreže.

Tvrditi, pak, da se “društvenopolitički” sistem u Hrvata zove kapitalizam je bez realne osnove.

Taj sistem više sliči Golužinoj postavi obrane na svjetskom prvenstvu. Nešto kao drž-nedaj.

Sistem bez sistema. Bez jasnih načela, pravila i prakse. Bez jasnog cilja, strategije i plana. Oblik kakav još nije viđen.

“Svijest” najamnika u tom “sistemu” izgleda još nakaradnije. Traži se da se država decentralizira, smanji ovlasti, a onda opet, kad zagusti, interventira i spašava naše spekulativne promašaje.

Zamislite da, kojim čudom, franak odjednom padne dvadeset posto. Kakva bi samo trka i pritisak na vladu nastala da se vrati štednja u francima!

Htjeli bismo besplatno zdravstvo i školstvo, veće mirovine i prava iz rada. Kapitalističko samoupravljanje. Drveno željezo.

Ne bismo posuđivali novac, ali ne damo ceste u koncesiju. Svoju bismo energiju, ali bez bušenja u jadranu. Jeftiniju hranu, ali proizvedenu kod nas. Sistem, poznat u narodu, čiji opis završava sa – ali da ne uđe.

I smeteno vodstvo koje, populistički, u pokušaju da spasi “što se da”, širi kolo grešaka u napadu i djeluje kao Golužin “sistem”.

Zato je obrana digniteta Sabora i države, u liku i dijelu Josipa Leke, pred pokušajem branitelja (svojih privilegija) da zauzmu još jednu busiju, u svom poimanju demokracije, zvučala nekako nehrvatski.

Mudro, jasno i racionalno.