OBILJEŽAVANJE 83-e GODIŠNJICE OSNIVANJA KPH

Kapuralin Vladimir  
Autor/ica 3.8.2020. u 08:50

Izdvajamo

  • Izvršena je revizija povijesti, te se po principu zamjene teza napadaju i omalovažavaju najznačajniji događaji i njihovi nosioci, pa i sam Tito. U tu prljavu rabotu uključeni su i ljudi, koji su po vokaciji povjesničari. Pa nije li i dr. Mengele bio liječnik po profesiji, ali on nije zadužio medicinsku znanost, već ju je osramotio, a to čine i povjesničari, koji falsificiraju, događaje i učesnike najslavnijeg razdoblja naše povijesti.

Povezani članci

OBILJEŽAVANJE 83-e GODIŠNJICE OSNIVANJA KPH

foto: wikipedia

U Subotu 1. augusta u Anindolu kod Samobora tradicionalno je u organizaciji Socijalističke radničke partije obilježena 83. godišnjica osnivanja Komunističke partije Hrvatske.

Osnivački kongres održan je ilegalno 1. i 2. augusta 1937. godine, u Anindolu.

KPH je kao organizacioni subjekt osnovana na osnovu odluke donesene na IV zemaljskoj konferenciji KPJ održanoj u Ljubljani 1934. godine, u sklopu potrebe za osnivanjem nacionalnih KP unutar KPJ.

Razlozi za osnivanje KPH, kao zasebnog organizacionog subjekta bili su višestruki:

Potreba efikasnije koordinacije između rastućeg broja organizacija na terenu.

Kvalitetnog rješavanja nacionalnog pitanja u Jugoslaviji, za čije rješavanje buržoaski režim nije imao predispozicije.

Potreba konsolidacije partije u teškim uvjetima ilegalnog rada, u kojima se partija našla nakon Obznane iz 1920. godine, neposredno nakon osnivanja.

Tome treba dodati i unutrašnje trzavice u partiji, kao posljedice frakcijske borbe.

Među ukupnim aktivnostima kongresa poseban značaj pripada proglasu, kojeg njegova klasno-socijalna originalnosti i univerzalna vrijednost i danas čini aktualnim, citat:

«Između radničkih interesa i stvarnih interesa hrvatskog naroda nema i ne može biti nesuglasica, jer su radnici, kao dio svog naroda, krvno zainteresirani da narod bude slobodan, da mu bude osiguran razvitak, da se poštuje sve što je lijepo i napredno u njegovoj tradiciji i kulturi. Boreći se za te ideale, mi se borimo protiv nacionalne zagriženosti, jer znamo da su pravi napredak i sloboda Hrvatskog naroda osigurani samo u hrvatskoj slozi i suradnji s ostalim narodima Jugoslavije».

To bjelodano potvrđuje da su komunisti bolji zaštitnici nacionalnih intresa od pobornika kapitalističkog uređenja, jer je kapital transgranični i trans nacionalni.

Među zadacima koje je kongres postavio partijskim organizacijama, valja istaknuti:

Potrebu čišćenja partije od frakcijskih elemenata. Učvrstiti i proširiti partiju organizaciono.

Izražena je i solidarnost sa radničkom klasom i borbom Španjolskog naroda, sa kojima se rame uz rame borilo i oko 1750 Jugoslavenskih komunista, protiv fašističkih snaga generala Franka.

Na kraju je izabran i prvi CK KPH.

Tako konsolidirana partija, kao integralni dio KPJ, na čije čelo je te godine došao drug Tito, bila je u stanju procijeniti političke prilike, koje su vodile prema sv. ratu. I bila je jedina politička snaga u zemlji idejno osposobljena, pripremit i organizirat aktivan otpor neprijatelju i njegovim pomagačima, povesti narod u oslobodilačku borbu i socijalističku revoluciju i izvojevat pobjedu. Iako malobrojna, sa svega 12-estak hiljada članova, uspjela je uz sebe mobilizirat nekoliko stotina hiljada boraca, što zbog svojeg klasno-socijalnog, ali i moralnog određenja nije uspjelo mnogim brojnijim partijama građanske provenijencije. Te partije ne samo da se nisu suprotstavile nadolazećoj opasnosti, već su odbile i suradnju sa KPJ.

Komunističkoj partiji je to uspjelo, zahvaljujući ne samo svojoj klasno-socijalnoj poziciji u društvu, već i zahvaljujući i visokom stupnju discipline i požrtvovanosti, kako u političkom radu, tako i u oružanoj borbi, u kojoj su mnogi dali, svoje živote.

Danas kad se prisjećamo ovih časnih događaja, koji su obilježili epohu koja je iza nas, red je da rezimiramo rezultate njihovog rada i da povučemo neke usporedbe, sa vremenom sadašnjim.

Rezultat političkog djelovanja partije i njena vodeća uloga u NOB-i i revoluciji i poslijeratnoj izgradnji je:

-Pobjeda nad okupatorom i domaćim klerofašističkim snagama u ratu.

-Pripojenje oduzetih ili ustupljenih dijelova zemlje.

-Uvođenje samoupravnog socijalizma, kao jedinstveni primjer prirodne pozicije rada u društvu i dostojanstva radnika i seljaka, koji bi bili u stanju upravljat vlastitim sudbinama.

-Najintenzivniji period privrednog i kulturnog razvoja, dotada nezabilježen na ovim prostorima.

-Najduži period mira, među pripadnicima različitih nacionalnih i konfesionalnih subjekata, na ovim prostorima. Koji je trajao gotovo pola stoljeća, od završetka II sv. rata do secesije i kontrarevolucije 90-ih.

-Najveći ugled, koji su narodi ovih krajeva postigli u međunarodnim relacijama.

-Doprinos osnivanju Pokreta nesvrstanih, svojevremeno najbrojnije grupe zemalja orijentiranih ka miroljubivoj koegzistenciji.

Sve je to postignuto uz puni državnički suverenitet, bez gubitka, ni jednog privrednog ili financijskog objekta i ni jednog pedlja nacionalnog tla.

Globalni geopolitički tektonski poremećaji 90-ih nisu zaobišli ni nas. Dapače primjer jugoslavenskog samoupravljanja, sa do tada jedinstvenom primjenom u svijetu bio je nepoželjan svjetskim moćnicima te ga je trebalo ukinuti kroz proces koji je osmišljen izvana a sproveden iznutra. Posao im je između ostalog olakšao i otklon SK od svoje povijesno klasne misije, kada je došlo do većeg stupnja razumijevanja i suradnje između pripadnika partije i nacionalista, odnosno protivnika revolucije unutar vlastitih nacionalnih korpusa, nego između pripadnika partije različitih nacionalnih korpusa.

Rezultat je svima poznat, jednostrana secesija Slovenije i Hrvatske, koju su prema domino efektu slijedile i ostale republike, što je za posljedicu imalo rasplamsavanje međuetničkog i konfesionalnog oružanog sukoba sa elementima građanskog rata, putem kojeg je provedena kontrarevolucija, čime su privredni, financijski i ljudski resursi prepušteni na milost i nemilost, stranim i novoinstaliranim domaćim kapitalistima.

Izvršena je revizija povijesti, te se po principu zamjene teza napadaju i omalovažavaju najznačajniji događaji i njihovi nosioci, pa i sam Tito. U tu prljavu rabotu uključeni su i ljudi, koji su po vokaciji povjesničari. Pa nije li i dr. Mengele bio liječnik po profesiji, ali on nije zadužio medicinsku znanost, već ju je osramotio, a to čine i povjesničari, koji falsificiraju, događaje i učesnike najslavnijeg razdoblja naše povijesti.

Tako smo se slijednici naših prethodnika, našli u poziciji veoma sličnoj onoj u kojoj su se nalazili oni u svoje vrijeme. Hrvatska, ali i ostale državice nastale na jugoslavenskom prostoru nalaze se pred potpunim ekonomskim slomom, a izgubljen je suverenitet na dulji period. U to nas je dovela politika restauracije sprovođena od stranaka građanskog tipa, pa je naivno i iluzorno očekivati da nas one mogu i izvući iz te situacije, bez obzira radi li se o strankama pozicije ili opozicije, koje su umjetno podijeljene na desnicu, koja to i je i ljevicu, koja to nije, jer one nisu spremne da se uhvate u koštac sa vlasničkom strukturom. Odnosno nisu voljne da otetu imovinu oduzmu i vrate onima koji su je stvarali i kojima po toj osnovi pripada. To vrijedi za pojavu stranaka, koje specifičnošću svoga imena ili fokusiranjem na pojedine teme na kratko uspijevaju privući pažnju, koja vrlo brzo nestaje sa nestankom kozmetike u koji su se uvili.

I to nije slučaj samo kod nas već i drugdje u svijetu, to samo potvrđuje tezu naučnog socijalizma da kritika kapitalizma sa kapitalističkog stajališta ne može uroditi plodom. On se naprosto neda popravit, pa su svi pokušaji socijaldemokracije da to učini, voda na mlin kapitalističkog sistema i tupljenje revolucionarne oštrice.

Lokalne, ali i globalne prilike u vremenu kojem živimo, bjelodano govore da se ne radi o financijskoj ili ekonomskoj krizi, kako je tvorci nazivaju, već se radi o krizi kapitalističkog sistema, koji je ispunio svoju povijesnu misiju i vođen isključivo logikom profita nema odgovora za današnje potrebe čovječanstva, već ugrožava i njegov sam opstanak. Time je više nego ikad aktualizirana, pred jednim stoljećem izrečena teza da je budućnost čovječanstva socijalizam ili barbarstvo.

Kapuralin Vladimir  
Autor/ica 3.8.2020. u 08:50