Krešimir Butković: Pokret praznih želudaca najperspektivnija je politička opcija

Povezani članci

• Paket aranžman ili Obrana i posljednji dani?
• Vijeće obranilo čast haubica
• Viktor Ivančić: Manje zlo
• Dok ne kažu cijenu kvadrata – čekam
• Ivica Đikić: Sve ali ništa Jadranke Kosor
• Republika Sahara

Sit gladnome ne vjeruje. Čini se da se to nepovjerenje  svelo na grupicu ljudi koji se site na naš račun bez imalo namjere da  nam i polažu te račune.

Piše: Krešimir Butković

Jučerašnje novinarsko rešetanje budućeg ministra turizma Lorencina o njegovoj imovinskoj pozadini, te (ne)očekivano nedemokratska reakcija premijera Milanovića učvrstila nas je u tezi da je ovaj jadni i izgladnjeli narod prepušten samom sebi.

Da, Hrvati su gladni. Sve brojnija ”samoposluživanja” za nezaposlene i siromašne, javne kuhinje, dobrotvorne akcije, upućuju na početak totalnog kolapsa društva. Ovakvom političkom logikom vodi nas se u samouništenje čiji razmjeri će biti dugo godina nesagledivi. Danas imamo izvješće o radnicima Diokija koji gladuju. Koliko je još takvih ljudi koji gladuju u Hrvatskoj? Našim političarima je to nebitno kao što je i nebitno tko s kakvom ”moralnom slikom” ulazi u Vladu. Zoki je spreman zaškiljiti pred kadrom, nije važno kakav je tko ”igrač”, glavno da se igra igru. Tko otkud plaća velike kredite, tko je komu jamac, i tko odlazi na ”razgovore”  kod USKOK-a, to je našem ”moralnom” premijeru nebitno. Imamo gluhe političare koji ne čuju bolno kruljenje želuca napaćenog naroda.

Glad nije izum ove Vlade. Glad je najopakija bol koju čovjek može ćutjeti. Glad u Hrvata je nažalost posljedica opće situacije u zapadnom svijetu. Nedavno je prikazan dokumentarac o gladi nekadašnje srednje klase koja je uništena recesijom u SAD-u. Nekoć, za naše pojmove, bogate obitelji sada ovise o socijalnoj pomoći, žive u svratištima ili u zapuštenim motelima, jedu komad pizze koji dijele na pet jednakih dijelova. Trbusi su im napuhnuti od kvasca, svaki dan se prisjećaju kako im je nekad bilo, a sada, dok klinci igraju igrice na playstationu koji se raspada, sanjaju o odlasku u obični restoran u kojem bi se do sita najeli za malo novca.

Slične priče dolaze i iz Europe. Europa grca u siromaštvu. Prema podacima koje daje Crveni križ, diljem Europe se dijeli hrane koliko se nije dijelilo ni za Drugog svjetskog rata. Netko će reći da je tada bilo manje ljudi. Jest, no tad je bio rat, a danas nije. Mnogi Hrvati razmišljaju o tome da obrađuju komadiće zemlje gdje bi uzgajali povrće. U Zagrebu će se uskoro za simboličan novac davati koncesija na male neobrađene površine na kojima bi bio dozvoljeno vrtlarenje. Prva pomoć u hrani. Uskoro ćemo imati alarme i nad šalatom i mrkvom.

Ako sit gladnome ne vjeruje, ne žali ni gladan sitog. Mnogi su ljudi s podsmijehom komentirali propast Ive Majoli. Malo tko ju žali jer je propala zbog rastrošnosti. Nije se držala one poznate prigorske izreke: ”pazite kak živite, još bumo i tenke srali!” Okreneš drugu stranicu, a tamo još jedan lik iz serije ”Bogati plaču”. Fižulić, koji je imao novca da financira barem pet rastrošnih života, pao je maltene na prosjački štap. Igre u bogataša su takve da te brzo zaborave ”prijatelji” kad dotakneš dno. Prisjeća se on ”rektalnog alpinizma” kad su mu se mnogi uvlačili i napredovali uz njegovu pomoć. U takvim sredinama nema ”moralnih vertikala”.

Zna to i populistički don iz Sabora kad je danas prozvao zastupnike da su ”duhovni invalidi”. Kao što vidimo, ovaj svijet je prepun duhovnih invalida. Političari ispipavaju granice do kojih narod može izdržati na prisilnoj dijeti. I dalje tjeraju luksuz ne učeći ništa iz poučka o bivšim bogatašima ili premijerima. Ova Vlada je u godinu i pol uspjela nanizati više afera nego bivša crnotorbaška. Činjenica je da diljem zapadnog svijeta političari nemaju rješenja. Aktualne elite nemaju pravi odgovor na krizu. Ponajmanje rješenja nudi aktivna ljevica koja bi trebala biti na strani gladnih, siromašnih i potlačenih. Glad će zasigurno potaknuti političke promjene. U toj konstelaciji oni će biti ti koji artikuliraju političke opcije i određuju budućnost trenutne političke elite. ”Tko je gori sad je doli!”
U ovom trenutku dok nam bleferi prodaju priče o medu i mlijeku možemo biti sretni što imamo kruha i vode. Kad Hrvatska dostigne kritičnu točku gladi bit će zanimljivo tko će se sve pridružiti pred ”Zidom plača”. Bahati rijetko uče da takvi mogu biti samo jednom. To se dogodilo Sanaderu, to se dogodilo Jadranki Kosor, to će se dogoditi i Milanoviću.

Kad tresnu o pod opet će krenuti priče o ”rektalnom alpinizmu”. S kim će se igrati Zoki i koga će uzeti u zaštitu kad mu drugi striček u Vladi skroji košulju i odredi bonove za hranu? Zasigurno ne razmišlja o tome, a trebao bi!

SEEbiz.eu