ENG
Dobrodošli u Hrvatsku devedesetih
Autor/ica 👤Ivo Anić
Izdvajamo
- Naraštaj koji će nas uvesti u novu eru starih spoznaja utjerat će nam svima domoljublje, ako treba i u kosti, a svoj kič, audio-vizualni identitet i lažni patriotizam među rebra i glave. Svima kojima se ovakva Hrvatska iz devedesetih ne sviđa, što je potvrdila i predsjednica mogu što prije iseliti iz nje. No to ste, ponavljam, svi tražili zaokružujući svoje kandidate, tražeći na neki način i same sebe, identitet Hrvata koji ne poznaje ništa novo i ništa bolje. Od Vrdoljaka koji će mu snimati filmove do sposobna naraštaja koji će mu čvrsto držati okove.
Povezani članci
foto: lupiga
KONSOLIDACIJA moderne hrvatske države ovisit će o sposobnosti našeg naraštaja da demontira okove, okove koji nas drže 25 godina, pojasnit će nam bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović, komentirajući u Mostaru situaciju u kojoj se zatekla njegova nasljednica Nina Obuljen. Riječ je, naravno, o buri koja se ne stišava nakon nalaza Državne revizije o Hrvatskom audio-vizualnom centru, koji po Hasanbegovićevoj ocjeni nije dovoljno hrvatski, te se nalazi u okovima koji nas drže 25 godina nakon pada komunizma i propasti bivše države.
Konsolidacija koja nam se odvija pred očima
U toj konsolidaciji koja se dešava pred našim očima i nijemim ustima sudjelujemo praktički svi i kao narod snosimo punu odgovornost, legitimnu bravu koju smo otključali na vratima ljudima kojima smo dali povjerenje provode ono što su nam u predizbornim kampanjama i obećali da namjeravaju raditi. Uvođenja obaveznog vojnog roka, stabiliziranje i konsolidaciju kulture koja se opasno nagnula ulijevo, jačanje domoljublja i patriotske svijesti koja se izgubila upravo kroz audiovizualne medije, film, državnu televiziju, elektroničke i tiskane “praonice mozga.”
Na prošlim izborima istu bravu otključali smo i MOST-u koji se od skupine provincijalaca bez jasne vizije i znanja, prometnuo u izdašnu polugu aktualne vlasti po istom principu zacrtanog plana. Najavljivane reforme dobile su kroz istu ideološku agendu svoju novu i veličanstvenu svrhu u konsolidaciji hrvatske moderne države kroz otvaranje arhiva do devedesetih, tj. liberalno – reformske sposobnosti našeg naraštaja koji će demontirati okove koji nas drže 25 godina, a sve to pet mjeseci uoči ključnih izbora za MOST, koji svoju političku snagu crpi upravo u malim sredinama.
Ako se do sada dvojilo da kao narod imamo važnije prioritete od audiovizualnih komunikacija, trošenja ionako skromnog proračuna na halapljivi oružani aparat, ako se ozbiljno držalo da smo narod koji je spreman izaći na ulice radi budućnosti svoje djece i njihove edukacije kroz kurikularnu reformu, ako smo imali visoko mišljenje o sebi kao o ljudima koji cijene slobodu, kako izražavanja, tako i slobodu koju garantira sekularnost, grdno smo se precijenili i, kako se to već kaže u narodu, dobro zajebali.
Resetiranje u devedesete
Konsolidacija Hrvatske u modernu državu po zamisli vladajuće garniture, u koju je aktivno uključena i predsjednica, u vremenu koje dolazi ovisit će isključivo o sposobnosti našeg naraštaja, kojeg smo sami izabrali, sami postavili da nas konsolidiraju i sami doveli na vlast potpuno svjesni kakvoj ćemo konsolidaciji svjedočiti, na koji način se ona treba provesti i tko će, na koncu, biti njezine žrtve.
Takva konsolidacija nije ništa drugo doli pukog resetiranja u devedesete, u dekadu u kojoj se ta ista garnitura, osvježena novim i, kako ono bješe, sposobnim naraštajem okvirno i stvarno provodi svoju viziju Hrvatske koja se žurno treba vratiti domoljubnom zanosu, Hrvatske koja je žrtva i koju ponovo treba braniti, Hrvatske koja ima svijetlu budućnost i prosperitet isključivo za one koji su za “našu stvar”, koji udaraju kako u ratne, tako i u kulturne bubnjeve.
Ukratko, resetiranje Hrvatske nije ništa drugo doli povratak u kič i nekompetentnost, povratak u razdoblje naše povijesti u kojem su “svi mogli sve” – vlasnici picerija voditi oružane snage, bageristi i vozači kamiona biti gradonačelnici, a bliski suradnici i teniski partneri vladajućih snimati filmove, organizirati i režirati državne programe i, naravno, biti vlasnicima vodećih novinskih kuća.
Smrad stare truleži
Na toj paradigmi države iz devedesetih evoluirala je nova generacija, koja je kroz institucionalizaciju i sustav preuzela brigu o novoj, modernoj Hrvatskoj koja će na starim i prokušanim zasadama organizirati svježi i još radikalniji tsunami kiča i plitkih floskula kojima će uspješno maskirati svoju elementarnu nesposobnost, potpunu isključivost prema bilo kojem obliku drugog i drugačijeg mišljenja, ali i vratiti istu onu halapljivu i nezasitnu supstancu koja kao duh iz devedesetih smrdi istom onom starom truleži – smjesom nepotizma, klijentelizma i bestidne grabeži uz desnicu na srcu.
Ako se dosad dvojilo da smo kao narod evoluirali od devedesetih i da ozbiljno moramo razmatrati ključan problem nepostojeće budućnosti za našu djecu, ako se dvojilo o sekularnom kao preduvjetu da ova zemlja ima ikakvu šansu postati normalnom, ako se dvojilo o Hrvatima kao narodu koji ima stvarne i ozbiljne ekonomske probleme, danas su stvari savršeno jasne.
Hrvati imaju ozbiljan problem sa svojim identitetom, Hrvati imaju ozbiljan problem sa svojom kulturom i audio-vizualnim komunikacijama, Hrvati imaju ozbiljan problem s arhivima do devedesetih, ali srećom, ozbiljan problem nemamo sa, kako nam ono rekoše, sposobnim kadrovima i generacijom koja će te vitalne probleme i goruća pitanja razriješiti.
Utjerivanje domoljublja u kosti
Cijeli taj cirkus, ukratko, bio je očekivan i najavljivan u protekle dvije godine. Sve to bilo je dugotrajno pripremano i kadrovski osmišljeno. Cijeli cirkus od povratka u devedesete legalno je i legitimno izabran, zaokružen i potpisan od većine naših sugrađana. Da novi izbori budu danas, cijela lobotomija odvila bi se identično, uz variranje glasova u neznatnom postotku. I što to na koncu govori o svima nama?
Govori puno, između ostalog i da je Zlatko Hasanbegović potpuno u pravu kada namjerava, kako ono, konsolidiranjem moderne hrvatske države sprovesti demontiranje okova koji su nas držali 25 godina, a u čemu će mu pomoći njegov naraštaj, koji je itekako sposoban to i izvršiti. Naraštaj kojem je narod dao legitimitet, da ga kroz svoju viziju Hrvatske iz devedesetih vrati na prvobitan položaj, točno u onaj audio-vizualno moment u kojem je nastao, onaj prvobitni prasak u kojem je to kič domoljublje bilo i stvarno, bilo opipljivo i bilo zanosno. Uz jedan ozbiljan problem. Hrvatsku je devedesetih čekala svijetla i otvorena budućnost. Hrvatsku 2017. čeka budućnost iz devedesetih.
Naraštaj koji će nas uvesti u novu eru starih spoznaja utjerat će nam svima domoljublje, ako treba i u kosti, a svoj kič, audio-vizualni identitet i lažni patriotizam među rebra i glave. Svima kojima se ovakva Hrvatska iz devedesetih ne sviđa, što je potvrdila i predsjednica mogu što prije iseliti iz nje.
No to ste, ponavljam, svi tražili zaokružujući svoje kandidate, tražeći na neki način i same sebe, identitet Hrvata koji ne poznaje ništa novo i ništa bolje. Od Vrdoljaka koji će mu snimati filmove do sposobna naraštaja koji će mu čvrsto držati okove.
Autor/ica 👤Ivo Anić
