ENG
Dan sjećanja na stradale u selima Gošić i Varivode
Autor/ica 👤tačno.net
Povezani članci
Srpsko narodno vijeće i Općina Kistanje pozivaju na komemoraciju u spomen na srpske civile s područja Šibensko-kninske županije ubijene nakon akcije Oluja. Komemoracija i vjerski obred u Varivodama održat će se u srijedu, 28. septembra, s početkom u 12 sati, a nakon toga u Gošiću.
U selu Gošić kod Kistanja 27. augusta 1995. ubijeno je sedam starijih osoba: Savo Borak (70), Vasilj Borak (68), Grozdana Borak (75), Marija Borak (81), Kosovka Borak (77), Milka Borak (75), Dušan Borak (56), a desetak dana ranije ubijen je i Gojko Ležaić (65). Svi ubijeni su bili civili, a u selu ni ranije niti u vrijeme ubojstava nije bilo nikakvih ratnih aktivnosti.
Gotovo dva mjeseca nakon Oluje, 28. septembra 1995., ubijeno je devet mještana Varivoda: Dušan Dukić (59), Špiro Berić (55), Jovo Berić (75), Jovan Berić (56), Radivoj Berić (69), Marija Berić (69), Milka Berić (67), Marko Berić (82) i Mirko Pokrajac (84). Ubijeni su hicima iz neposredne blizine na svojim kućnim pragovima. U selu se nisu odvijale nikakve vojne aktivnosti niti je u njemu pronađeno oružje.
Ubijeni stanovnici ovih sela tek su dio civilnih žrtava koje su ubijene tokom i nakon Oluje. O razmjerima zločina koji su tada počinjeni najviše govori činjenica da gotovo i ne postoji selo sa srpskim stanovništvom u sjevernoj Dalmaciji i Lici u kojem nije bilo ubojstava jedne ili više osoba. Dokumentaciono-informativni centar Veritas u svojoj evidenciji ima imena 1.960 poginulih i nestalih Srba od kojih 1.205 civila, među njima 522 žene i 12 djece. S druge strane, prema podacima Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava (HHO), na području zahvaćenom Olujom evidentirao je 677 civilnih žrtava te na hiljade uništenih, odnosno, spaljenih, srušenih ili temeljito oštećenih objekata. S tog područja protjerano je oko 200.000 stanovnika, od kojih se svojim domovima vratio tek manji dio njih. Za zločine u Oluji pred hrvatskim pravosuđem do današnjeg dana pravomoćno je osuđen samo Božo Bačelić, bivši zapovjednik voda Izvidničke satnije 113. šibenske brigade, za ubojstva počinjena u Prokljanu i Mandićima.
Oluja
Krajem decembra 1990. općine s područja sjeverne Dalmacije i Like proglasile su u Kninu Srpsku autonomnu oblast Krajinu. Nakon izmjene Ustava kojim je proglašeno osamostaljenje Hrvatske, ove oblasti proglašuju odcjepljenje od Hrvatske. „RSK“ nikad nije dobila međunarodno priznanje, no nije imala ni unutrašnju demokratsku legitimaciju. Uz ekonomsku bijedu i opće bezakonje karakterizirale su je teror te progoni i brojna ubojstva nesrpskog stanovništva.
Oružane snage Republike Hrvatske su većinu krajinskog teritorija povratile tokom 1995., u dvije vojne operacije – Bljesak (zapadna Slavonija) i Oluju (Kordun, Banija, dijelovi Like i sjeverne Dalmacije), dok je ostatak (istočna Slavonija) mirno reintegriran krajem 1997.
Oluja je trajala svega nekoliko dana. U vojnom aspektu karakterizira je odsutnost većih bitaka, izuzetno brzo i uspješno napredovanje Hrvatske vojske. Većina krajinske vojske i stanovništva (više od 200.000 ljudi) povukli su se tokom i prije te akcije u BiH, odnosno, Republiku Srpsku. Nakon osvajanja počinje dugotrajno i sistematsko nasilje u napuštenim predjelima – ubojstva onih koji su ostali, uništavanje cijelih naselja, otimanje imovine.
U dva mjeseca nakon Oluje uništeno je hiljade i hiljade stambenih i gospodarskih objekata – popaljena su čitava sela, gotovo uništeni pojedini manji gradovi poput Srba i Donjeg Lapca. Imovina koju su izbjegli Srbi ostavili za sobom je mjesecima neometano pljačkana. Nešto kasnije sva imovina Srba je sekvestirana od države.
Sudski postupci
Procjene o broju stradalih i o broju žrtava tokom VRA Oluja se razlikuju. Dokumentaciono-informativni centar Veritas u svojoj evidenciji ima imena 1.960 poginulih i nestalih Srba od kojih 1.205 civila, među njima 522 žene i 12 djece. Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava tvrdi da je tokom Oluje i nakon nje poginulo 677 civila. Drastično manjim brojevima barata Državno odvjetništvo RH. U Analizi podataka DORH-a o postupanju u slučajevima ratnih zločina u RH, navodi se da DORH vezano uz akciju Oluja ima evidentirano 27 slučajeva ratnih zločina u kojima su čak za 24 slučaja počinitelji potpuno nepoznati. Prema službenim podacima DORH-a, brojka registriranih ubijenih civila u navedenim slučajevima jest 156, dok je ukupan broj ubijenih prema istoj evidenciji 214.
Za zločine počinjene za vrijeme i nakon ove akcije za sada je donesena samo jedna pravomoćna osuđujuća presuda. Riječ je o zločinima počinjenima u Prokljanima i Mandićima. Optuženi Božo Bačelić, zapovjednik Izvidničke satnije 113. brigade HV-a ubio je bračni par Damjanić 11. avgusta 1995., u mjestu Prokljan općina Skradin, a koji dan ranije u zaseoku Mandići, općina Kistanje, i ratnog zarobljenika, pripadnikom vojske RSK Vuka Mandića. Optuženi Bačelić, odlukom Vrhovnog suda RH osuđen je na sedam godina zatvora.
Dvije decenije nakon Oluje stoga je ostalo mnoštvo neprocesuiranih i nekažnjenih zločina – poput napada na izbjegličke kolone, ubojstva najmanje 10 civila u mjestu Golubić kraj Knina ili egzekucije civila u Gruborima, Kijanima, Mokrom Polju, Glini, Topuskom, Gvozdu i Vojniću te u mnogim drugim mjestima.
Gošić i Varivode
U selu Gošić, kod Kistanja, je 27. augusta 1995. ubijeno sedam starijih osoba: Savo Borak (70), Vasilj Borak (68), Grozdana Borak (75), Marija Borak (81), Kosovka Borak (77), Milka Borak (75), Dušan Borak (56), a desetak dana ranije ubijen je i Gojko Ležaić (65). Svi ubijeni su bili civili u selu u kojem nije bilo nikakvih ratnih aktivnosti. Prema podacima organizacija za zaštitu ljudskih prava, ubijeni su bez imena i prezimena tajno sahranjeni od pripadnika MUP-a na kninskom groblju pod rednim brojem 543. do 550. Istraga nikada nije provedena.
Potom, gotovo dva mjeseca od obustave ratnih djelovanja,28. septembra 1995., ubijeno je i devet starijih mještana sela Varivode: Dušan Dukić (59), Špiro Berić (55), Jovo Berić (75), Jovan Berić (56), Radivoj Berić (69), Marija Berić (69), Milka Berić (67), Marko Berić (82) i Mirko Pokrajac (84). Ubijeni su hicima iz neposredne blizine na svojim kućnim pragovima. U selu se nisu odvijale nikakve vojne aktivnosti, u njemu nije pronađeno oružje niti bilo kakvi elementi koji bi opravdali ili objasnili upotrebu sile.
U oba slučaja se radi o hladnokrvnoj egzekuciji nemoćnih civila odnosno o ratnom zločinu za koji još uvijek nitko nije osuđen. Na Županijskom sudu u Zadru provedeno je suđenje protiv šestorice optuženika (aktivnih i razvojačenih pripadnika HV-a) zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz koristoljublja što implicira neskrivenu namjeru da se istinski karakter ovih zločina prikrije. Shodno tome donesena je oslobađajuća presuda za svu šestoricu optuženika.
Vrhovni sud je ukinuo prvostupanjsku oslobađajuću presudu i predmet ponovo vratio na suđenje. Ponovljeni postupak je započeo 2001. pred Županijskim sudom u Šibeniku. Ovaj je sud 7. februara 2002. obustavio kazneni postupak obzirom da je Županijsko državno odvjetništvo odustalo od optužnica i kaznenog gonjenja optuženih.
U januaru 2014. godine Općinski sud u Kninu donio je presudu kojom je ustanovljeno da je Republika Hrvatska odgovorna je za ubojstvo srpskih civila Radivoja i Marije Berić Varivodama te da država mora isplatiti 540 000 kuna odštete njihovoj djeci. Riječ je o prvoj presudi u građanskoj parnici za naknadu štete u kojoj je priznata odgovornost države za zločine počinjene tijekom i nakon VRA Oluja i to zahvaljujući ponajviše reviziji Vrhovnog suda koji je naložio ponavljanje sudskog postupka zauzevši stav da je u Varivodama počinjen teroristički akt za koji odgovara RH te da tužitelji, obitelj Berić, imaju pravo na odštetu bez obzira što ubojice njihovih roditelja nisu poznati i procesuirani.
Saznajte više: http://snv.hr/oluja-u-haagu/oluja-hr.html
Autor/ica 👤tačno.net
