AKO JE BOG ZAPOČEO ČUDO, BISKUPI ĆE GA DOKRAJČITI

Izdvajamo

• Zašto religija i svećenstvo nisu u bogomoljama, a znanost u školama? Tko im je omogućio da paradiraju društvenim skupovima, interveniraju u političke procese, drže prodike javnosti s povišenih pijadestala, kroje zakone, instruiraju ljude kroz najveći medijski javni servis HRT i usto, odlično žive od proračunskih sredstava? Otkud ideja i drskost Vici Batarelu u doba premijera Tima Oreškovića da inzistira na ministru koji dolazi iz radikalne crkvene organizacije Opus Dei? Ne čudite se, nisu ministri postavljeni, ali su mnogi instalirani na strateškim položajima u strukturama državne uprave.

Povezani članci

• Rudari RMU ”Đurđevik” proveli noć pod zemljom
• KO SDU traži ostavku premijera Elmedina Konakovića
• Sarajevo Jazz Orkestar predstavlja: “Happy New Jazz!” sa Zdenkom Kovačiček i Rambom Amadeusom
• Predrag Lucić: Sposobnjaković Vrdoljak
• Apokaliptički scenariji i identitetski ratovi
• Tomislav Jakić: Zauvijek propuštene šanse

Na prste jedne ruke se mogu izbrojati države koje uplaćuju tako visoke apanaže Crkvi i financiraju svećenstvo, točnije župnike u rangu prosječne hrvatske plaće? Znate koliko župa ima u Hrvatskoj? 1535. Znate li kolika je godišnja apanaža države Katoličkoj crkvi? 1,06 milijardi kuna. Znate čija imovina je po hitnom postupku denacionalizirana, za razliku od običnih smrtnika čiji unuci neće dočekati povrat svoje imovine ili pravednu naknadu? Katolička crkva. Je li ta Bogom dana Katolička crkva u Hrvata ikad ponudila Vladi petogodišnji moratorij na isplatu državnih sredstava dok grcamo u dugovima, a narod rapidno osiromašuje? Nije, nego je imena dužnika za prisilno posvećenje doma ili “milodar” objavljivala na vratima crkvi. Nezasitna je njihova pohlepa, a sad se pokazalo i da glupošću nisu daleko.

U Južnoafričkoj Republici, zemlji prožetoj plemenskim sukobima, dubokim klasnim razlikama, nazadnim vjerovanjima, korumpiranom vlašću i izopačenim shvaćanjem demokracije, samozvani crkveni red pod okriljem Katoličke crkve zvan Alleluja Miniestries Internation, uprizorio je “čudesno uskrsnuće” pred oduševljenom masom koja je slavila Boga, Mesiju i mogućnost “povratka iz mrtvih” dodirom i riječju crkvenog poglavara. Naravno, kad su zaradili tužbu pogrebnih poduzeća nesklonih ideji da pokapaju žive ljude, crkveni red ublažio je doživljaj i u službenom priopćenju skrušeno priznao da je čovjek izvrnutih bjeloočnica ipak bio živ kad su ga dovezli na groblje, ali uz neponištivi alibi da je “pastor Alpha Lukaku samo dovršio čudo koje je Bog započeo”.

Jasno, osim niza upadljivih analogija tipičnih za uspaljene klerikalce u državi koja je po karakteristikama stanja nacije slična Hrvatskoj, a u nekim elementima i daleko naprednija, postavlja se razumno pitanje: kakvo je to čudo Bog namijenio Hrvatskoj dopuštajući don Damiru Stojiću, biskupu Juraju Jezerincu ili crkvenom aktivisti Vici Batarelu da mu pripreme ideološki teren? Iskreno, moja ateistička duša ne umije prepoznati taj božanski plan, ali sasvim pouzdano kao dugogodišnji analitičar mogu konstatirati da su ga isti svojim djelovanjem dokrajčili i prije nego što je zaživio. Popularno govoreći, izvršili su pobačaj Božjeg plana i od rastrganih ostataka napravili parfem za široke mase.

JE LI CRKVA SAMO NAZADNA ILI OPASNO GLUPA?

Teško je iz niza bizarnih izjava opskurnih svećenika izdvojiti jednu kao sveobuhvatnu za opisnu definiciju nove ofenzivu Katoličke crkve u Hrvatskoj i BIH. Kad bi postojalo natjecanje “najneočekivanije glupe javne izjave ikad”, u TOP 10 bi zasigurno bili zastupljeni isključivo hrvatski svećenici. Što reći biskupu Juraju Jezerincu koji je svoju destruktivnu i nazadnu conquistu započeo još kao biskup Vojnog ordinarijata šireći mržnju, blagoslivljajući topove i indoktrinirajući mlade vojnike katoličkom verzijom džihada? Kako mu objasniti tako napadno zadrtom da se za izradu parfema, sanaciju opeklina i ožiljaka kožnih bolesti koristi ovčja placenta poradi regeneracije tkiva?! Da, svojedobno su farmaceutske tvrtke priznale da su eksperimentirale s uporabom placente rođenih ili pobačenih fetusa koja se, usput budi rečeno, odbacuje kao biološki otpad, ali zbog moralne upitnosti navedenog procesa, praktički su odustale od daljnje uporabe, osim u strogo medicinske svrhe. Smije li se placenta umjesto da završi u biološkom otpadu iskoristiti da ublaži bolne traume oboljelih, izgorenih i zlim usudom obilježenih? Ne spominje brižni biskup tu moralnu dvojbu kao stvorenu za ozbiljnu religijsku raspravu, kao što niti ne spominje na tisuće silovanih žena u Hrvatskoj i BiH koje su rodile neželjenu djecu. Ne, on im nadodaje teret grijeha na ispaćenu dušu i tijelo, on ne pozna niti jednu situaciju u kojoj je pobačaj dozvoljen i da bi prisnažio svoju inkvizitorsku odlučnost, plaši neuk narod opasnim besmislicama.

Što reći don Damiru Stojiću, Jezerinčevom protegeu, koji svojim nakaradnim banaliziranjem svjetovnog života koji uključuje i seksualnost, svjesno dezinformira mlade ljude u najosjetljivijem, formativnom razdoblju njihovih života? Izjavom kako poznaje djevojku koja je “trajno izgubila menstruaciju ugledavši oca kako gleda pornografiju”, uz niz prijašnjih beznadno glupih izjava i savjeta, sugerira svaku seksualnost van misionarskog položaja i doživljaja prve bračne noći, kao pervertitsku, mračnu stranu njihovih roditelja kojima upravlja osobno Sotona. Koliko je to glup stav čak i kad slijedite princip Božjeg plana, svjedoči i grafit  “Bog da je želio da ljudi ne drkaju, stvorio bi im kraće ruke”.

I za kraj odabranog klerikalnog Tria Fantastikus, iako je konkurencija u toj kategoriji žestoka, nezaobilazan je lik Vice Batarela koji izgledom podsjeća na ucviljenog momka u gay baru u doba disco ere. Čovjek koji se predstavlja kao čelnik udruge crkvenih aktivista Vigilare, a u čijem programu dominiraju nazadne ideje s početka 19. stoljeća o svetosti braka, zabranih pobačaja i demonizaciji gay populacije, mrtav ‘ladan’ objavio je kako “pedofilija predstavlja internu stvar Katoličke crkve” i za njezinu pojavu izravno optužio “homoseksualne predatore”. Činjenicu da je osobno ugostio u VIP tretmanu australskog biskupa Georga Pella i zajedno s kardinalom Josipom Bozanićem sudjelovao u misi za Majku Božju od Kamenitih Vrata koju je spomenuti “homoseksualni predator” održao, nimalo ga nije pokolebala u vjerovanju da su za sve zlo svijeta krivi pederi, novinarske doušnici i komunisti koji su se, eto nesreće, infiltrirali i u crkvene redove.

I znate što je najluđe? Zanemarivši manjinu u nezavisnim medijima koji su s punim pravom ismijali crkvene vjerodostojnike i njihove poltrone, hrvatska Vlada i Katolička crkva kao najpozvaniji da donesu kritički sud o tematskim istupima koji su uznemirili građane i pastvu, šutkom glavom ponikoše. I što drugo zaključiti osim da su na posredan način poručili javnosti da se slažu s izrečenim i počinjenim.

KAKO TO?

Slijedom izrečenog, nameće se bitno logičko pitanje; kako je takvo što moguće u sekularnoj državi moderne proeuropske orijentacije? Zašto religija i svećenstvo nisu u bogomoljama, a znanost u školama? Tko im je omogućio da paradiraju društvenim skupovima, interveniraju u političke procese, drže prodike javnosti s povišenih pijadestala, kroje zakone, instruiraju ljude kroz najveći medijski javni servis HRT i usto, odlično žive od proračunskih sredstava? Otkud ideja i drskost Vici Batarelu u doba premijera Tima Oreškovića da inzistira na ministru koji dolazi iz radikalne crkvene organizacije Opus Dei? Ne čudite se, nisu ministri postavljeni, ali su mnogi instalirani na strateškim položajima u strukturama državne uprave.

Zašto Vatikanski ugovori nisu podložni reviziji kad su toliko nepovoljni za hrvatsku državu? Na prste jedne ruke se mogu izbrojati države koje uplaćuju tako visoke apanaže Crkvi I financiraju svećenstvo, točnije župnike u rangu prosječne hrvatske plaće? Znate koliko župa ima u Hrvatskoj? 1535. Znate li kolika je godišnja apanaža države Katoličkoj crkvi? 1,06 milijardi kuna. Znate čija imovina je po hitnom postupku denacionalizirana, za razliku od običnih smrtnika čiji unuci neće dočekati povrat svoje imovine ili pravednu naknadu? Katolička crkva. Je li ta Bogom dana Katolička crkva u Hrvata ikad ponudila Vladi petogodišnji moratorij na isplatu državnih sredstava dok grcamo u dugovima, a narod rapidno osiromašuje? Nije, nego je imena dužnika za prisilno posvećenje doma ili “milodar” objavljivala na vratima crkvi. Nezasitna je njihova pohlepa, a sad se pokazalo i da glupošću nisu daleko.

DOK DAJETE, BRIGA NAS KOJE STE VJERE

A sav taj mučni proces infiltracije i inauguracije Crkve kao četvrtog stupa vlasti, započeo je nesretni prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman idejom o obnovi “Stepinčeve crkve”. Usto, makar mu je to bio jedan od realpolitički inteligentnijih poteza, zadobivši potporu Katoličke crkve koja ga je amenovala u “epizodi iz Norvala”, brzo je širio svoje političke ideje i utjecaj, s posebnim naglaskom na Bosnu. Hrvatska Vlada je nedavnom Deklaracijom o BiH posebno apostrofirala potrebu da “centralna vlast u Sarajevu posebnu brigu povede oko financiranja i održanja Katoličke crkve u BiH”. Dakle, nije dovoljno što hrvatski narod izdvaja iznimna sredstva za potrebe Katoličke crkve u BiH nego to još trebaju činiti i Bošnjaci? Dok dajete, briga nas koje ste vjere iako intimno mislimo da ste “islamizirani katolički izrod”. Svašta.

Ipak,uvijek tinja nada, a kod mene je budi nagli porast deklariranih ateista i znatan pad crkvenih brakova. Ljudi na balkanskim prostorima iznjedrili su mnoštvo vrlih mislioca, umjetnika i slobodara, ali narod je prosječno obrazovan i jednostavne naravi. Koliko god su dugo uživali slobodu vjeroispovijesti, razumije i vidi da se Crkva i svećenstvo bahate u raskošnim osobnim dvorima, mramorom optočenim crkvama, neprobojnim limuzinama, da nekažnjeno izmiču pravdi za pronevjere, seksualne delikte, prekršaje svih vrsta. Primjećuju da se Crkva ne samo udaljila od čovjeka nego ga i pokušava učiniti što podložnijim svom nauku, držeći ga u strahu i neznanju.

I da se pogrešno ne shvati, nemam ništa protiv vjeroispovijedanja i uživanja svih prava koja iz njega proizlaze. Ne mislim niti da je svo svećenstvo orijentirano na osobni užitak i nespremno na žrtvu u ime općeg dobra, odličan primjer je golema razlika u naravi između skromnih i plemenitih franjevaca Bosne Srebrene i militantnih križara iz Mostara. No, ne boli zabluda nego vrijeme provedeno u njoj. Katolička crkva nespremna je prihvatiti tu poantu, za razliku od naroda koji joj je konačno skinuo veo s lica.

I shvatio da se ispod njega krije lice Palog Anđela.