Zašto Internacionalna škola u Sarajevu mora odgovarati, a zašto nečiji roditelji?

tačno.net
Autor/ica 22.2.2016. u 12:38

Zašto Internacionalna škola u Sarajevu mora odgovarati, a zašto nečiji roditelji?

Ovo pitanje je usko vezano za nadležne institucije koje su omogućile potpuno autonoman ideološki i obrazovni sistem, u konkretnom slučaju, u Sarajevu, pa će sve ići jako teško.  Isto je gdje god sistem funkcionira jer postoji ustaljena praksa „ulaska“ u određenu zemlju. Međutim, mi ćemo i dalje tražiti i insistirati na otkrivanju domaćih hizmećara koji su u tome učestvovali na bilo koji način. Neko mora odgovoriti na pitanja koje Građanska inicijativa Pravda za Mahira postavlja. Jednom.

A što se tiče samog Mahira, ne ulazeći u druge sudske presude vezane za BOSNA SEMA sistem u Bosni i Hercegovini, moraju odgovorati zato što nisu primijenili nijedan član Protokola o postupanju škole u situacijama nasilja. On je jasan i precizan. Budući da je moj sin dvije godine bio izložen sistemskom i organiziranom nasilništvu, koje podrazumijeva šest definirajućih činilaca: namjera da se nanese povreda ili šteta; intenzitet i trajanje; moć nasilnika; ranjivost žrtve; (Službene novine Federacije BiH, broj 10/08). Nasilničko ponašanje djece (bullying) razlikuje se od jednokratnih povremenih vršnjačkih svađa, incidenata i prepiranja. S obzirom na definiranje prema Protokolu, Mahir je prošao sve nivoe nasilja: od prvog nivoa, koji podrazumijeva: fizičko, psihičko, socijalno i oblike seksualnog nasilja. Prema Ženevskoj konvenciji o pravima djeteta, kao i  prema Protokolu, razrednik je morao djelovati odmah po saznanju, obavijestiti roditelje i razgovarati sa svim učesnicima – to nikad nije učinjeno. Štaviše, razrednik me uvijek lagao. Sve je uvijek bilo u redu. Prema čl. 10. istog obaveznog dokumenta, Mahir je prošao i tzv. drugi nivo, koji uključuje: udaranje, vezanje za radijator, ucjenjivanje, spletkarenje, snimanje i slanje video zapisa. Nažalost, ni  tada nije bilo obavezujuće reakcije škole, koja je u tom slučaju morala uključiti pojačan nadzor uz saradnju pedagoga, direktora i roditelja. A ja nisam nikad došla do pedagoga, do direktora sam bila samo najavljena i čekala na prijem cijelu godinu. Također, prema istom Protokolu (čl.11.), Mahir je redovno prolazio i oblike trećeg nivoa nasilja, što uključuje: ucjenjivanje, zastrašivanje uz ozbiljne prijetnje i oblike seksualnog nasilja, kao i distribuciju snimaka. Kao što nikad do tada,  i nikad neće,   BOSNA SEMA nije reagovala kako nalaže predviđeni Protokol. U ovom slučaju, uz obavezno disciplinsko kažnjavanje, sve se moralo prijaviti nadležnim institucijama – policiji i Centru za socijalni rad, kao i druge ustanove. Ono što je važno napomenuti, čl. 12. i čl. 13. koji reguliraju obaveze uposlenih ne odnose se na ovu školu. Jer, da su se odnosili, sad bismo imali, kako se ovdje kaže, sve pokriveno papirima. Škola nije primijenila ni čl. 17. prema kojem je bila dužna zaštiti zlostavljano dijete, obavijestiti roditelje i uključiti se u potrebnu psihološku pomoć žrtvi, prijaviti nasilje i shodno Zakonu kazniti zlostavljača i uputiti ga u Centar za socijalni rad. U tom slučaju, zlostavljači bi bili već prijavljeni, dijete isključeno, ili zaštićeno, i oni ne bi morali držati tajne maratonske sastanke, smišljati opskurne strategije, roditelji bi i dalje mogli misliti o sebi da su ona ista elita, koja misle da jesu, urednici raznih medija ne bi morali ovako nisko padati.  I mirna Bosna Sema. Ne bi morali angažirate razne emisare,  domaće hizmećare, silne potkupljivače, hakere jer ne bi ni morala postojati Građanska inicijativa Pravda za Mahira, a Tužiteljstvo ne bi svako malo upozoravalo da se radi o maloljetnicima, koji, ne znam da li su o tome govorili dok su davali svoje iskaze, imaju izlaz do 11h. Pa ti isti maloljetnici ne bi smjeli zvati i uznemiravati Mahirovog najboljeg druga, koji je i sam prošao pakao Bosna Seminog sistema, i smijući mu se preko telefona u kasne noćne sate  „izjavljivati saučešće“.  To su ti maloljetnici. Šta će dati ovom društvu kad budu punoljetni? Da ne bude na kraju da je samo kod Turaka loše. Ima toga i kod nas, ali su razlozi druge vrste. Jer, kad bi svi radili svoj posao, poštovale bi se i procedure, a one su tu da nas štite. Turci šute jer im se isplati, a mi samo pokrivamo papirima, tako da nam godišnji izvještaji o radu škola budu što ljepši, kao da postoji takmičenje – gdje će se više oči zatvoriti.

Međutim, iskazi, lični dokazi i utvrđene činjenice upućuju da se krivično djelo desilo nad Mahirom, tj. radnja krivičnog djela je izvršena, i  s obzirom da se radi o djelu protiv zdravlja i tjelesnog integriteta djeteta, sa radnjom su istovremeno nastupile i posljedice. Radnja i posljedica krivičnog djela konzumiraju se u istoj vremnsko i prostornoj tački – prostorijama Internacionalne škole, i to ne samo jednom, nego u nizu radnji i sve kompleksnijim posljedicama koje možemo nazvati sistematskim vršnjačkim nasiljem. Ko je tu krivično odgovoran? Odgovoran je, laički rečeno, oni koji su radili, ali krivično-pravno maloljetnici ne mogu odgovarati pred sudom u BiH. Ko će krivično odgovarati umjesto njih? Ako su počinioci mlađi maloljetnici, njihovu odgovornost mora da supstituira krivično odgovorni pravni subjektivitet, a u javnom poretku BiH, da li to mogu biti roditelji ili možda škola?

Ako su odgovorna lica i nastavno osoblje škole znali, tj. bili svjesni da se radnja krivičnog djela odvija i ponavlja, onda su morali biti svjesni i posljedica, samo pitanje je da li su volšebno smatrali da posljedice iz nekog razloga neće nastupiti ili su pristali i na radnju krivičnog djela i na posljedice, čime su sami počinili grubi profesionalni nemar za koje se može kazniti. A odgovornost za neprijavljivanje nečega što je očigledna radnja krivičnog djela može se govoriti  kao o posebnom krivičnom djelu za koje je odgovorna škola. Ako su znali i pristajli i na radnju i na posljedicu treba da odgovaraju kao počinioci sa eventualnim umišljajem. Odgovornost se sastoji od svjesnosti da si počinio djelo, i u vinosti – tvom odnosu prema radnji i posljedicama. Svijest da će tvoja radnja ili propuštanje dužne zakonske radnje dovesti do posljedica i vinost – voljni odnos prema posljedicama: da si ih htio ili pristajao na njih.

A to da su znali, kao i to da su roditelji učestvovali u pokušaju prikrivanja, što znači da su i oni svjesni svoje odgovornosti – jer za takvo antisocijalno ponašanje mora biti odgovoran roditelj, budući da je zanemario svoju ulogu, jasno je kao dan.  I zato u KZ FBiH  36/03 ima sasvim dovoljno prostora za neophodne sankcije. Kako će se sve tretirati s obzirom na koncept rada BOSNA SEME, i s obzirom da su se i roditelji svjedoci sasvim otvoreno priklonili školi u procesu zataškavanja, teško je prejudicirati, ali da ovo nasilje ne podliježe krivici – u  to će teško ko povjerovati.

Alisa Mahmutović

tačno.net
Autor/ica 22.2.2016. u 12:38