SAD pod Trumpom: Ameriko, kako nisko si pala

Izdvajamo

• Trump nema nikakvu veliku, inspirirajuću ideju koja bi spajala ljude. Takvu kao što je nekda bilo spuštanje na Mjesec. Tu je samo uskogrudost i tama. Nažalost ne može se drugačije kazati: Amerika, svijetleća zvijezda slobode i otvorenosti prema svijetu tone u klaoku zlobe i mržnje. Umjesto da se kao primjer bori protiv predrasuda kod kuće i u svijetu Trump u narodu oživljava najniže instinkte.

Povezani članci

• Bombe skrivene u pisma: Eksplozije u kancelarijama pošte u Nizozemskoj
• Novo promišljanje Evrope
• Uprkos negodovanju susjeda, Etiopija pokrenula kontroverznu branu na Nilu
• Francuska: Dvije eksplozije potresle rafineriju kod Marseja
• MMF će mobilizirati kredite vrijedne 1.000 milijardi dolara
• Tokio, Vašington i Seul dogovorili da pojačaju pritisak na Severnu Koreju

Foto: Jacquelyn Martin/ REUTERS

Jubilej pristajanja na Mjesec podsjeća nas na to da su SAD bile uzor za slobodu, napredak i otvorenost prema svijetu. Pod predsjednikom Trumpom to je prošlost – on apeluje na najniže instinkte.

Komentar piše: Roland Nelles, Washington
Preveo i uredio. Ešref Zaimbegović

„To je mali korak za čovjeka ali veliki korak za čovječanstvo.“ Skoro na dan tačno prije 50 godina Amerikanac Neil Armstrong izgovorio je ovu rečenicu punu patosa. On je bio prvi čovjek na Mjesecu. Krajem tjedna ovaj jubilej će se naveliko slaviti u Vašingtonu.

SAD su sa misijom Aplo 11 markirali svoju poziciju velike, nesporne vodeće svjetske sile. Istovremeno mogli su se radovati svi stanovnici zemljine kugle, jer je iznenada postalo jasno, da je čovječanstvo kao cjelina ostvarilo nešto izuzetno. U tom momentu mogao se svako osjećati kao dio mirne, srećne svjetske zajednice bez obzira na porijeklo ili boju kože.

To je bio događaj stoljeća koji je inspirisao, oduševio, očarao. SAD su to učinile mogućim. Šta je ostalo od ovoga sjaja? Nažalost ne puno. To će prilikom ovoga jubileja biti jasnije nego ikada.

Za velike snove u Trumpovoj Americi nema mjesta

Danas, pod predsjedništvom Donalda Trumpa, SAD jedva da stoje iza ideala miroljubive, napredne, demokratske svjetske zajednice, koja zajednički radi na tome da rješava izazove. Zemlja više ne sija.

Za velike snove nema mjesta. Trump otjelovljava hladno srce nacionalističkog, egoističkog kapitalizma u kome se svaka zemlja, svaki čovjek bori još samo za sebe. Zadaci kao zaštita klime, koji bi se morali rješavati zajednički, se ignorišu. Svemir komercijalno osvajaju privatne firme ili se on sve više posmatra sa vojnog gledišta kao bojišnica slijedećih ratova. Kad Trump govori o odavno planiranoj misiji na Mars to zvuči  prazno i neinspirativno.

To je povratak na pravo jačega. Ko može on se ograđuje: od izbjeglica, od siromašnih, od progonjenih, koji se ne posmatraju kao žrtve nego kao prijetnja.

Amerika nikada nije bila perfektna. Sasvim sigurno ne. Ali uprkos svim problemima bila je uzor demokratije, pluralizma, otvorenosti prema svijetu. Upravo su predsjednici bili ti koji su podupirli ove ideale koji su zemlju učinili velikom i snažnom. Oni su pokušavali da stvore svijet u kome ljudi rade jedan sa drugim a ne jedan protiv drugoga.

To je prošlost. U Bijeloj kući sjedi čovjek koji je druge zemlje označio za protivnike i koji otvoreno vodi predizbornu kampanju sa paraolama iz udžbenika rasista. Trumpov nedostojni zahtjev da se četiri demokratske poslanice u Kongresu sa migracionom pozadinom „vrate“ u zemlje svoga porijekla je trenutni vrhunac ovoga razvoja.

Trump nema nikakvu veliku, inspirirajuću ideju koja bi spajala ljude. Takvu kao što je nekda bilo spuštanje na Mjesec. Tu je samo uskogrudost i tama. Nažalost ne može se drugačije kazati: Amerika, svijetleća zvijezda slobode i otvorenosti prema svijetu tone u klaoku zlobe i mržnje. Umjesto da se kao primjer bori protiv predrasuda kod kuće i u svijetu Trump u narodu oživljava najniže instinkte.

Uopšte nije isključeno da Trump sa svojim parolama dobije i slijedeće izbore. „Mnogi ljudi smatraju da je dobro to što ja govorim“, kaže on. A to je nažalost – iznimno – istina.

Naravno da je tu još uvijek druga, bolja Amerika. Ali dok ova Amerika ne nađe put, kako zaustaviti Trumpa i mržnju, ova ludost će se nastaviti. Zbog toga i opozicija ima odgovornost. Demokrati se pred predsjedničke izbore ne smiju zarobiti borbom između progresivnog i umjerenog krila nego moraju naći kandidata ili kandidatkinju koji će biti sposobni da pobijede Trumpa. Radi se samo o tome.

Umjesto onoga koji razdvaja zemlja treba u Bijeloj kući figuru pomirenja. Ona treba čovjeka koji će omogućiti da Amerika opet sija.

spiegel.de