Potsdam, mjesto gdje se odlučivalo o Evropi

Izdvajamo

• Na američkoj strani bila su još dva buduća predsjednika SAD – komandant savezničkih snaga u zapadnoj Evropi D. Eisenhower i J.F.Kennedy, tada ratni dopisnik. U toku konferencije američki predsjednik je dobio šifrovanu vijest: „Dijete se uspješno rodilo“, što je značilo da su američki naučnici dovršili i u pustinji Nevade testirali prvu atomsku bombu. Sovjetska delegacija također je dobila ovu informaciju što je bila i taktična namjera američke strane.

Povezani članci

• U Italiji počinje najveće suđenje mafiji u posljednje tri decenije, optuženo 350 osoba
• Japanci štede energiju ležernijom odjećom
• Nigerija danas bira novog predsjednika
• HET daje više od 35.000 maraka za medijsku promociju
• Mijanmar i Bangladeš dogovorili dvije godine za povratak Rohinja
• Ban Ki-moon: Hitno spriječiti provokacije Sjeverne Koreje

Foto: Josef Hurka

Ako nekada dođete u te krajeve zaustavite se na mjestu gdje se odlučivalo o poslijeratnom, skoro pedeset godina dugom, razvoju Njemačke a time i cijele Evrope. 

Prva i ujedno poslednja poslijeratna konferencija pobjedničkih sila nad hitlerovskim fašizmom na najvišem nivou održana je na teritoriji Njemačke od 17. jula do 2. augusta 1945. Pošto je najveći dio Berlina ležao u ruševinama za mjesto održavanja izabran je susjedni Potsdam koji je bio manje razrušen. Pregovori predstavnika pobjedničkih sila održavali su se u malom zamku Cecilienhoff, koji je ličio više na ljepšu turističku gostionicu nego na sjedište njemačkih aristokrata. Ovdje su se poslednji put sastali vođe protivhitlerovske koalicije, američki predsjednik H. Truman, britanski premijer W. Churchil (u toku konferencije zamijenio ga je C. Attlee, vođa laburista, koji je pobijedio na izborima u Velikoj Britaniji) i J.V. Staljin, predstavnik SSSR.

Na početku nekoliko zanimljivosti. Po naredbi Staljina pred glavnim ulazom do zgrade bila je od crvrnog cvijeća napravljena petokraka zvijezda da bi se svim učesnicima pokazalo na čijem prostoru se konferencija održava i ko će imati odlučujući uticaj na budućnost Njemačke a time i cijele Evrope.

Na američkoj strani bila su još dva buduća predsjednika SAD – komandant savezničkih snaga u zapadnoj Evropi D. Eisenhower i J.F.Kennedy, tada ratni dopisnik. U toku konferencije američki predsjednik je dobio šifrovanu vijest: „Dijete se uspješno rodilo“, što je značilo da su američki naučnici dovršili i u pustinji Nevade testirali prvu atomsku bombu. Sovjetska delegacija također je dobila ovu informaciju što je bila i taktična namjera američke strane.

Na programu konferencije bilo je poslijeratno uređenje Njemačke, formiranje okupacionih zona pobjedničkih sila, usaglašavanje definitivne granice između Njemačke i Poljske na rijeci Odri  i Nisi i odlazak njemačke manjine iz Čehoslovačke, Poljske i Mađarske. Predmetom pregovora bile su i ratne reparacije za nanesene štete koje je trebala Njemačka isplatiti pobjednicima. Konferencija se usaglasila da je vrhovni organ za rješavanje daljih spornih problema koji bi se pojavili u budućnosti Savjet ministara inostranih poslova učesnika dopunjen još o Francusku.

Sami pregovori nisu bili jednostavni, dolazilo je do sukoba mišljenja što je pokazivalo da zajedničko upravljanje Njemačkom neće dugo trajati. To se potvrdilo dvije godine kasnije. 7. septembra 1949. proglašena je Savezna Republika Njemačka a mjesec dana kasnije 7. oktobra Demokratska Republika Njemačka.     

Posjetio sam Potsdam 1970. godine na povratku sa odmora na Baltičkom moru zajedno sa prijateljima iz Žebraka. Tada smo morali sa dosta napora zaobići cijeli Berlin jer prolaz zapadnom stranom zbog izgrađenog zida nije bio moguć. Osim Cecilienhoffa posjetili smo i perlu toga mjesta, mali zamak Sanssouci, koji je 1745. dao izgraditi Fridrich II. – Veliki kao mjesto za odmor. Zamak je u sredini krasnoga parka gdje su osim izuzetne vegetacije nalazi i miz zanimljivih građevina koje su tadašnje njemačke plemiće podsjećali na Daleki istok.

Ako nekada dođete u te krajeve zaustavite se na mjestu gdje se odlučivalo o poslijeratnom, skoro pedeset godina dugom, razvoju Njemačke a time i cijele Evrope. Nećete zažaliti.