Mile Stojić/ Zabilješka o kraju svijeta

Povezani članci

• Načelnik nas uči dinu i postu
• IZLET U PAMET
• Zaštićeni svjedok Snežani Čongradin: Štitili su me oni protiv kojih je trebalo da svedočim
• Kako sam i zašto pozvana da svedočim
• Svetislav Basara: Telekom je srce Srbije
• Srpski heroj Zoran Milanović

Mile Stojić/ Zabilješka o kraju svijeta

Smak svijeta događa se svakoga dana, svake večeri i jutra

Četiri jahača apokalipse tutnje nad našim glavama. Čuješ li ih?

Jezde iz Bosne u Ruandu, Afganistan, galopiraju u Irak i Libiju

Prvi konjanik, na bijelcu, osvajač, zavede ljude, oduzme im um

Drugi jahač je na konju crvenom kao krv, iznikao iz masakra

Treći, kauboj na crnom konju, po svijetu sije bolest i glad

Četvrti, Smrt, na blijedom zelenku galopira nad zgarištima.

Smak svijeta događa se svakoga dana, svake večeri i jutra

Iz asketske glave fašista procuri opijum koji omami milijune

Iz staljinske šapke niknu misli koje umore tisuće u gulazima

Iz tijare i mitre vjerskih poglavara prospe se kuga i smrad

Pa otruju svijet. Iz sijede glave akademika izmili bacil kuge

Što tisuće kolijevki u tren preobrazi u prirodni park mezara

Smak svijeta djelo je ljudskih ruku, što drže kalašnjikov i nož.

U Evropi smak svijeta svatko doživi bar jednom u životu

Ima li ijednog od nas koji nije gledao gdje mu kuću guta pakleni

Oganj. Ima li i jedan među nama da nije okusio smrdljivi barut

Ima li i jedna majka među našima da nije ucviljena zaplakala

Ima li i jedna žena među nama da nije obeščašćena nasiljem

Ima li i jedna naša djevojčica da je nisu pokušali strpati u bordel

Ima li ijedan od nas na čijim se usnama nije zaledio vrisak.

Smak svijeta događa se u našim dnevnim boravcima, u kojima

Svakodnevno proizvodimo pohlepu i mržnju što truju našu djecu

Gdje se klanjamo napudranoj stražnjici liberalnog kapitalizma i

Pjevamo litanije bogu novca, bogu zlata, bešćutnom na patnju bližnjih

U našim bračnim posteljama gdje snimamo videa s heterama

I kasnije ih prikazujemo u našem kršćanski senzibiliziranom društvu

Što se ufa idolima laži i mrtvim kostima predaka.

Smak svijeta događa se svakog dana, svake večeri i jutra

Pored drumova moje zemlje svaki kilometar postavljene su

Spomen ploče što svjedoče da se na tom mjestu dogodila

Historijska bitka, t.j. bratoubilački pokolj. Da je tu u blizini jama u

Koju su naoružani do zuba bacali goloruke i nevine. Da su naši

Heroji i sveci tek drumski razbojnici, haramije. Oslušni:

Vjetar fijuče kroz prosviranu lubanju, kiša ispira bijelu kost.

Smak svijeta događa se bar jednom u ljudskome vijeku svakome

A u zemljama Južnih Slavena i po dva, po tri puta. Brat priča:

Smak mog svijeta dogodio se u proljeće 1992. kada sam napustio

Dom i grad i otišao u nepoznat predio. Iz mojih očiju od tada iščezla

Je radost a grudni koš postao mi stanište nihilizma. Oko sebe

Osjećam samo suzavac, pipam sluz; oko sebe gledam blijede leševe

U pokretu. I noć, koja pada i zastire svijetle slike mojih dana.