Letu štuke, letu avioni…

Izdvajamo

• Izrael je Mađarska na Bliskom istoku, a takvi režini imponiraju Bijednoj Našoj dok njome upravljaju HDZ-ovi lumeni. Pardon, „domoljubi“.

Povezani članci

• Sveto ustrojstvo
• Iz socijalne pobune u eksploziju nacionalizma
• Plenkovićeva BM 365 off shore većina
• Srbija zabranila udžbenik koji kritikuje Slobodana Miloševića
• Srđan Šušnica: Dodik i Vučić igraju na život i smrt
• Ja ratujem sam

EPA-EFE/JIM HOLLANDER

Neposredno uoči lude silvestarske noći, koja je s razlogom bacila u sjenu enigmu o tomu hoće li u Bijednu Našu doletjeti modeficirani izraelski borbeni zrakoplovi ili neće, neki mediji tvrde da RH „odustaje od kupnje“ spornih F-16 C/D Barak, jer je State Department Mikea Pompea izvijestio Izrael o ključnom uvjetu kupoprodaje: „U zrakoplovima koje namjeravate prodati Hrvatskoj ne smije biti ništa neameričko“. I točka. Kongres SAD-a je prethodno, u četvrtak, odobrio hrvatsko-izraelski deal bez uvjetovanja, ali njegova riječ nije – posljednja. Budući da RH ne želi drukčije letjelice od prihvaćenih u izraelskoj ponudi, logično je očekivati da će održati riječ i odustati od kupnje mačka u vreći. Hoće li uistinu ili neće, pokazat će se već u siječnju. Do tada, „letačkoj“ družini iz MORH-a, vlade i Pantovčaka ostaje samo zapjevati onu genijlnu iz legendarne „Kozare“ Veljka Bulajića: „Letu štuke, letu avioni…“ I nadalje tajiti pred vlastitom javnošću zašto dopuštaju „prijateljima/partnerima/saveznicima“ iz NATO-a oružati hrvatsko nebo chemtrailsima i trovati žitelje i ozmlje kancerogenim agensima 

Marijan Vogrinec

Američki embargo na izraelsku isporuku Hrvatskoj 30 godina starih i sa 17 preinaka „osuvremenjenih“ višenamjenskih borbenih aviona F-16 C/D Barak made in USA probio je armiranu branu na akumulacijskom jezeru teškog muljanja HDZ-ove državne vlasti poreznim obveznicima vlastite zemlje. Javnost je s pravom zatečena. Prvo, američki je vojno-politički establishment objavio da zakaparenih ugovorom RH i Izraela 12 starih borbenoletećih kanti vrijedi najviše 135 milijuna dolara, zajedno s inicijalnom opremom, obukom pilota, naknadama za montažu kompatibilne infrastrukture na tlu, etc. Židovi su ih lukavo utrapili hlebincima Andreju Plenkoviću i Damiru Krstičeviću za lijepih 500 milijuna dolara. Koliko su god Židovi od pamtivijeka sposobni trgovci i znaju s novcem, što je globalno poznata činjenica, toliko su Hrvati od pamtivijeka loši gospodari onim čime raspolažu i ne znaju se ponašati u svoju korist. Da nije tako, ne bi stoljećima – svoji na svomu – bili tuđe sluge i topovsko meso te danas bili fenjeraši u Uniji, koji bez bjelosvjetskih zelenaša (listom također Židova) ne bi imali za hladnu vodu. Kamoli koricu kruha. Drugo pak, ugovoreni F-16 Barak su mačak u vreći, račun bez krčmara, koji je „narančasti barun“ glatko vratio na – fiskalizaciju.

Neki dobar satiričar, a našla su se već dvojica genijalaca iz News Bara televizije N1 Hrvatska, na pasja bi se kola narugao nadobudnom i nevjerojatno prepotentnom ministru „pobjedničke vojske“, izučenom 1991. godine u Vojnoj akademiji u Beogradu potporučniku JNA Damiru Krstičeviću, koji je mjesecima glumatao pred tv-kamerama regionalno borbenoleteće liderstvo po NATO-standardima. Kad ono – ćorak. Ameri nisu upalili zeleno kupoprodajno svjetlo svom najvažnijem savezniku s Bliskog istoka, uvjetujući transfer vraćanjem F-šesnaestica u prvobitno stanje, od prije 30 godina, s  originalnim aviodijelovima i opremom, što ju je Izraelcima isporučila američka tvrtka Lockheed Martin. Taj je avion vršnjak ruskog lovca MIG-21 iz 1970-ih godina, kojih u hrvatskoj eskadrili i nakon skupe ukrajinske generalke nema više od dva-tri u još koliko-toliko letećem stanju kad se iskoriste dijelovi s tih već raspadnutih letjelica. Ni sam vrag ne zna tko je prije dvije godine bio toliko stručan u MORH-u, Plenkovićevoj vladi ili Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu, pa uvjerio HDZ-ove vlastodršce da za lovu osiromašenih građana kupe demode avione po trostruko višoj cijeni od realne.

Robert Kohorst: „Sve se znalo“

No, premijera i gaf-predsjednicu valja odmah eliminirati kao nekompetentne za bilo što takvoga. Andrej Plenković je izbjegao vojni rok zbog „anemije“, a Kolinda se pak Grabar-Kitarović zavukla u diplomatsku hladovinu kad je u to olovno doba njezina vršnjakinja, zemljakinja s Grobinšćine Ines Strenja-Linić pošla na prvu crtu bojišnice braniti domovinu. Tako da danas ni premijer niti predsjednica Bijedne Naše nemaju pojma kako se u svega par poteza rastavlja npr. vrlo jednostavna automatska puška „srbijanka“, kamoli da su – zajedno s bivšim potporučnikom JNA (zapovjednik voda u Kraljevačkoj brigadi, rujna 1991.) Damirom Krstičevićem, danas umirovljenim generalom HV-a na mjestu potpredsjednika vlade i ministra obrane – kadri suvislo objasniti prosječno pametnom sugrađaninu po čemu je 17 puta prepravljani 30-godišnji F-16 C/D Barak bolji/jeftiniji/korisniji, npr. od novog-novcatog švedskog Gripena C/D MS20. Izraelski kandidat za reciklažu kao sekundarna sirovina pobijedio na MORH-ovu natječaju borbenog lovca za ratove zvijezda, netom izašlog ispod skandinavskog čekića!? Tu odluku mogu donijeti samo totalni vojni analfabeti, korumpirani/prodani politikanti ili pak veleizdajnici.

Plenkovićeva se vlada – koja s pravom želi da RH ima učinkovito i primjereno ratno zrakoplovstvo, a građani tek kad im država namiri temeljne životne potrebe i omogući zemlji razvojne perspektive – dakle, vlada se itekako imala vremena i debelog razloga posavjetovati s razumnijima od apologeta „pobjedničke vojske“ prije no što je odlučila viknuti „hop“. Ne bi joj sada, posredstvom „začuđenog“ Izraela, ali i izravno, iz usta novog američkog veleposlanika u RH Roberta Kohorsta poručila da avionski deal Benjamin Netanyahu – Andrej Plenković – Damir Krstičević – Kolinda Grabar-Kitarović ne drži vodu dok Ameri ne zabiju čep. Američki mediji javljaju ovih dana da je posao propao, a hrvatski su novinari pitali veleposlanika Kohorsta je li SAD u prošle dvije godine „upozoravao Izrael na potrebne tehničke specifikacije i je li Hrvatska bila svjesna problema koji se mogu pojaviti zbog toga“. Navodno su svi sve znali, ali su se pravili grbavi, pa se Plenković posipa pepelom: „Ili ćemo kupiti avione kako je to uvjetovano natječajem i prihvaćeno u izraelskoj ponudi ili ništa od posla“.

„Ne znam baš jesmo li ‘upozoravali’ Izrael i Hrvatsku“, znakovito je ustvrdio Robert Kohorst. „Zadnje dvije godine smo objašnjavali proces. Hrvatska je bila svjesna toga. Izrael je bio svjestan toga. I sad prolazimo kroz to. Vjerujem da će se sve izgladiti i da će se transakcija provesti. Želio bih ohrabriti sve strane i poručiti im da budu strpljivi, da bi sve ovo moglo još malo potrajati, ali važnije je da sve ispadne dobro, nego da ispadne brzo.“ Vražja stvar je taj ezopovski jezik diplomacije. Kohorst se, dakako, nije želio izjasniti o rješenju kojim bi bile zadovoljne sve tri strane – američka, izraelska i hrvatska – makar nitko više ne dovodio u pitanje više nego trostruko skuplju prodaju malo ušminkanog borbenoletećeg starog željeza. Po američkim propisima, sva ratna tehnologija proizvedena u SAD-u i prodana zemlji-saveznici može se preprodati, ali  samo u izvornom stanju. I, uz američko odobrenje.

 Benjamin Netanyahu i Donald Trump; foto: Kobi Gideon/GPO via Getty Images

Sporni Baraci F-16 C/D su višekratno prepravljani, u njih je ugrađena suvremenija, izraelska oprema i takvi su ponuđeni Hrvatskoj, čemu se pak SAD protivi. Traži da se izvade izraelski dijelovi i avioni dovedu u prvobitno stanje. To Izraelu ne bi bio osobit problem kad bi hrvatska strana pristala na takvo što. I još, da trgovačka tragikomedija bude veća, platila dogovorenih 500 milijuna dolara, ili eura, svejedno, u 10 godišnjih obroka. Nije bez vraga ni primisao da će Bijedna Naša, budu li o njezinoj sudbini, pa i vojsci, odlučivali isti akteri koji su utanačili kupnju rečenog borbenoleteće sekundarne sirovine – kao ono, prodaješ truli automobil, ali ga prethodno prelakiraš i uglancaš iznutra, pa sliči novom – pristati i na F-šesnaestice kakvima ih gazda Twitteraš želi prepraviti te dopusti preprodati. Ne’š ti jakih hrvatskih državničkih autoriteta Plenković – Krstičević – Grabar-Kitarović u međunarodnom mainstreamu, kadrih hrabro pokazati „velikima“ kolika imaju muda. Pokazati u bilo čemu. Čak i kada je u pitanju esencijalni državni/nacionalni hrvatski interes, pokazati srednji prst SAD-u. Kao što to svako malo pokaže Bruxellesu (i šire) Viktor Orban, veliki mađarski uzor desnim „velikim Hrvatima i još većim domoljubima“ (sic transit).

Glupost na entu. Ako „narančasti barun“ zapovjedi, evo njih troje uz nogu. U manje od stotinke sekunde. A potom će se raspametiti, „dokazujući“ sunarodnjacima hlebinskih gena kako su, eto, baš takve F-šesnaestice, vraćene u prvobitno stanje – najbolje rješenje za „pobjedničko Hrvatsko ratno zrakoplovstvo“. Pače, najbolje u regiji. Jer, kako Krstičević znâ reći, „to je ulog u sigurnost, a sigurnost je iznad svega i nije – besplatna“. Sic transit. Avion važniji od kruha, kobasica od Shakespearea? Ili tako nekako? Specijalizirani portal Defender.hr je još studenoga 2017. objavio analitički tekst o tomu kako „nema nikakve sumnje“ da Hrvatska nije bila „nikad bliže nabavi eskadrile višenamjenskih borbenih zrakoplova od njezina osamostaljenja“, a analizu je naslovio „Gripen C/D MS20 vs F-16 C/D Barak: Tehnološka superiornost, znatno jednostavnija i jeftinija eksploatacija“. Supermoderan proizvod Gripen C/D s najnovijim paketom opreme MS20 švedskog SAAB-a zasad posjeduje samo Švedsko ratno zrakoplovstvo, a nešto stariju generaciju, npr. Češka, što čini neodgovornim izjave MORH-ovih čelnika da bi hrvatskim vojnim pilotima bio problem prijeći na ratne avione tzv. četvrte generacije. Kako češkim kolegama to nije bio problem? Hrvatima pak nije problem, nakon također mukotrpne obuke, sjesti u kokpit F-šesnaestice C/D, u trenutku isporuke starije od 30 godina, što su je ponudili Izrael i Grčka.

Preinake uvjetovale odluku

Cijenjeni vojni pilot u mirovini Ivan Selak kazao je u Dnevniku Nove TV da bi bivšem ministru obrane SAD-a Jamesu Mattisu – pripisuje mu se embargo na avionski deal Izrael-RH; upravo je dao ostavku na tu dužnost, nezadovoljan Trumpovom odlukom o povlačenju američke vojske iz Sirije – Bijedna Naša trebala dostojno zahvaliti što je zaustavio kupoprodaju spornih aviona. „Nadam se i vjerujem“, kazao je proslavljeni vojni pilot, „da će, ako se odustane od ovoga, časni general Mattis dobiti barem ulicu u Zagrebu. Ljudi koji govore da zrakoplov koji je iskorišten, iznatezan, opterećivan, da budem vulgaran – više od amsterdamske prostitutke, da će njegovo održavanje biti jeftinije od novog sve govori o ljudima koji su radili u toj komisiji (MORH-ovoj za odlučivanje o izboru i kupnji među četiri ponude iz inozemstva, op. a.).“

Na državnom se pak mediju HTV-u istodobno oglasio voditelj MORH-ovog stučnog povjerenstva za nabavku borbenih aviona brigadir Davor Tretinjak: „Izraelske preinake i modernizacija zrakoplova bile su presudne za odluku da se oni i izaberu kao najpovoljniji na natječaju. Postojala su jamstva i odobrenja State Departmenta da Izrael može modificirane zrakoploba Barak prodati Hrvatskoj. To je jasno pisalo i u konfiguraciji. Ne znam što se promijenilo i očekujem da se to riješi za nekoliko dana. U suprotnom, to više ne bi bio G to G sporazum (Government to Government, vlada s vladom, op. a.). Kad bi se sva oprema promijenila, i izraelska i američka, i modificirala najnovijom američkom opremom, onda to više nije taj avion, to onda više nije F-16 C/D Barak. Vladi bismo u tom slučaju preporučili da ne ulazi u druge aranžmane i obustavi bilo kakve daljnje dogovore. S vladom bismo dogovorili koja bi bila B varijanta“. Kontrirajući pilotu Selaku, na Novoj TV je – znakovito za alarmantno stanje u državnom vrhu RH – istupio i član Tretinjakovog povjerenstva u MORH-u brigadir Željko Ninić, tvrdeći da „dogovor još nije propao“, iako je kupoprodajni ugovor još na čekanju. Nisu ga potpisale ni izraelska niti hrvatska vlada. Unatoč tomu što je hrvatska potpuno pripravna potpisati. Zašto Izrael oklijeva ako je, po Tretinjakovom, sve unaprijed dogovoreno s Amerima i to ušlo u izraelsku ponudu? Čekaju Godota?

„Ne mogu reći do kada će RH čekati da se Izrael očituje“, izvijestio je javnost brigadir Ninić, „jer nemamo nekakav tvrdi rok. Mi smo kao strana u pregovaranju spremni za potpis ugovora. Svi elementi za potpis su gotovi, usuglašeni među dvjema stranama i što se Hrvatske tiče, posao se može sklopiti čim država Izrael bude spremna.“ Rok za očitovanje je navodno 4. siječnja 2019. Prema pisanju američkog portala Axiosa u četvrtak, koji se poziva na neimenovanog izraelskog dužnosnika, prenosi Dnevnik.hr, „posao prodaje izraelskih zrakoplova F-16 C/D Barak Hrvatskoj praktički je propao pošto je američki ministar obrane na odlasku James Mattis odbio ublažiti uvjete koje su SAD postavile za transfer zrakoplova. Kako bi dopustile transfer, SAD traži od Izraela da ukloni vlastite sustave ugrađene u 12 F-16 borbenih zrakoplova te da ih vrati u izvorno stanje, prije nego što će zrakoplovi biti ustupljeni Hrvatskoj. Izrael svoj odgovor na te zahtjeve, doznaje HTV, treba dati do 4. siječnja te bi se idućeg tjedna trebao znati rasplet cijelog slučaja, odnosno hoće li F-16 C/D Barak u Hrvatsku“. Ako se to dogodi, i kada se dogodi, bit će razvidno koliko hrvatski političko-vojni vrh drži do riječi dane svojim građanima. Odnosno, bit će puno jasnije kakav su i u čiju korist deal postigli Benjamin Netanyahu i Donald Trump pošto se James Mattis zahvalio Twitterašu na dužnosti ministra obrane SAD-a.

Ionako podijeljena hrvatska javnost u odnosu na kupnju resiklažno zrelih američko-izraelskih F-16 C/D Baraka zaprepaštena je razvojem događaja, koji je HDZ-ovu vlast gurnuo na sami rub blamaže i još jednog skandala. Prvo, kakvi su nam to „prijatelji“ i „partneri“ u Bijeloj kući – oko kojih ponizno i ponižavajuće za RH osobito skače gaf-predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović – kad već skoro 30 godina ne samo ne žele ukinuti vize hrvatskim građanima za ulazak u SAD, a RH se svaki put sramoti u UN-u glasajući u korist SAD-a, bezvezno, skupo i nepotrebno brani megakorporativne interese američkog žandarskog imperijalizma u Afganistanu i drugdje po svijetu, trpi američku prisilu na praksu kojom su vojni izdatci preči od životnog standarda svojih već masovno iseljavajućih žitelja, socijale, ekonomije, etc. Svatko je uvijek svakom „prijatelj“ dok plaća runde za šankom, pa i Bijedna Naša Amerima. Sic transit. Koji inače ne doživljavaju Bijednu Našu pola posto i sada cjepidlače u isporukama iz Izraela starih višenamjenskih aviona. Jebeš „prijatelje“ koji ti nisu prijatelji kad ih trebaš, a jesu kad ih – ne trebaš.

Politička oporba u RH s razlogom je – to joj je, uostalom, u opisu posla – digla kuku i motiku na vlast, koja se zaplela u avionsku kučinu bez presedana. Osobita je meta redikulozni Damir „pobjednička vojska“ Krstičević, koji na traljavom engleskom jeziku sâm sebi diže rep pred zapadnim „saveznicima“, a još više napraspistojnošću pred domaćim novinarima, sjeda u kokpit F-16 C/D Baraka ne bi li ga tv-kamere lansirale u „legendu“, paradira neprobavljivim frazetinama à la smiješno kroatizirani JNA. „ A što bi ti htjela!?“ – odgovorio je von oben novinarki, koja ga je pristojno pitala razmišlja li o ostavci. Njoj je posao pitati ga to što je pitala, jer je bio najdrčniji među vladajućima u avioagitpropu za rashodovane F-šesnaestice, što se možebitno pokazalo pogotkom uništa, a njegova je čak i zakonska dužnost predstavnici javnosti pristojno odgovoriti. Nije novinarka s njim koze pasla po bespućima vrgoračke zbiljnosti da je s njom na „ti“ niti je jednom ministru, pače vladinom potpredsjedniku makar i tako trknute zemlje kao RH pristala toliko nadmenost, osornost, zapravo bezobrazluk. Teško je vjerovati da bogobojazan lik, kakvim se Krstičević izdaje u svakoj zgodnoj prigodi, može iz kućnog odgoja baštiniti ponašanje kakvo demonstrira osobito prema novinarima.

Politička oporba traži ostavke

Krstičevićev zemljak iz oporbenog Mosta nezavisnih lista, saborski zastupnik Nikola Grmoja drži kontroverznu kupoprodaju 12 višenamjenskih borbenih aviona u Izraelu „velikom međunarodnom blamažom Hrvatske“ zbog koje ministar obrane i premijer trebaju dati ostavke, jer uskraćivanje američkog odobrenja podrazumijeva „veliku odgovornost ministra Krstičevića, ali prvenstveno premijera Andreja Plenkovića“. Šef SDP-a Davor Bernardić pak drži da bi – ako se kupnja rečenih aviona ne realizira – Krstičević morao „povući odgovoran, častan i vojnički potez“. Ne baš harakiri oštrom katanom kao svojedobno časni časnici Zemlje izlazećeg sunca, ali nešto uvjerljivo, mirnodopsko, što itekako ima veze s vojničkom časti i političkim moralom. Tim više, jer je MORH u svom priopćenju za javnost zapisao i sljedeće: „Hrvatsku jedino zanima da dobije one avione koji su odabrani prema konfiguraciji u odabranoj ponudi, i to po ponuđenoj cijeni“. Najmanje triput višoj od realne!? Sto trideset pet milijuna dolara za aparate, zajedno s inicijalnim naoružanjem, opremom, obukom pilota, etc. je realna procjena američkih vojnih stručnjaka za „robu“, što je Izrael naumio utrapiti Hrvatskoj i još dugo, dugo zarađivati na operativnoj podršci. Ni premijer, ni ratni mu ministar niti ratoborna predsjednica RH ne daju prvih 500 milijuna dolara iz svog džepa, a tuđim je k….m lako gloginje mlatiti. Dat će narod, davao je desetljećima i za znatno luđe „potrebe“ na kojima su se uglavnom debljale privatne bušte, „domoljuba“, dakako.

Indikativno je da se usred političke gungule u RH zbog možebitno propalog avioposla nitko službeno ne javlja s izraelskog državnog vrha. Ni hrvatski se državni vrh ne izjašnjava o tomu je li dobio kakvo relevantno objašnjenje iz Izraela, pa je enigma tim dramatičnija. „Iz moje perspektive gledano“, kazao je brigadir Željko Ninić Novoj TV, „utakmica nije gotova. Igramo prvo poluvrijeme, drugo poluvrijeme, prve produžetke, druge produžetke…“ Na kakvu se to utakmicu spremaju prvi Ninićevi političko-vojni zapovjednici, a kriju od javnosti i sastav reprezentativne vrste i mjesto odigravanja, možda se moglo naslutiti iz prijedloga državnog proračuna RH o kojem je portal Index.hr izvijestio još početkom studenoga. Nekako je prošlo ispod radara javnosti to da su „u prijedlogu proračuna naglo poskupjeli prastari F-16 koje kupujemo od Izraela“. Koja je to zakulisna igra, a sada se i ministar obrane i niži u vojnoj hijerarhiji zaklinju na „dogovorenu cijenu u ponudi, nešto više od tri milijarde kuna, ni lipu više“. Tko tu koga… da ne kažemo onu prostotu, koja bi jedina tu dobro legla.

„Kao ukupan iznos za izraelske avione F-16 Barak, kada se prije nekoliko mjeseci naveliko govorilo o kupnji tih aviona“, prenio je Index.hr pisanje portala Defender.hra „spominjalo se 500 milijuna američkih dolara, i to s naoružanjem i opremom. To bi, uzme li se u obzir rok otplate od deset godina koji je također bio naveden kao način otplate 30 godina starih izraelskih aviona, iznosilo 322 milijuna kuna godišnje. No prema projekciji proračuna koji je predstavljen ovih dana (i takav kasnije prihvaćen, op. a.), taj je iznos drastično narastao na 564 milijuna kuna u 2020. I 581 milijun kuna u 2021. Dodaju da se tek može zamisliti kakve nas cifre čekaju poslije toga te da postoje dvije mogućnosti – ili je riječ o greški autora proračuna, ili se planira nabaviti drugi borbeni zrakoplov.“ Što, također, možebitno ima veze s planom B koji je, kao usput, voditelj MORH-ovog stučnog povjerenstva za nabavku borbenih aviona brigadir Davor Tretinjak spomenuo u razgovoru za HTV.

 „Stoga“, zaključuje Defender.hr analizu u najmanju ruku neobičnog aranžmana RH s Izraelom, čija je vanjska politika na zapadnom Balkanu evidentno naklonjenija Srbiji i Republici Srpskoj (BiH), nego Hrvatskoj, a robna razmjena pak (66,6 milijuna eura u 2016. godini) četiri puta slabija od trgovine sa Švedskom (255,7 milijuna eura), čiji su Gripeni odbijeni,„bez ulaženja u bilo kakve dublje analize, zaista se postavlja razumno pitanje kakav je to strateški obrambeni, politički i drugi interes RH povezivanje s Izraelom na temelju eventualne nabave borbenih zrakoplova starih preko 30 godina. Svoje strateške ciljeve RH je ostvarila ulaskom u EU i NATO.“ HDZ-ova se trenutna vlast u RH glatko odrekla švedske avioponude, uvjeravajući javnost da se Gripen D/C MS20 ni financijski niti valjda (vanjsko)politički ne uklapa u koncepciju HRZ-a i PZO-a, što je nonsens prvog reda. Kakav to Izrael može biti Hrvatskoj – čak i (vanjsko)politički – strateški partner kad ponašanje židovske države prema arapskim susjedima na Bliskom istoku, ali i Iranu, koje podržava rigidna američka administracija, ne nailazi na razumijevanje ni u Europi niti drugdje u svijetu. Kao ni ono prema Iranu. U odnosu na nuklearni sporazum radi mirnodopske uporabe nuklearne energije u toj mnogoljudnoj zemlji, Izrael drži štangu SAD-u koji više ne želi biti sudionik tog sporazuma i prijeti Iranu, a europske zemlje tzv. prve brzine ne žele iz njega istupiti. Izrael je Mađarska na Bliskom istoku, a takvi režini imponiraju Bijednoj Našoj dok njome upravljaju HDZ-ovi lumeni. Pardon, „domoljubi“.

„Pored devastacije HRZ i PZO u tehničkom i kadrovskom smislu zadnjih 15 godina, logistička noćna mora neizvjesnosti nabave dijelova, kvarova i slično, jednostavno se ne smije dopustiti“, tvrdi Defender.hr. „Da li je to priuštivo rješenje u idućih 30 godina za Hrvatsku kakvo traži ministar Krstičević samo zbog činjenice da je cijena koju nudi Izrael dampinška? Ako su u MORH-u mislili kako se Gripen C/D MS20, odnosno najmoderniji jednomotorni višenamjenski borbeni zrakoplov današnjice u operativnoj uporabi (ne računamo zrakoplove koji se testiraju) može dobiti po komadu ispod 50 milijuna EUR onda su promašili zanimanje i očekivanja su im bila promašena.“ Češka iskustva upućuju na realnu pretpostavku da bi hrvatski poreznici skuplje platili upravo te izraubane izraelske F-šesnaestice C/D Barak, nego švedske Gripene C/D MS20, isporučenih izravno ispod čekića. Već 2020. godine, kako je stajalo u ponudi.

„Stop“ iz State Departmenta

O toj je računici nedavno pisao Index.hr: „Usporedbe radi, Česi plaćaju leasing 14 Gripena s naletom 150 sati po avionu uz punu logističku potporu švedskog SAAB-a manje od 480 milijuna kuna godišnje od 2017. do 2027. (Ukupna cijena 1,7 milijardi českih kruna.) Prvi leasing su plaćali godišnje 560 milijuna kuna za 14 novih Gripena uz nalet od 150 sati. Nakon 20 godina korištenja, Gripeni će prijeći u češko vlasništvo i oni će te 20 godina stare avione moći prodati jer su ih kupili kao nove. Prema brojkama proračuna za Barak i egzaktnim cijenama češkog leasinga, očigledno je da će 12 Baraka s planiranim naletom od samo 100 sati godišnje biti skuplje od 14 novih Gripena C/D MS20 sa 150 sati naleta.

Uz to, Gripen C/D je borbeni zrakoplov 4+ generacije, dok je F-16 Barak borbeni zrakoplov 4 generacije, kako su uostalom kazali članovi Povjerenstva MORH-a, star 30 godina i s isteklim resursima. Pored svega ovoga, F-16 Barak, kako je zaključio Defender, neće biti nikome prodan nakon što ga Hrvatska bude koristila jer neće ni biti u letnom stanju poslije 50-60 godina starosti.“ MORH je, međutim, priopćenjem za javnost opovrgao Defender.hrove tvrdnje o uvećanim obrocima otplate F-šesnaestica Izraelu, pojašnjavajući da su „u projekcijama proračuna za 2020. i 2021. godinu godišnje rate za otplatu aviona uvećane za vrijednost PDV-a prema dinamici isporuke aviona, odnosno svih roba i usluga“.

Neposredno uoči lude silvestarske noći, koja je s razlogom bacila u sjenu enigmu o tomu hoće li u Bijednu Našu doletjeti modeficirani izraelski borbeni zrakoplovi ili neće, Večernji list je obznanio da RH „odustaje od kupnje“ spornih F-16 C/D Barak, jer je State Department Mikea Pompea izvijestio Izrael o ključnom uvjetu kupoprodaje: „U zrakoplovima koje namjeravate prodati Hrvatskoj ne smije biti ništa neameričko“. I točka. Kongres SAD-a je prethodno, u četvrtak, odobrio taj posao bez uvjetovanja, ali njegova riječ nije – posljednja. Budući da RH ne želi drukčije letjelice od prihvaćenih u izraelskoj ponudi, a Trumpova administracija ne šiša hrvatske uvjete ni za suhu šljiu, logično je očekivati da će održati riječ i odustati od kupnje mačka u vreći. Hoće li uistinu ili neće, pokazat će se već u siječnju. Do tada, veseloj družini iz MORH-a, vlade i Pantovčaka ostaje samo zapjevati onu genijlnu iz legendarne „Kozare“ Veljka Bulajića: „Letu štuke, letu avioni…“

I nadalje tajiti pred vlastitom javnošću zašto „prijateljima/partnerima/saveznicima“ iz NATO-a dopuštaju orati hrvatsko nebo chemtrailsima i trovati štetnim, kancerogenim agensima i žitelje i ozmlje.