ČETIRI MJESECA ŠUTNJE

Povezani članci

• Plač Mire Marković
• Prljave igre
• Reis Kavazović: Prestanite sa zlonamjernom kampanjom
• VIKTOR IVANČIĆ: O BANKARIMA I ŽIDOVIMA
• PONOVNO UBIJANJE RADNIKA RTS
• Viktor Ivančić: Čijeg Tuđmana uzdići na tron?

Nedavno, prilikom obilježavanja godišnjice „Oluje“ iz Srbije su ministar Vulin i predsjednik Vučić uspoređivali tu oslobodilačku akciju sa stradanjem Srba u Jasenovcu i drugim stratištima iz vremena NDH, a što je naišlo na brojna negodovanja u Hrvatskoj i traženje odgovora zbog čega Beograd kada je u pitanju RH tako često povlači paralele i uspoređuje Republiku Hrvatsku sa NDH? Kada takve usporedbe dolaze iz Beograda, tada se iz RH čuju  prosvjedi i negodovanja, no što reći kada se sama RH nabacuje na sebe i „kiti“ blatom NDH i rasnim zakonima na kojima je počivao život u toj genocidnoj tvorevini?

Piše: Vedran Sršen

To je sramota. Gola sramota. Sramota nad sramotama je slaviti ustaše kao „žrtve u borbi za slobodu i nezavisnost RH“. To se može imenovati i zvati samo i jedino hrvatskom nacionalnom sramotom. Jer Hrvatska još i danas obilježava, kako je to Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima propisano, 15.5. dan kada se na Bleiburgu predala fašističko-ustaška vojska kao „Dan spomena na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i nezavisnost“.

Nema na svijetu veće sramote nego kada sam sebe sramotiš. Ničeg goreg nema od toga da pljuješ sam po sebi. A Hrvatska upravo to radi propisujući službeno 15.5. za Spomendan, ne za nevine žrtve Bleiburga, već za „žrtve u borbi za slobodu i nezavisnost“, kao da žali i oplakuje NDH, stavljajući sama sebi ljagu fašističko-ustaške države na hrvatsko ime.

Kako je sasvim jasno, a što proizlazi iz odredbi Ustava RH, da naša suverenost počiva na odlukama  ZAVNOH-a a ne na zasadama NDH, još prije 4 mjeseca 8.4. ove godine podnio sam Ustavnom sudu RH prijedlog da ukine očito protuustavan naziv Spomendana da se 15.5. obilježava kao „Dan spomena na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i nezavisnost“. Prošla su dakle četiri mjeseca, a Ustavni sud se još uvijek nije očitovao, iako je bilo slučajeva kada je to trebalo Plenkovićevoj vladi, da je taj sud odluke donosio takorekuć već sutradan od zaprimanja zahtjeva. Ova šutnja na tako važnom pitanju koje zadire u samu bit i identitet RH i našeg naroda je nešto čime se Ustavni sud sigurno ne može pohvaliti. Ne želim vjerovati da bi ovaj prijedlog mogao biti odbijen jer bi to značilo da su Ante Pavelić, Mile Budak  i Maks Luburić bili borci za slobodu i nezavisnost hrvatskog naroda. Stoga vjerujem da će ovako imenovan Spomendan biti opozvan i ukinut.

Svi narodi uzdižu, slave i veličaju svoje zaslužnike za slobodu i nezavisnost imenujući po njima svoje ulice, trgove i škole, aerodrome ili institute. Svi su oni poznate i priznate osobe narodne povijesti i pamćenja, memorije jednog naroda, te se tako čuva i spomen na njih. Neki narodi ih zovu roditeljima, a drugi očevima nacije. Kod nas je ukorijenjen naziv Otac domovine. To su oni odličnici ili velikani koji su mijenjali povijest svojih naroda ostavljajući trajni trag i pečat. Svakome su narodu imena njihovih velikana duboko urezana u njihovo biće, od Maksimiliana Robespierrea koji na Francuskoj revoluciji gradi građansko društvo, Mahatme Gandhija i nenasilnog puta kojim je tragao i vodio Indiju ka nezavisnost od Velike Britanije, Emiliana Zapate i Pancho Ville vođa Meksičke revolucije, Fidela Castra na Kubi ili Ernesta Che Guevare čiji je portret i danas na majicama i kapama mladih Europe i svijeta kao iskaz bunta i simbola borbe za pravednije društvo bez obzira na revolucionarne metode kojima se služio. Mnogi u Hrvatskoj i pripadnici drugih južnoslavenskih naroda iz sastava bivše Jugoslavije, kao i mnogi u svijetu uzdižu i slave Josipa Broza Tita kao jednog od pet najzaslužnijih svjetskih povijesnih ličnosti kojima zahvaljujemo pobjedu nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu – Dwight Eisenhower, Winston Churchill, Josif Stalin, Charles de Gaulle i Josip Broz Tito.

Sve to znamo, samo naša javnost nikako ne može saznati i dokučiti imena onih koji su pali 15.5. u „borbi za slobodu i nezavisnost“, a što se, kako zakon kaže, obilježava „primjereno i dostojanstveno“.

Sama činjenica da ne znamo imena onih koje slavimo i štujemo, i da ta imena ne izgovaramo s ponosom govori da to i nisu istinski borci hrvatske slobode i nezavisnosti. Uzdajmo se i vjerujmo da će Ustavni sud znati zaštititi naše ustavne vrednote te poništiti neprimjereni naziv Spomendana kojeg obilježavamo u „subotu ili nedjelju najbližu 15. svibnju – Dan spomena na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i nezavisnost“.

Sve drugo bi bilo protiv Hrvatske!