Izbori po mjeri Bosne i Hercegovine

Povezani članci

• Studentski protesti (R)EVOLUCIJA+
• Urbani Elementi u subotu na Sonom Trgu
• Suđenje Iliji Jurišiću
• Kardelj: Kako smo II zasedanjem AVNOJ-a „zaboli nož u leđa Sovjetskom Savezu”
• Tuzlanski radnici traže ponovo po 400 KM i najavljuju pješačenje do Sarajeva
• TUZLANSKI CRNI LETOVI

Duže vremena sam se kao novinar analitički bavio izbornom problematikom, no moja zapažanja i zaključci zahtijevali su praktičnu provjeru i potvrdu…

Piše:  Mirsad Delić

Nakon februarskih narodnih protesta u Tuzli ”nakratko” su popustili šavovi ”legalno izabrane” vlasti te sam kroz uzak prolaz, kao politička jedinka, ušao u improvizovani izborni sistem. Kandidovao sam se na pozicije premijera, a potom i ministra za boračka pitanja Tuzlanskog kantona.

Na ovaj način dobio sam idealnu priliku da jasno pozicioniram i utvrdim pravi kapacitet samostalnog kandidata naspram stranačkih kandidata, koji su u ovom slučaju bili lišeni izborne stranačke kampanje i javne stranačke podrške.

Taj monitoring poslužio mi je da definišem male izmjene u izbornoj legislativi Bosne i Hercegovine i mehanizam njihove provedbe, no to nisu nikakva avangardna rješenja nego sitne legalne korekcije usmjerene ka primjerenim i znatno jeftinijim izborima. Te izmjene takođe slijede evropske preporuke koje nas pozivaju na ”korisne” i ”modernizovane” izbore.  Za realizaciju ovog koncepta potrebna mi je široka podrška svih slobodoumnih ljudi, a vrijeme je limitirajući faktor jer se prijedlozi za izmjenu izbornog zakonodavstva mogu predati Centralnoj izbornoj komisiji najkasnije do 15. maja.

Pogled na stranačku upravu

U prvom redu polazim od činjenice da aktuelno neodgovorno, arogantno i kriminalno ponašanje stranaka koje žive u vlasti i od vlasti proističe iz njihove uvjerenosti da će im naredni izbori osigurati iste vladajuće pozicije.  Doista i jeste tako, pa najuticajnije stranke mogu već sad računati sa nekih 20-tak posto biračkih gasova, čak i kad ne bi imale nikakve kampanje. Neke nove stranke, one minorne ili tzv. ”opozicione”, putem izbora ne mogu ni matematički ni politički značajnije ući u ”krug velikih”, koji predano rade na našem uništenju.   Sve u svemu, dosadašnje stranke koje su se pojavljivale od rata na ovamo i ulazile u vlast, neumitno su se utapale u destruktivnom kvazidemokratskom višestranačju. Taj partiokratizam danas doživljava vrhunac svog otuđenja od zemlje i naroda, tako da sračunato i dosljedno parališe funkcionisanje državnog sistema, djelimično ili u cjelosti.                                                          U uvjetima kada postojeći Izborni zakon promoviše ovakvo stanje, jedino razumno rješenje je da ”distanciramo političke stranke od izbora”, da ih izborno razvlastimo ta da ubuduće pažljivo biramo političke kandidate, odgovorne i sposobne da poboljšaju ovu užasnu stvarnost.

Kako izgraditi kandidata?

Samostalni kandidat, kojeg ću kasnije imenovati kao ”politički kandidat”, doista je u stanju da preobrazi izbore u BiH!

Ono što je suštinsko – svaki samostalni kandidat ima potrebu i mogućnost da uz dobru pripremu djeluje sistematično i da kvalitetno kreira vlastiti javni nastup, a njegova glavna oružja su, neposredna komunikacija i transparentnost. Samostalnog ili istinskog političkog kandidata tek treba da definiše Izborni zakon i naredni izborni ciklus!

Važeći bh. Izborni zakon ispravno propisuje uslove za kandidaturu nezavisnog kandidata – njega niko ne kandiduje nego mora prikupiti dovoljan broj biračkih potpisa. No, takav kandidat se potom diskriminira u stranačkom sistemu, kojem je podčinjen izborni sistem. On prvo nailazi na ogromnu sistemsku odbojnost i iskreiran negativni javni stav, što je posljedica činjenice da zatvoreni politički, autistični višestranački krug, ne uvažava ništa samostalno!

Takođe, iz ugla većine medija, samostalni kandidat se može unaprijed otpisati ili prosto cenzurisati. Mediji, posebno elektronski, su mahom sredstva stranačkih manipulacija i izborne eliminacije samostalnih-neželjenih.  Ali novost je da su se u proteklim društvenim previranjima pojavili i alternativni internet mediji, koji su iskazali sposobnost da kvalitetno odrade promociju kandidata, tako da standardni mediji više nemaju taj monopol u svojim rukama.

Percepcija stranačkih kandidata  

Pomenuti, iznuđeni izbori Vlade i premijera TK, bili su stranačka prekompozicija, iako je javnost uvjeravana da se vanredno bira ekspertna vlast. Zamjenom premijera i ministara brzo je sanirano vanredno stanje, ali je u svakom slučaju pokrenut mini-izborni stranački inženjering, rutinski, prema šablonu po kojem se to godinama čini za sve nivoe vlasti.

Dakle, ovi kandidati, autentični izdanci bh. izborne matrice, ispoljili su ”sistemsku nepismenost” u pogledu pozicioniranja kantona u državnom aparatu, kao i funkcija na koje se kandiduju. Dometi njihovih spoznaja bili su limitirani interesima stranaka i pojedinih grupa te se u samom startu nisu određivali sistemski već po stranačkim i interesnim šemama.

Zato u BiH danas i svjedočimo da izabrani zvaničnici ne poznaju ni djelokrug svog rada, ni mogući funkcionalni doprinos.                            Upadljivo je bilo ”neprogramsko” djelovanje i nastup kandidata, pa smo npr. samo nas dvojica kandidata za ministre unaprijed dostavili programe rada, a bilo je prijavljeno preko 70 kandidata!    U ovakom izbornom sistemu, program ne može biti vlasništvo pojedinca! Ako uopšte i postoji, program bi se mogao nazvati ”zajedničkom strategijom”, koja pomiruje stranački, i u njemu skriven lični hijerarhijski, grupaški i kriminalni interes.

Generalno, kriteriji bh. stranačkih izbora ne uvažavaju pojedinačne programe i kvalitete kandidata, a uspostava vlasti se zasniva na konsenzusu vladajućih grupa i principima političke trgovine i ucjene. Programi stranaka danas su se slili u jedan zajednički cilj – ostanak u vlasti po svaku cijenu!   U okolnostima kada su stranke izgubile i neutralisale vlastite programe, kvalitetni samostalni kandidati po političkoj inerciji postaju isključivi nosioci izbornog procesa. Takvo činjenično stanje nužno je interventno uskladiti sa zakonskom regulativom.

Iskoristimo Dejton i učinimo izbore istinski narodnim

Tražiti od naših vlasti da usvoje izmjene Izbornog zakona tako što će izborno razvlastiti političke stranke je apsurdno jer stranački sistem, koji odlučuje o tome, nikada neće sam sebe eliminisati.

Međutim, to je ipak izvodivo u Bosni i Hercegovini, koja osim domaće državne administracije ima i međunarodnu upravu. Vrijeme je da Centralna izborna komisija, koja je zadužena za provođenje izbora, po naredbi Visokog predstavnika, ”interventno” zaštiti izborno pravo građana – da glasaju za svoje predstavnike. Pritom bi djelovanje CIK-a bilo potpuno usklađeno sa dejtonskim postavkama, odnosno sa Ustavom koji iz njih proizilazi, a u kojem se govori o ”izbornim zastupnicima naroda” a ne stranaka.  

Prijedlozi izmjena Izbornog zakona i sistema glasanja

Prvi prijedlog:

– da se u Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine definiše da je ”politički kandidat” osnovni i isključivi politički subjekt

Pojašnjenje:

Bez obzira da li je politički kandidat nezavisan, predstavnik stranke ili koalicije, da li dolazi iz redova konstitutivnih naroda, nacionalnih manjina, ili ostalih, on je osnovna i početna jedinka prema kojoj se usmjerava izborni i postizborni proces konstituisanja vlasti. Ovo rješenje bi znatno pojednostavilo Izborni zakon, dok bi izborna komisija prije i poslije izbora tretirala samo političke kandidate. Funkcionisanje i djelovanje političkih stranaka tako bi bilo distancirano od izbornog zakonodavstva i stavljeno pod kontrolu nadležnih državnih i entitetskih organa, a prestala bi i potreba budžetskog finansiranja stranaka, što je značajna ušteda.

Drugi prijedlog:

– da se uvede sveobuhvatna, stručna i javna provjera političkih kandidata u početnoj fazi podnošenja kandidature

 Pojašnjenje:

Za razliku od dosadašnje prakse, budući politički kandidati u procesu ovjere tj. razmatranja kandidatura moraju proći opsežnu provjeru, koja je preduslov kvalitetnih izbora. Riječ je o praktičnom sistemu selekcije i početne eliminacije. Na CIK-u je da na ovom planu osigura kvalitetnu ekspertnu provjeru i da je u saradnji sa medijima učini javnom. Putem javnog ispitivanja utvrdila bi se tačnost i istinitost cjelokupnog kontrolnog predstavljanja kandidata, a elektronski mediji bi stadij provjere preobrazili u ”uvodnu kampanju”, za kandidate koji bi zadovoljili potrebne kriterije.

Treći prijedlog:

– da se na narednim izborima primjeni sistem elektronskog neposrednog tajnog glasanja

Pojašnjenje:

Digitalni glasački sistemi uspješno su testirani u pojedinim bh. lokalnim sredinama. Potvrđeno je da ovakvi izbori sprječavaju zloupotrebe pri glasanju, osiguravaju brze, efikasne i regularne izbore te transparentan i skoro automatski uvid u konačni ishod glasanja. Taj sistem je primjenjiviji tim više što se Centralni birački spisak vodi i obrađuje u elektronskoj formi.

Na drugoj strani, na ovaj način zbjegava se štampanje izbornog materijala, njegovo dopremanje i transport, brojanje glasova, zatvaranje biračkih mjesta zbog nepravilnosti… Za nabavku, instaliranje i korištenje adekvatne digitalne tehnologije zadužili bi predstavnike međunarodne administracije u BiH.  

Ovakvim izborima takođe bi postigli značajne uštede.

 Mehanizam provedbe

 Na osnovu prvog prijedloga, u Izbornom zakonu treba redukovati terminologiju koja tretira različite kandidate i kandidatske liste na termin ”politički kandidat”.

Za političkog kandidata važe iste propozicije oko kandidature kao i za nezavisnog kandidata, ali kao novi jedinstven politički subjekt on u sebi objedinjuje sve dosadašnje različite kandidatske kategorije.

Na osnovu drugog prijedloga, Centralna izborna komisija dobija novu kooperativnu multi-društvenu ulogu. Stoga treba finansijski i kadrovski osnažiti CIK, izborne komisije i biračke odbore.

Kriterije za kandidate, koji su zapisani u Izbornom zakonu, nužno je dopuniti, tako da politički kandidati moraju biti i:            

– psihofizički sposobni  

– lojalni državljani BiH, bez kriminalne prošlosti

– dobro upućeni u funkcionisanje sistema

– promotori realnih vlastitih programa ili programskih opredjeljenja, u skladu sa pozicijama na koje se kandiduju

Centralna izborna komisija bi samostalno, ili preko posebne komisije, imenovala nepristrasne timove, jedinstvene za BiH, ili posebne za različite nivoe vlasti. Medicinski tim bi ispitao zdravstvenu podobnost kandidata. Programski bi vrednovao ono što kandidat nudi i s čim ulazi u izborni proces. Sigurnosni bi imao zadatak da utvrdi ima li zakonskih prepreka za kandidaturu.

Rad ovih timova bi u najvećoj mjeri bio javni, medijski popularisan i prezentovan, a mediji bi postali kreatori novog vida – ”pozitivne inicijalne kampanje”. Obzirom da živimo u reality vremenu, takav inovativni izborni pristup bio bi relaksirajući i za same birače.

Zaključak                                                                       

Sasvim je dovoljno vremena da bi se realizovali navedeni prijedlozi do oktobarskih izbora, a ako stranke ocijene da to nije izvodljivo onda izbore treba prolongirati do usaglašavanja nužnih korekcija. Insistirati na utvrđenom izbornom terminu po aktuelnom izbornom sistemu, značilo bi udovoljavati vladajućim strankama koje su već sad ”dogovorile” nepostojanje skupštinske većine i stavile državni parlament izvan funkcije najmanje do kraja godine!

Vrijeme je da glasamo za svoje, narodne građanske kandidate a ne, kao dosad, za kandidate političkih stranaka! Ovo je najjednostavnija artikulacija, pesimističnih, obespravljenih i poniženih ljudi Bosne i Hercegovine, koji više nisu u stanju da se nose sa stranačkim samovlašćem.

Veliki broj javnih ličnosti u BiH godinama protestuje zbog nepravednog i nametnutog Djetonskog sporazuma. Ovim rješenjima dobijamo priliku da mi nešto svoje nametnemo, da kreiramo demokratski izborni sistem po mjeri ovog naroda i pokažemo da smo građanski zreli, mudri i spremni na korijenite pozitivne promjene.