KONTROLIRANA MEMORIJA I KREIRANJE ZABORAVA
Povezani članci
- Za godinu dana ispunjena dva obećanja
- Rasprava o miru i nasilju – (geo)politika rata – (geo)politika mira – studije mira
- Zlatko Dizdarević: Pozvani vrag došao po svoje, i to s ozbiljnim zakašnjenjem
- “To se samo svici igraju”
- SVA LICA HDZ-OVIH BIZNISMENA: Poljoprivrednik, veteran, direktor, borac za prava iseljenika…
- Vojislav Šešelj oslobođen po svim tačkama optužnice!
Foto: Velija Hasanbegović
Eduard Bond “Nigdje nikog nemam“, režija Alban Ukaj, Sarajevski ratni teatar SARTR
Poslije Lira (Narodno pozorište Sarajevo), Uski put prema dubokom sjeveru (Pozorište mladih Sarajevo) veliki dramatičar našega doba Eduard Bond vraća se na sarajevsku teatarsku scenu. Komad Nigdje nikog nemam angažirana je dramska storija u kojoj se razobličava kontroliranje memorije i kreiranje zaborava, kojim su nas čudesima podarili tvorci dehumaniziranih kapitalističkih sustava i moćnih gospodarskih gangova koji su ih kreirali. Tri lica prolaze paklene egzistencijalne probleme nailazeći na svakom koraku na nevjerojatne životne limite. Između ostalih tu je i tema incestuoznosti.
Glumac, ali i vrstan glazbenik, Alban Ukaj režirao je ovu predstavu sa puno entuzijastičke vjere, podržan od Snježane Bogićević i Jasenka Pašića.
Strast dominira pozornicom, a ono što bi u budućem igranju predstave trebalo dometnuti u njen prološko-početni akord je snažniji i jasniji ključ kojim bi masovna publika dešifrirala ni malo jednostavne kodove ovog Bondovog komada.
Ponajbolju kreaciju ostvaruje u svim fazama predstave Snježana Bogićević, ali i Alban Ukaj i Jasenko Pašić zanosnom energijom ispunjavaju ovaj angažirani teatarski akt.
Ova predstava apsolutno je potrebna u konfekcijskom repertoarnom i interpretativnom sivilu sarajevske kazališne sezone!