Bio je 18. maj 1993. godine kada su krenuli u slobodu. Oko 17 sati su došli do mosta Vrbanja. Potrčali su, držeći se čvrsto za ruke… Snajperski metak je pogodio Boška i on je pao. Metak je bio smrtonosan. Drugi metak je pogodio Admiru. Smrtno ranjena, uspjela je dopuzati do Boška, zagrliti ga. Koji
Ovo što zadnjih mjeseci i godina radi Mustafa Cerić je posao bez kojeg će (nadam se posle izbora u IZ BiH) ostati do kraja ove godine. A kad ostane bez tog posla, i titule koju nosi…. e onda će svi oni podmukli miševi koji mu se i danas ulaguju i još uvijek ćute, na njega drvlje i kamenje osut
Da su vjerske zajednice tihi vladari u BiH očito je na svakom koraku, a slučaj Suljagić samo je jedan, možda najsuroviji primjer toga. Dok se osveštavaju kabineti državnih institucija, slave slave i vjerski praznici u kancelarijama gdje bi se trebala graditi država, a reis odlučuje kako će se djeca
Kako vrijeme prolazi, i što više analiziram govore Mustafe Cerića, (sjetite se one njegove: “Ma kome ba mi da se prilagođavamo, neka se sada oni malo nama prilagođavaju“), sve mi se čini da on i Dodik imaju podudarne ciljeve, planove i jednu agendu. Jedna Islamska republika i jedna čisto, da ne
Takvim angažmanom, naravno, ni najmanje ne doprinosi stvaranju atmosfere i kulture vladavine prava niti uspostavljanju zaista nezavisnih pravosudnih institucija koje u evropskom društvu ne bi trebalo da primaju naloge ni od entitetskog predsjednika ni od islamskog ili kog drugog vjerskog poglavara.
Prijedorčanka, pod Fejsbuk imenom Radost Stroynik, u subotu će u svom stanu “premijerno” u RS prikazati film Andželine Džoli “U zemlji krvi i meda”.
Ovakve knjige postoje upravo zato ne bi li se makar nekad i neko (od tih zlih i bestidnih) čitajući ih, u njima prepoznao i bar na trenutak postidio. Postidio sebe, svojih riječi, i svojih djela. Odnosno, svojih nedjela, i svoje neljudskosti.
Možda najznačajnija stvar koju sam naučio od Kiša jeste osjećaj odgovornosti prema vremenu i društvu u kojem živim. Njegova etičnost, i moralna nepotkupljivost. Sve drugo mi je bilo manje bitno. Stil, ideje, metafore, fabule, to su samo šare na koricama zamišljene enciklopedije raspadanja, koju nika
Moramo izdržati i insistirati na kompletnoj zamjeni – a ne amandmanu – genocidnog Holbrookeovog Dejtonskog ustava. O novom Ustavu treba da slobodno pregovaraju predstavnici bosanskog civilnog društva, po ugledu na Filadelfijsku konvenciju iz 1787. godine na kojoj su Sjedinjene Američke Države dobile
Možda ćemo se jednog dana nekom drugom (ili možda već ovom Dodiku) stvarno morati izvinjavati. Jer u zemlji gdje u knjižarama uz kuhare, vjersku (islamsku) literaturu, visoko u izlogu knjižare u centru Tuzle stoji izložen Majn Kampf Adolfa Hitlera, a prodavačica vas pogleda kao da ste ludi kada z
A da i Ashdown i autori apostrofiranog nacrta ne govore napamet, ili ne daj bože zbog nekakve mržnje prema Srbima – o čemu ovih dana zbori Dodikova „izaslanica“ u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope – potvrđuje masa detalja s kojima se svakodnevno susrećemo.
Poslije toliko „izbjegnutih atentata“ se običan čovjek samo može zapitati – jesu li Batman i Robin živi i zdravi i krije li se iza identiteta „nepoznatog atentatora“ zapravo popularni negativac Džoker? Na pressici će uskoro pojasniti ministar policije RS, Stanislav Čađo. Možda Josipović čestita na
Borikom se širi miris amnezije, osnivački tandem u Haagu nabacuje zadovoljni smiješak, a zdravorazuman Homo sapiens crvenilo, od stida. Jednoga dana, kada odrastu, neko od ove djece će tužiti idiote koji su ih zloupotrijebili. Barem se za takvu budućnost vrijedi „boriti“.
Za potpun uspjeh, prema tome, nedostaje tek još demontaža federalne vlasti. A, isključiti ne treba ni taj scenarij. I mogućnost, dakako, da se na njega ne čeka predugo. Uostalom, između dviju najjačih stranki platforme sve intenzivnije iskri. Na sonu je, među inim, Nacrt zakona o unutarnjim poslovim
Biskupu Komarici dobro je poznato što se dogodilo s katolicima u RS-u, sam je o tome svjedočio bezbroj puta. Poznate su mu opstrukcije i zastrašivanja kojima je onemogućen povratak. Poznato mu je da se politika u RS-u u zadnjih dvadeset godine nije ni milimetra promijenila na bolje. Poznato mu je da
Zločin u Omarskoj se, nažalost, nastavlja jer bivšim logorašima ne dopuštaju ni da podignu spomenik svojoj patnji. Bestidno se pokušava izbrisati trag zločina novcem i «dobrim» investicijama, ali dok je svedoka i učesnika tih strašnih događaja borba za istinu ne može prestati. Kako mi reče jedan moj
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
