Jedna od glavnih prepreka bilo kakvom postavljanju spomen-ploče bio je novi vlasnik zemljišta, pošto nije želio da mu business kvari podsjećanje na jedan takav događaj. Da, ima u BiH i domaćih primjera. Mital u Prijedoru je jedan od njih, ali
ilustracija: kurir „Predsjednik Nikolić uvijek je dobrodošao u Sarajevo“. I ono malo iskrenih prijatelja koje imamo u Srbiji u čudu su se našli. Svojim pozivom i redosljedom posjeta koje bi uslijedile, a pogotovo ako ne bi, samo mu je pomogao da
Zrela je odluka pape Franje da na neodređeno vrijeme odgodi kanonizaciju Stepinca i inicira približavanje ovdašnje Katoličke i Srpske pravoslavne crkve. Ali ako one ostanu ovakve kao danas, natražnjačke i zakopane u prošlosti, od toga neće biti korist. Kada se
Očito, ono što se često suviše pojednostavljeno prikazuje kao bošnjačko-srpska drama (ili hrvatsko-bošnjačka, ili hrvatsko-srpska drama) ima neizmjerno puno nijansi i, naročito, puno neiskazane i neopisane ljudskosti. Intelektualci, dobri ljudi, što čekate? Pišite, pričajte o tome. Bilježite, govorite. Okupite mlade
I sad ko može da kaže kako sin Toma nije ćaća Vojin đak. Neki kažu da je magarasta izjava srpskog predsednika došla preko onog magareta koje je jahao dok je udarao kamene međaše Velike Srbije. Ne bih da klevećem dugouhog
Tako biva: bratstvo i jedinstvo nije nadživjelo druga Tita ni deset godina. Trinaest godina nakon što je Slobodan Milošević uhapšen i osam otkako je na onom svijetu, njegova zaostavština se odlično drži. Nasljednici, novi evropejci, evo su krenuli da po
Danima najavljivano uhićenje odgovornih za ubojstvo novinara Slavka Ćuruvije, vlasnika “Dnevnog telegrafa” i “Evropljanina”, napokon se dogodilo 14. siječnja, kada je policija privela Milana Radonjića, nekadašnjeg načelnika beogradskog Centra državne sigurnosti, i Ratka Romića, u vrijeme ubojstva 11. travnja 1999.
Pred vratima Vučićevog virtuelnog kabineta ionako je formiran dugačak špalir onih kojima bi laskalo da ih „prvi potpredsednik“ primeti i milo ih pogleda i koji bi vrlo rado, onako sveži i poletni, sa rezervne klupe uskočili pravo u igru i bili Dinkići umesto Dinkića.
Dodik postaje nepoćudan jaran Beogradu. On teško može da računa na to da će, kao što je to bio slučaj do sada, Beograd stajati iza njega i aminovati njegove postupke i njegovu nepopularnu politiku. Jer, zaista, u ovom momentu možemo da konstatujemo da se Dodik koji je, svojevremeno bio čak i darling Zapada, sada smatra najvećim ratnim huškačem na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Zna da bude sjajan ovaj narod, samo kada je van svoje zemlje. Postoje i neki čudni ljudi, a žive u Srbiji. Još preostali iz nekih dobrih, davnih dana. Bili nekad veliki stručnjaci. Mnogi su izumrli. Možda ih ima još? Zaboravljeni, negde, čekaju da ih se vlast seti a ona se seti samo kad joj opasno „zagusti“.
Kako je Dulniker napisao, „dugogodišnje iskustvo … me je naučilo da su novinari sa završenim novinarstvom na državnom FPN-u potpuno neupotrebljivi. Da su suženi, preplašeni, preopširni u izrazu, detaljni bez mogućnosti da sklope celu sliku, nesposobni da stiču nova znanja“. I to važi samo za većinu onih koji bi zvanično trebalo da imaju neko novinarsko obrazovanje.
Predsedavajući GS se grlio sa Dodikom po predizbornoj RS, bivšeg hrvatskog predsednika Stjepana Mesića je nazvao “čovekom bez moralne i političke težine”. Sada tužilaštvo u Minhenu istražuje bankarske poslove Dodika, a naročito tajni račun od 5,4 miliona evra, a 25. juna Tomislav Nikolić nazdravlja u Beogradu Mesiću povodom ulaska Hrvatske u Evropsku uniju, Dana državnosti i Dana oružanih snaga Hrvatske.
Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić predvodiće državnu delegaciju Srbije u dvodnevnoj posjeti Hrvatskoj povodom pristupanja te zemlje u Evropsku uniju. Kako je saopšteno iz Nikolićevog kabineta, za vrijeme posjete Hrvatskoj, predsjednik Srbije sastaće se sa predsjednikom Češke Milošem Zemanom, kao i
A šta ti zoveš Srbijom? To što je ostalo od Republike Srbije? Pa više je Srbije van njenih granica nego unutar njih! A ti da si Srbin, ne bi odlazio u Ankaru da podržavaš turske planove da se uništi i ovo malo Srbije van sebe!
Način na koji su se političari bavili temom Kosova a koja je godinama sramno prodavana kao najvažnija tema širokim masama birača verovatno je samo dodatno pripremila teren za ovakvu statistiku. Setimo se samo izjave predsednika Srbije Tomislava Nikolića iz jula protekle godine da se ne bi rukovao sa Hašimom Tačijem.
Moja sagovornica pozdravila je njegov izbor kao „iskrenog Srbina, a ne onog koji dolazi da se slika“. Palo mi je tada na pamet koliko bi bio razočaran Tadić, a i cela „građanska Srbija“ da to čuje.
Na njenu (građanske Srbije) veliku žalost Srebreničani sve do danas nastavili su da gaje tu svojevrsnu simpatiju prema sadašnjem srbijanskom predsedniku.
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
