Piše: Svebor Delić U svom životu imao sam samo dva istinska prijatelja. Slučajnost je htjela da su obojica bili duhovna lica, samo različitog obreda. Kako sam ostao vrlo rano bez roditelja dali su me na brigu u manastir Žitomislić gdje
Foto: DVIDSHUB Pismo nepoznatog borca Armije RBiH koje je napisao svom bratu nakon njegove odluke da se vrati u opkoljeno Sarajevo iz kojeg je izašao radi teškog ranjavanja. Poginuo je u svom domu od granate u ulici Pavla Goranina Pruščakova
Ja nisam nikada bio u Srebrenici i nikada nisam lio srebro iz svojih očiju. Ja nikada nisam vidio dželata sa nožem u ruci kako hladnokrvno zakrmećenih očiju gleda nevinu žrtvu Ali ako bih otišao u Srebrenicu legao bih pod
Obožavam magle, jer samo uz njih mi se vraćaju sjećanja na površinu. Današnje magle su divne i tako sjetne da često sjedim na klupi i zurim u prazninu ispred sebe. Da slučajno nema uličnih svjetiljki imao bih osjećaj da sam
Stajao sam ukočen, gledajući crvenu liniju koja djeli pakao od raja, koja djeli moj grad na pola. Zaželio sam da sjednem na jednu od krvavo obojenih stolica i da konačno svršim sa svime. Šta god da uradim, šta god bih
Stojim polomljenog srca pred streljačkim strojem sa krvavim povezom preko očiju. Sjedim u kolicima, paralizovan gledam kako sudbina strijelja one koje iznevjere. Ne mogu da se pomaknem lijem suze od nemoći. Maločas prije nego su me izveli pred bijeli zid
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
