Sa promocije na književnom festivalu Bookstan u Sarajevu, foto: Bookstan “Pisao sam iz unutrašnje potrebe i ne bi mi bilo teško podnijeti ni najžešće negativne kritike, jer ja sam svoju rabotu obavio i donekle ugasio tu vatru. Ali lagao bih
Prikaz knjige Refika Hodžića, RIJEKOM OKEAN, Putopis Ovaj rukopis nas vraća u najčešće neosviještenu tačku zajedničke bilosti čovječanstva. Rukovođen snažnim impresijama viđenog, autor se otvara davnoj prošlosti koja mu dolazi iz još nesagledive budućnosti, one iz vremena prije prvog vremena, nalazeći u
Bijelim trakama se mi u Prijedoru borimo protiv diskriminacije i za pravo na sjećanje, borimo se protiv svih oblika fašizma i nacionalizma, a pomenuti bošnjački nacionalisti su je usisali u kult žrtve u kojem stojimo paralisani već više od dvije
foto: jacsuman Kako se nižu godine, tako se i sjećanja slažu i preslaguju, redaju se po hijerarhiji bitnosti i neupitnoj logici životnih lekcija. Neke događaje za koje sam mislio da su me odredili i da će do smrti ostati tu
S obzirom da Izetbegović povodom revizije presude MSP-a svjesno najavljuje najozbiljniju krizu od Dejtona naovamo, istovremeno najavljujući skup “50-80 stručnjaka” koji bi trebali u ime Sakiba Softića donijeti odluku o podnošenju zahtjeva, evo moj skorman doprinos ovoj važnoj javnoj debati:
Njiha potrpaše u autobus. On viče – mati, idi kući! Na prozoru, vako rukama pokazuje – hajde mati kući! Reko – neću sine, hoću sa tobom. Piše: Refik Hodžić Imo je 22 godine kad je odveden. Nit je kad zaplako,
Huse se okrenuo i izašao, polako, bez žurbe, prošao ispod grožđa, ne gledajući stao u ljepljiv crven katran od Munibove krvi i prašine. Zemlja je bila razrovana oko baštenskog stola za kojim su igrali šaha. Mora da se otimao. Piše:
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
