Partizanka Štefica Galić
Foto: Aleksandra Zaytseva Čudni su putevi i ljudski i životni. Partizanski pogotovo. Još ako si i žena, sve je teže i zagonetnije. Žene u ratu i kriznim vremenima poseban su božiji blagdan. U ratu se ne žale, za njih je
Foto: Aleksandra Zaytseva Čudni su putevi i ljudski i životni. Partizanski pogotovo. Još ako si i žena, sve je teže i zagonetnije. Žene u ratu i kriznim vremenima poseban su božiji blagdan. U ratu se ne žale, za njih je
Foto: Tačno.net „A, šta ima novo u Mostaru?“, upita me dobronamjerni komšija iz Titograda. Odgovorih: „Gore neg juče, a bolje neg sutra. Sve dok mladi i stručni ne ‘penzionišu’ ove iz ’92, onaj Mostar koji smo imali osamdesetih sigurno se
Foto: Oslobođenje Takav je naš Mostarac dr. Elmir Šator, neuropsihijatar i specijalista socijalne medicine, koji je odavno mogao, kao i mnogi drugi, otići iz goreg u bolje, ali se opredijelio da radi, stvara i pomaže tamo gdje je najpotrebniji – u
Foto: Ilustracija Kad nas već potkivaju onda bi osnovni red bio, da znamo i ko nas to potkiva, ili koga nam to sve šalju da popravlja našu balkansku zbilju. Priča prva U jednoj velikoj međunarodnoj organizaciji koja je pokrivala, gotovo
Foto: Facebook Ovo je (ne)tipična priča o uglednom i vrsnom intelektualcu kakvih je danas na prste izbrojati. O Draganu Markovini je riječ. Koliko sam ponosan kad toliko toga mogu naučiti od mladih ljudi kakav je Dragan Markovina koji je skoro
Foto: G.Š/Klix.ba Mostar, mostarske priče i njegov duh traju vjekovima. O tom zdravom mostarskom duhu, najbolje govore dvije kratke priče od prije otprilike punih devet decenija. Istaknuti revolucionar iz Donje Mahale, Gojko Vuković, umire 6. jula 1934. godine od ozljeda
Foto: Arhiv Dok hodiš gradom, neki dojučerašnji prijatelji s kojima ste jeli i pili okreću glavu gore nego 2021. g. od korone, a oni dobri i najmalobrojniji pomažu vam na sve načine. Još na samom početku rata, u povelikim smetljarskim vrećama i u
Ustupljena fotografija Kad te osvoje osjećaji i žal za prošlošću sjedneš i napišeš o Kišama Mostarskim i Dijani Šoše, kapljici iz te modre rijeke. Zaplačeš za vremenom bezobrazno prohujalim. Otkako Mostar nema one svoje zlatne kapljice i ansambl Mostarske kiše,
Ona je Senada Demirović Habibija, profesorica na Univerzitetu “Džemal Bijedić“ u Mostaru. On Maggio, mladi fudbaler u Titogradu. Spojila ih je mostarska duša, iako se nikad ni sreli nisu, želja da stvaraju, napreduju i uče, mijenjaju i sebe i ovaj
Foto: Fena/Arhiv Zao vakat izrodi mnoštvom loših i zlih ljudi ili je to samo prilika da pokažu svoj (ne) obraz. Koliko li vam se puta dogodilo da od svojih školskih drugova, komšija i poznanika, onda kad vam je najviše trebalo,
Foto: Denis Kapetanović/Pixsell Ovo je zapis o Mostaru koga više nema ili mi se to samo čini. Mnogi su još davnih šezdesetih i sedamdesetih prošlog vijeka dolazili u Mostar, ne zbog ljubavi prema veličanstvenom Šantićevom gradu, već da bi se
Foto: LinkedIn Bosni i Hercegovini nisu potrebni visoki i niski predstavnici. Najbolji predstavnik u Bosni i Hercegovini bila bi istina i njeni sposobni ljudi. Istina oslobođena strasti, zavisti, mržnje i osvete. Ljudi odavno potvrđeni, mladi posebno. Ljudi koji razumiju realnost
Foto: šg Najodvratnije je kad se fašisti otimaju za antifašizam. Sučeljavanje s prošlošću? Procesuiranje zločina, otkrivanje istine o proteklim događajima, kako ovdje u Mostara, tako i u regiji, te minimum saglasnosti, trebao bi biti i odgovor na pitanje – Kako
foto: šg Kada sam prije šest – sedam godina odlučio da otvorim priču o Roku Markovini shvatio sam da iako smo prijeratni poznanici, a i “ratni suborci”, istina ne s puškom nego kao pripadnici civilne zaštite, zaduženi da spašavamo unesrećene
Goran Bubalo – foto: klix.ba Gorana sam upoznao danom dodjele mi novinarske nagrade Srđan Aleksić, otud je i počelo naše prijateljstvo, druženje, zajedničke aktivnosti, razmišljanja o novim poduhvatima, promjenama koje treba ovo naše bh. društvo. Jednostavno, umrežio me čovjek u svoju
Priču Milana Račića o Mostarskom bataljonu i Mostaru objavili smo prije dvije godine. Sve je gotovo isto danas i 1991.godine. Jedino što rata nema. Postoje li sada snage za istinske promjene, postoje li ljudi koji neće kleknuti pred lažnim veličinama, jer