MARINKO ZEKIĆ: POLY i REA
POLY I htio bih za vijeka svojeg svijetom ovotnjim pomena dostojno što ostaviti reče mi mrav češljugar u potaji skrivajći nevješto ispisan svitak latice gorskog kestena pozadi sebe u lisnicu nakrižan zdvojem s tri kapi narančine kore snatrih kako