MARINKO ZEKIĆ: POLY i REA
Povezani članci
- Ovako danas izgleda električna centrala za koju je život dao Valter Perić
- Ostakljeni pogledi pariškog salona
- Završena prva OSCE-ova radionica o međunarodnom krivičnom pravu i tranzicijskoj pravdi za studente prava u Bosni i Hercegovini
- Andrej Nikolaidis: Samo kap istine dovoljna je da svijet raznese
- U Prištini premijerno izvedena predstava “Nove pustolovine Don Quijota” bh. redatelja Dine Mustafića
- NEVAŽNI GRAĐANI NAJVAŽNIJE OPĆINE: Gradnja poslovnih objekata na Hastahani je katastrofalna i bezobrazna!
POLY
I htio bih za vijeka svojeg svijetom ovotnjim pomena dostojno što ostaviti
reče mi mrav češljugar
u potaji skrivajći nevješto ispisan svitak latice gorskog kestena
pozadi sebe
u lisnicu
nakrižan zdvojem s tri kapi narančine kore
snatrih kako uza svoj novčić petparac igrao veseo je od zgašene žeđi
i toga spored riječ ovu izbrisah
ja smrtnik
premda neuk sam i nevješt i
svagdanji mrav češljugar
u htijenju istome na te naišav
plemeniti krvoloku
ja nedostojnik
kamen k tebi vabit ću svojim imenom
ponad tebe
u sebi
jer ljubav je ovnova pustno neutihna i boli bolom drobom razdrobom kao preoran drum
kuneći
voleći niotkudna suputnika
u dvije iznikle vlati sočne ječmene mladice
kamo skelet je posađen
stog
gospode ne praštaj
zgriješih što nijeku se ne oduprijeh
ja mrav češljugar niotkudinski
voljeh išteći zauzvrat
ne jedina
kuda poći
natrag nema me
naprijed nestajem
u riječ
REA
dal da se odzovem
teško je tiho znati da si tu
pokraj
plavim dišem tvoje trepavice
krug sivila u beskraj
crvenim kušah te
prije no što tvoje ime ne izbljuvah
u zaborav.
tu sam
i otud sam se vratio
da li znaš
do bola i krvi urlam
čuti me ne možeš
i noć ova orgija poput pustinjskog oblaka
na mišici tegleći tvoje ime
sam tebi se vraćam.
spomenuh rijeke se i kuće pozadi
mamino derište sadiziralo glasovir
u predahu izmeđ ubijanja mazila svoje si pseto
i mene poslije ticale su tvoje usne
dockan.
htjedoh reći al smrt je nerijek
pogođen kamo je posrnuo i pao
da li me se sjećaš
jer drugoga mene ne možeš imati
kraljice vukova
ovdje svetkuju postnu utjehu
i sam urezah si osmijeh potezom brijača
jer vrijeme je za nerijek.
gdje si sad
slutim kako zoveš me
pođi
no čujem slabo i ne osvrnuh se
svojim putem
tek da pročistim sluh
jednim revolverskim hicem kroz oba uveta
s desna na lijevo
gdje si sad.
Profesor dr. habitus MARINKO ZEKIĆ ( 1969 – 2018 ) nakon završene osnovne škole u Livnu i gimnazije u Sarajevu – na Univerzitetu u Sarajevu stekao je diplomu profesora južnoslovenske filologije u specijalizaciji srpska i hrvatska filologija. Godine 1998. zaposlio se na tadašnjoj filologiji UAM u Poznanju – Poljska kao lektor hrvatskog jezika. Ubrzo nakon toga, 2003. godine stekao je titulu doktora humanističkih nauka na osnovu disertacije KULTURNI IDENTITET BOSANSKIH MUSLIMANA. Dr. Marinko Zekić se habilitovao na osnovu studije MUSLIMANSKI ODGOVOR IZAZOVIMA OKCIDENTA. ISLAMIZACIJA ZAPADA ILI VESTERNIZACIJA ISLAMSKOGA SVIJETA S POSEBNIM OSVRTOM NA BOSNU I HERVEGOVINU BOSANSKOHERCEGOVAČKE MUSLIMANE – BOŠNJAKE.Napisao je veoma mnogo naučnih radova iz područja balkanistike. Ostavio je mnoštvo neobjavljenih rukopisa. Pored nauke bio je istinski ljubitelj i pisac poezije koja je ostala u rukopisnoj zaostavštini.