U Beogradu, 8. svibnja 1980. godine, razjedinjeni svijet okupio se na jednom mjestu da oda počast velikanu koji je veliki dio života posvetio upravo gradnji mostova u podijeljenom svijetu u koji je u tome imao izvanredno mnogo uspjeha. Nesvrstani koje je vodio, one koje je poticao u borbi za mir, oni koje je svojim primjerom bodrio da nastave borbu za oslobođenje, došli su u Beograd da mu za to zahvale.
U svetu u kom mi ostajemo da živimo, a Bata ga se rešio, njegova violina je nestala. Ukradena mu je par meseci pred smrt. Mi se, eto, tako zahvaljujemo. Zuba krnjih od besnog škrgutanja, lišeni i poslednjeg komada ljudskosti, krademo Ciganima violine. Stoga, nikakvo čudo što je Bata Nikolić odlučio da umre baš i na dan Isusovog vaskrsenja, a baš i na dan Titove smrti.
Vijest o smrti Tita zatekla me s bivšom ženom u Dijani, na povratku s prvomajske posjete Virovitici, sjećam se kod stadiona Dinama u Maksimiru, u Zagrebu. U Zagreb smo to popodne ulazili preko Sesveta, Dubrave, Maksimira… Imali smo uključen auto-radio i slušali smo priopćenje Predsjedništva SFRJ i Predsjedništva SKJ koje je započinjalo s riječima UMRO JE DRUG TITO!
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
