Ipak sam se sreo s Tanjom sa radija. Sjećate se one žene lijepog glasa iz kolumne “Puške ili plišani medvjedići”? Ispostavilo se, kako mi je bujna mašta već došaptavala, da se doista radi o pristaloj djevojci. Prišla mi je pred
Foto: Dusko Dokosic Nikad se nismo sreli. “Ni u putu”, što bi rekla moja majka. Samo su se moji sinovi jednom, prije par godina, slikali s njim na Veloj Luci, u njegovom omiljenom kafiću (vidi foto). Ipak, imam neke
Ko kaže da se istorija ne ponavlja? Čitajući izvrsni tekst mog prijatelja Kazaza o neformalnim centrima moći i korumpiranim nazoviintelektualcima, na pamet mi padnu ne jedna, nego dvije moje davne pjesme. Iznerviran tadašnjom “crvenom birokratijom” napisao sam ih u jednom
Kad sam prošle sedmice, govoreći o vrelim zimskim mjesecima u Mostaru, Sarajevu, Tuzli i drugim mjestima Lijepe naše – nije ova sintagma “rezervisana samo za zapadne susjede, zar ne? – pledirao za nenasilje, ni na pamet mi nije palo da
Upravo sam se, u punom busu, predveče vraćao s posla, kad je zazvonio mobilni. Prijatan ženski glas predstavio se na našem jeziku i zamolio da te večeri budem gost na poznatoj radio-stanici u Hilvesumu. Tema? Demonstracije u našoj zemlji. Ta,
Ophrvan stomačnom gripom, ovih dana gledam samo holandske vijesti. Jer, najšokantnije vijesti u Zemlji Lala i Kanala mogu biti poskupljenje muških gaća za “čak” 2%, i prehlađeni tigar u nekom ovdašnjem zoo-u. Informativne emisije iz bivše Juge mi i najzdravijem
Mehi Rizvanoviću Jednom mi je u svom malom, radničkom stanu, pretrpanom knjigama, u Ulici proleterskih brigada, kraj Trešanice, pokazao svesku krcatu stihovima, “pješke”, rukom, često po stoput precrtavanih! “Vidiš, kad dovde dođeš, znaj da se u tebi gasi svijeća pjesnička!”
Foto: Bill Winters “Gdje ćete na doček”, pitam sina i rođaka, šiljokurane, momke od osamnaest i dvadeset i jednu. “Pojma nemamo”, odgovaraju obojica nezainteresovano, uglas, kao da su mjesecima vježbali sinhronizaciju. Obojici u rukama džojstici, zavaljeni na kauču a
Aliji Kebi Pred čitanje u Domu mladih, na Šantićevim, iz njegove kancelarije zvrcnuh bivšu Konjičanku, sada Mostarku s one strane Nevidljivog Zida. Ja bih da se nađemo. A ona: “Dom mladih? Ne znam ti ja gdje je to!” Nešto
Ovih dana na Al Jazeeri Balkan sa velikim uživanjem gledam seriju Gorana Milića “Alhemija Balkana” o Bosni i Hercegovi. Link na YouTube mi je poslao stari poznanik, odlični bosanskohercegovački pjesnik Goran Simić. Piše: Goran Sarić U moru crnih slika
Za E.K. Tek što sam napustio opkoljeni grad, na vrata majčinog doma pokucao plav, nabijen muškarac u maskirnoj uniformi. “Je li Vam sin kod kuće?” Noge su mi se odsjekle, pričala docnije mati. Pitao jesmo li dobro, je li
Umro je tačno na Božić, u fotelji,s čašom vina pri ruci. Na podu raskriljene novine od prošlog vikenda, krči stari radio, bez tevea – nije volio pokretne slike. Život mu, ionako, bio prebrz, Jan-Karel van de Schoot. Malo se
Foto: Hayden Bird Epilog svega, makar koliko nekome čudno zvučalo: hladni radijatori, hiljade i milioni smrznutih, gladnih, poniženih i prezrenih, i to, slobodno se može reći, od Triglava pa do Đevđelije. Ko u za ovih „debelih“ dvadeset i nešto godina
Da počnem od početka. U utorak sam imao važan meč u pingpongu. Trebamo ući u višu ligu, ali ostadoh kod kuće da s najmlađim sinom gledam utakmicu i navijam za “kockaste”. Prava zgoda: piva i meza – kao
baki Risti Profa engleskog nam dao u zadatak da svojim riječima, ali bez konkretnog navođenja, opišemo omiljenu boju, a ja, mlad jarac, ni za boje se nisam volio vezati!. Ni za boje, ni ljude, ni za brbljavi
G a z d i, J o v a n u Kad smo se posljednji put čuli rekao je: “Nema veze, vidimo se kad naredni put dođeš u Rajvosa.” Čovjek snuje … Taj naredni put su zameli čađavi
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
