Goran Sarić, izabrane pjesme
Foto: šg T o m , S n j e ž a n a i B a n d i e r a r o s s a
Foto: šg T o m , S n j e ž a n a i B a n d i e r a r o s s a
Muzej u Mozulu, uništavanje ikona Jutro, na poslu, počinje mirno, ćaskanjem o fudbalu, plati, ženama. Kroz veliki prozor što gleda na studentsku menzu, virka stidljivo sunce, iza pršće fontanica, lagano, lijeno, studenim vjetrom raščupana, prođe sanjiva, jedra studentica.
Piše: Goran Sarić Priča koja slijedi je dijelom intimna, a dijelom priča puna zatomljenog bijesa. Ponekad pomislim da sam, kad se rat završio, u Holandiji ostao samo zbog klinaca. Jer, ovdje je trebalo početi sve iznova: skućiti se, naučiti
Foto: Reuters Ne plačem za Jugoslavijom. Kako smo se rastali, nismo je ni zaslužili. Ali, nije li recentni tužni egzodus Albanaca ka Zapadu, i to preko „omražene Srbije“, tek jedan od dokaza da je mudri Profesor bio u pravu? Pitajte
Foto: Paweł Sawicki: A bird in Auschwitz (Uz 70. godišnjicu oslobođenja “logora svih logora”) Da su nešto naučili iz krvave lekcije Osvjemcima, zar bi nam svijet ovako izgledao? Kraj osamdesetih. U Poljskoj, suha zima. Upravo smo prošli ispod tamne, zarđale
foto: minber.ba Pa da, brate, lijepo budemo svoji na svome. A gdje? Pa, dokle nam žene smiju same putovati. Od Dolac Malte, pa sve tamo do šeher-Zenice! Veliki pisac i humanista Kader Abdolah, autor Klinastog pisma i Kuće imama, sigurno
Foto: zastavki.com Svijet mi nekako sve više liči na toranj u Pizzi. Nikako da padne, al’ da je nahero, o tome nema spora. Toga dana sam baš poranio na posao. Zimsko jutro, mračak, tek što je prošlo sedam. Saputnik u
AFP Ne, nismo mi rasisti. Bože sačuvaj! Drugog maja 2009. bilo je prekrasno vrijeme. Pariz se kupao u suncu. Stajao sam na jednom od lijepih mostova na Seni, kad primih sinovljev sms: “Frka u Apeldoornu! Neki ludak se autom zaletio
Neka vrljičuljci i njihova podla, krhka menažerija znaju da postoji i taj, i takav Mostar. I njima bi neko, jednom, mogao pokucati na vrata. A, kao što maločas rekoh, tada je obično prekasno. Piše: Goran Sarić Iako joj se, znam,
Foto: Jay Daley Vjerovatno me sve ove priče ne bi toliko dirnule da nije onih naših zidova, u zavičaju. Stvarnih, i fiktivnih. Vidljivih i nevidljivih. Kako u selima, tako i u gradovima. Neki od tih gradova još i danas su
(Hercegovina-Kalifornija, Svadba, Heljdina kuća) Piše: Goran Sarić *** Na putu za Ploče se kratko zaustavljamo kod našeg večerašnjeg domaćina, školskog druga iz konjičke gimnazije, I.T.-a. Krajem sedamdesetih smo se u njegovoj podstanarskoj sobici kod franjevačkog samostana, iznad Fišine brijačnice, baš
(Heljdina kuća, Ljudi Zemlje, Hercegovina-Kalifornija & Rikverc) Piše: Goran Sarić Putujući za Bosnu, prvi put letimo za Tuzlu. Niskobudžetna kompanija ljetos uvela liniju Eindhoven-Tuzla, pa nam je to puno bolja opcija od one Keln-Sarajevo, pogotovo što su “Švabe” već odavno
provenquality.com A kad bismo, kao u fudbalu, umjesto Jekyll/Hyde-a, mogli da biramo između takvih majstora kakvi su Princ sa Neretve, Vaha, Baka, Meša, pa, zašto ne opet?, i vječito mladi Ćiro Blažević – gdje bi nam bio kraj? Piše: Goran
Foto: rightwingnews A zna se: ono o čemu ne javlja kremansko “sokoćalo”, i o čemu ne pišu “naše novine” – (to skoro da) i ne postoji. Samo da nije onog mora krvi na pustinjskom pijesku, ali i na ulicama nekad
Nismo se, po povratku iz Bergena, čestito ni raspakovali, a čeka nas novo putovanjce. Tu, blizu, još jedno “selo koje to nije”. Groesbeek, dvadesetak-dvadeset i pet kilometara blizu Arnhema. Piše: Goran Sarić Osim površine (nešto više od 44 000 km²,
Alkmaar, Kralj i Saga o siru Piše: Goran Sarić Još u Jugi sam mislio da znam za taj grad. I to po fudbalu. Jednom me, naime, kako se sjećah, ćale vodio na Stadion pod Bijelim brijegom, Kup UEFA: