Otkuda taj strah od smijeha i šale? Je li njegov korijen u strahu od gubitka autoriteta? Piše: Vesna Rajnović- Analiziraj.ba Čitam u tekstu Bore Dežulovića („Kao ruganje s dušom ili udio đavla u posljednjoj fotografiji Mirka Kovača“, 29. ožujak 2020., Ajfelov most)
Ovo je priča o jednoj sretnoj pravnoj državi u kojoj je veća ona, kako se zove, nematerijalna šteta javnoj osobi reći da glupa, nego nejavnu mučiti i silovati. U kojoj je veća, teža i skuplja duševna bol kritizirane predsjednice katoličke
Premijer Marsellus odmah nakon poziva iz Lovreća okrenuo je stranačkog ‘fixera’, i već u sljedećoj sceni na vratima imotskog HDZ-a pojavio se naočiti neki tip s tamnim naočalama i odrješito predstavio: ‘Ja sam Robert Kopal. Ja rješavam probleme.’ Taj film,
Knjigu »Summa athelogiae«, podnaslovljenu »Nekoliko heretičkih rasprava o nemogućnosti Svemogućeg« (izdavač riječki Ex libris, poznat po odabranim, rekao bih kanonskim naslovima u svojim teološkim izdanjima), Dežulović je posvetio svom prerano umrlom prijatelju i duhovnom, feralovskom subratu, »optimistu među nevjernicima« Predragu
Ni serija o Generalu, ni ona o Predsjedniku nisu ništa novo. Istinska inovacija, za koju je trebao protok od trideset godina, jest ta da je nacionalna mitologija konačno uspostavljena kao suvremena povijest, a u fantastičnom obratu sve što smeta njenoj
Republika Hrvatska jedinstveni je politički eksperiment: takozvana jubilarna demokracija, država koja funkcionira i živi isključivo od jedne svečane okrugle godišnjice do druge. U državi koja je cijela zamišljena i ostvarena kao spomenik vlastitoj veličanstvenoj prošlosti, koncept obljetnice njen je sav
Za Drugog svjetskog rata u cijelom Splitu i okolici ustaša nije bilo ni za rođendan u McDonald’su. Pa ipak, ako se splitske ustaše već htjelo počastiti spomenikom – a htjelo se – i ako je jedan bubuljičavi adolfescent najbolje što
‘Summa atheologiae’ je vjerojatno najtemeljitija, najprodornija i najotrovnija, a još vjerojatnije najbolje napisana i najzabavnija dosad objavljena kritika Katoličke crkve na ovim prostorima. Prava je meta dakle institucija, dok je neostvarivi Stvoritelj tek duda varalica. U Chestertonovom ‘Pravovjerju’, prvi put objavljenom prije
A što se samog procesa reustašizacije tiče, događa se ono što smo upozoravali prije 20 godina, pa su nam govorili kada god vidimo nekog ustašu, mi to u našim medijima prikazujemo ustaškijim nego što jeste, da je to marginalno, da
Foto: Anja Kožul Dežulović je na jednom mjestu sabrao cijelu kolekciju religiozno intoniranih gadosti: od ratova i ratnih huškanja, preko amoralnog slavljenja zločina, liturgijskog ispiranja mozga i biskupske crkvene hipokrizije, kazao je Viktor Ivančić na promociji Dežulovićeve knjige ‘Summa atheologiae’
I nema ih mnogo, u svemu četiri tisuće i osam stotina u cijeloj državi. Pored pola milijuna veterana Domovinskog rata i stotinu petnaest hiljada braniteljskih penzija, koje državu koštaju više od osam milijardi kuna godišnje, njegovatelji djece s Downovim sindromom,
Stjepan Spajić, legendarni Rođo, bio je – u najkraćemu – impresivni komad balvana, Ljubo Ćesić Rojs za siromašne, primitivni šoven i rasist suri prigradski, čija se narodska mudrost i duhovitost iscrpljivala na Srbima, Crncima, cvjetićima i pederima. Samo njegova kratka
Uklanjanje murala u počast slavnoj Jugoplastici, baš kao i brisanje svakog javnog spomena splitskih antifašista istoga prefiksa, potpuno je ista strategija kojom su njujorške gradske vlasti onomad čišćenjem podzemne željeznice riješile problem uličnog kriminala: temeljito obrisavši prvake iz memorije grada
Međunarodni dan djevojčica u Hrvatskoj je obilježen svečanim puštanjem na slobodu petorice mladića koji su toga petka u Zadru osumnjičeni da su cijelu godinu dana grupno silovali jednu petnaestogodišnju djevojčicu Prošlog petka, 11. listopada, svijet je obilježio Međunarodni dan djevojčica.
Jesu li onda Kolinda Grabar-Kitarović i njeno revizionističko društvo na vlasti isti debili kao i udbaši? Jesu li oni zapravo udbaški jataci, kad naknadno – punih trideset godina kasnije – zabranjuju u Jugoslaviji pjesme koje su komunistima promakle? Naravno da
Punih 28 godina – vrijeme za koje je cijela jedna golema, jaka nova Njemačka stigla potpuno zaboraviti Drugi svjetski rat, bolno ga se sjetiti, dohvatiti se s vlastitom noćnom morom, retuširati je i na koncu priznati – Hrvatska još čeka
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
