ENGAmir Hrnjičević: Zaboravljena romansa
Kiša i njene kapi peru samo moje lice, kao da mi netko šapne – tvoja patnja nije uzalud. E, zato mi kiše dobro dođu, bolje nego drugima, da ne zaboravim drage uspomene i moje salonske snove kuda sa vrletima
Nazad na početnu stranicu...
Tag "Amir Hrnjičević"
Amir Hrnjičević: Odaje
Foto: Ellf Lagano. Onako baš sa starošću i njenom mimikom prolazi nešto dragih uspomena i nikako da zaboravimosmijeh, baš danas, drage osobe. Osmijeh što je meni ulivao povjerenje djetetagovori mi da smo – ne bez razloga, zaslužili da o sebi razmislimo,
Amir Hrnjičević: Mojoj Fani sa Hvara
Foto: Yvette Depaepe Mojoj Fani sa Hvara Moje su noći bezmjerna tišina odgođenih snova, pa i prve ljubavi, ja njoj i frojdinci kazah: bogami ja to tako mislim, dobio degenek od moje učiteljice, i razumio lekciju da je kazati bogami
AMIR HRNJIČEVIĆ: NAD GORČINOM
Foto: M. Gujic Kad mi nije lahko i ne ide potaman… moram misliti i živjeti svjetlost mezara Derviše Fehre, Fatime, mezareva nepreglednih… Dana… godina… zločina… Nad “Gorčinom” kažem: mi smo samo svjetlost naših majki, ona suza koju ne može niko
Amir Hrnjičević: Vjerni tuđini
Osim suza što nam bezgriješne duše plodom jeseni donose, stojimo nijemo, da nam drugi sretnu vijest donesu. Pored plakanja roditelja, gledamo uzalud u nebo, vjerni tuđini. Amir Hrnjičević
Amir Hrnjičević: Noseći nesreću
Foto: Flickr Sreća, lijepa i bezgriješna, nudi bespuća sapletenih ruku, snovima što se kovitlaju u orgijanju nakinđurenih izloga, pred kojima nemušti stojimo prisiljeni na siromaštvo svojih usana, prisluškujući dušu u očima, koje su zaboravile snove i nadanje ih napustilo. I
Amir Hrnjičević: Uspomene
Foto: aws.amazon.com Sa malo starosti i nekom tegobom, navru uspomene na nekad drage ljude, a sada vidim kako gotovo pred samu Smrt tuđim svjetlom sebe posipaju. Opet ostaje nada, kao blijeda sjena da prema Istini moraš uspravno stati i kazati: o
Amir Hrnjičević: Oporuka prijateljstvu
Foto: Joseph Forsyth Oporuka prijateljstvu Ja koji zna i oprostit, piše oporuku prijateljstvu. Ja se uvijek orijentiram u svom životu zahvaljujući mimici Mirsadi Hadziahmetović. Moj dragi prijatelju, Dževdo, jeste, ja sam lud ali je još uvijek bolje biti lud nego
Amir Hrnjičević: Mom sudiji drugu Krstiću
Uvaženi glavati druže u papučama, od Muje (kahve) do suda hodaš i meni sličiš na tešku muku moje majke, očiju od suza presušenih. Sličiš na dželata koji pokušava zagrlit Istinu, a ona nesretna ustukne, upita: “Šta hoćeš?” Krvavim rukama da
Amir Hrnjičević: Oda prokletosti
Foto: Bojan Galić Oda o prokletosti Pišem Vam moja draga i lijepa gospojice, uvijek si bila tu kad mi nisi trebala, uzimala moje slike mojom dušom tkane vezom – Majke. O gospojice, moćna lukavo pišeš – mladosti valja bit inatan,
Amir Hrnjičević: Naši koferi
Foto: Bojan Galić Tuđa suza pade na tvoju ruku, razbi se u stotine svitaca što čekaju bolje, bolje modrine, duboke i lepršave poput mladosti prežaljene, očima majke. U duši nosimo prevaru svog finog sna, koji nam ogrije malo štrklje duše,
Amir Hrnjičević: Moji potoci
Moji potoci Moji potoci, oči iskrene, insana poput duše moje majke – svjetlosti danaa … godinaa, što nas prati dobrotom, željenog sna … Neumorni i predani Istini uživaju dobrotu Neba sa krhkom pravdom. Moja dva insana što me ne ostaviše
Amir Hrnjičević: O Počitelju
Foto: Š.G. O, Počitelju! Zakorači, Grad, simbolikom … koja otvara put k Nebu, i za pas zadijene, sve koji mu se iskreno dive. Bogat i moćan po onima koji ga sagradiše Uspomeni – poput očiju Veronikinih svi smo navratili a
Amir Hrnjičević: Prah svjetlosti
Foto: Flickr Prah svjetlosti Prah svjetlosti pada na njene ruke, zorom umivene njena blizina mi uliva povijerenje u novi dan – nepregledno sutra. Sva u Jednom – mirom okupana, česlja svoju kosu i sama veze pletenice u beskraj ne slabe
Amir Hrnjičević: Stećak
Stećak Odgonetaju i ljudi i neljudi, a on svijet za sebe sa sobom razgovara, ignorira svojom zasebitošću. Kaže tajna: kad stojim pred tobom ja sam besmislena, jer varam istinu ja – ponor bolesnog i u ime čega ti to napraviše?
Amir Hrnjičević: Sjeta
Foto: Bojan Galić Ništa, sasvim slučajno, ništa ne treba kriti – od besmislene tajne – šta mogu ukrasti? Tri cvijeta? … Tajna je toliko slaba i tužna, vodi u svijet blagih i dragih pogleda – Dva oka – kao
