“Za mnoge je Prigožin bio patriotski Robin Hud”

Izdvajamo

• Ali samo mogućnost da to uopšte nije bio Putin nego neko drugi iz političkog sistema ili elite moći omogućava da predsjednik naravno izgleda slab. Ako to ovako formulišemo: Ako je to Putin uradio on izgleda osvetnički i time slab. A ako on to nije uradio, nego neko drugi, on izgleda još slabije. Agresivnost u ovom smislu ne treba izjednačiti sa snagom. Naravno da to kratkoročno znači stabilizaciju. Ali na duži rok radi se o gubitku ugleda, buduće sposobnosti, a također i sposobnost povjerenja jer će se ljudi i elite sve glasnije pitati: Putinu je sada 70 godina, kako će on u budućnosti vladati ovom zemljom?

Povezani članci

• SAD i Južna Koreja ispalile rakete kao simulaciju napada
• Diktatura tržišta – euro na koncu
• Opada vojna moć SAD, Evropa hoće svoju armiju
• Drugi dan žalosti u Makedoniji, najavljeni protesti
• Samit o Ukrajini u Džedi bez konkretnih rešenja
• Al-Kaida odgovorna za napad na plaži

Foto: DPA

Aleksej Jusupov o kraju Wagnera, nasilju režima i stabilnosti Putinovog sistema.

Pitanja postavljao: Nikolaos Gavalakis; Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Aleksej Jusupov vodi ruski program zaklade Friedrich Ebert. Prije toga vodio je biro zaklade u Mijanmaru, Afganistanu i Kazahstanu. Osim toga on podržava političke aktere kao savjetnik i moderator.

Šef Wagnera Jevgeni Prigožin stradao je u padu aviona. Kakav utjecaj ima navodno rušenje aviona na Rusiju?

Mi ćemo vjerovatno morati sačekati još neko vrijeme dok ne saznamo šta se stvarno dogodilo. Međutim, prilično je nebitno da li je to bio pogodak raketom ili bomba. Jer apsolutna većina ruskog društva smatra pad osvetničkim udarom Kremlja. Ja vidim dva bitna utjecaja: Prvi je intenziviranje vala represija koji je već znatno pojačan nakon revolta Wagnera u junu. Može se naravno reći: Rusija je i prije toga bila znatno obilježena represijama. Ali uprkos tome ostaje još prostora za isključenje mirnih – i ne sasvim mirnih – političkih protivnika.

Imamo talas represivnih mjera: Potpuno bez potrebe tu je nova presuda Alekseju Navalnom, sa dodatnom zatvorskom kaznom od 19 godina. Imamo hapšenje Igora Grkina, ultranacionalističkog blogera, koji je 2014. bio odgovoran za prvi proboj Rusije u istočnu Ukrajinu. Hapšenje ljevičarskog starog disidenta Borisa Kagarlickija. A nedavno je uhapšen najprominentniji promatrač izbora u zemlji, Grigori Melkonjanc, koji ustvari već odavno ne predstavlja nikakvu značajnu i glasnu opoziciju. Ja vjerujem da će to jednostavno ići i dalje. Kratkoročno će represivni aparat progoniti sve što liči na moguću opoziciju ili disidenstvo – čak i u vlastitim redovima. To je i stvarno novo – represija se okreće protiv insajdera u sistemu koji se odvaćio da sam progovori narodu, da pošalje političku poruku, dakle da preuzme prerogative Vladimira Putina. Tako se dakle zasad postaje još represivniji, još agresivniji.

Čisti se i to sa intenzitetom koji sadrži i izjavu da se politički protivnik skida sa neba nad centralnom Rusijom. To je zaokret prema jednoj brutalnoj i skoro teatralnoj primjeni sile koja je šok za cijelo društvo. Ako su to sredstva kojih se lača Kremlj onda je to novo poglavlje u političkom razmišljanju Vladimira Putina. O tome moraju razmisliti svi koji su mišljenja da se i dalje radi o racionalnom vođstvu države koje je možda kod nekih odluka napravilo grešku ali je u osnovi ustvari apsolutno razumno.

Drugi utjecaj je: Kroz povećanje represija režim srednjoročno gubi svoju osnovu legitimnosti, naime izgled jedne ustvari apsolutno razumne, dobronamjerne, možda politički malo nesrećno agirajuće ali u osnovi normalne zemlje. To je do sada još uvijek imidž prema unutra i to ja upravo vidim uzdrmanim.

Pojedini članovi Wagnera najavili su reakciju. Treba li se bojati nove pobune?

To moramo sačekati. Sa Prigožinom i njegovim zamjenikom Dmitri Utkinom otišla su dva najvažnija čovjeka. Sada zavisi od komandira koji dolaze iza njih. Naprimjer, Anton Jelisarov, borbeno ime „Lotus“ ili Andrej Trošev, borbeno ime „Sedoj“, jedan od njih bi bio sljedeći komandnom nizu. Od njih dosad nisam ništa čuo. Za mene je jasno: Wagner kao jedinica, kao organizacija je uništen. On više neće preuzimati nikakve geopolitičke funkcije, pa ni u Africi. Ona će se ili rebrandirati, možda će se dio ljudstva preuzeti za druge svrhe, prispjele misije sada predati drugim privatnim firmama, naprimjer “Redut”. Sada je sve jasnije da ovo prelazno vrijeme, ova dva mjeseca između pobune i pada aviona, bilo vrijeme u kome je rusko državno vođstvo stvari još jednom analiziralo i sređivalo. Kao prvo pobuna je prosvijetljena i još jednom ispitana: Ko je sve bio umiješan? Naprimjer general Sergej Surovikin, koji je jučer smijenjen sa položaja glavnog komandanta zračnih i svemirskih snaga. Kao drugo pripremili su se na to da Wagner neutrališu, prostorno podijele i vide gdje se još mogu izvući koristi iz grupe.

Wagner – stanje sada – prema mome mišljenju kao ukupna organizacija nije u stanju da djeluje. Ja ne bih očekivao nikakav puč, nikakvu pobunu. To ne znači da ne bi moglo biti pojedinačnih akcija od uvjerenih pristalica. Ali sve to nema više dimenzije događaja od prije dva mjeseca. Mi vidimo i pokret solidarisanja. Tako su naprimjer cijelu noć pred Wagnerovom centralom u Sankt Petersburgu, koja je već ispražnjena u protekla dva mjeseca, polagali cvijeće. Jer za mnoge je Prigožin bio nešto kao patriotski Robin Hud koji se borio protiv korupcije elita. Ovo cvijeće je ujutro uklonjeno ali je doneseno novo. Tu postoji i emocionalni momenat. Mi znamo da je u Rostovu na Donu – gradu gdje je pobuna prije nekoliko mjeseci započela maršem na Moskvu – policija u stanju pripravnosti takoreći u očekivanju mogućih skupova, akcija solidarnosti ili također i bijesa. Međutim, na glavni trg je došao samo jedan demonstrant sa simbolima trupe Wagner. Sve se drži ekstremno u granicama. Dakle, ja ne očekujem nikakve nasilne manifestacije nezadovoljstva.

Smrt Prigožina, nova presuda Navalnom, napadi dronovima na Moskvu. Kako je krhka ruska struktura moći?

Pored navedenih postoje i dalji faktori koji upravo određuju cjelokupno opterećenje režima, naprimjer ekonomska situacija. Rublja veoma slabi, u posljednje vrijeme je kurs rublje prema dolaru bio iznad 100 rubalja. To je bila važna psihološka granica. Time su dijelovi uspjeha koga je centralna banka ostvarila direktno nakon invazije sada ponovo uništeni. To se vidi i kod trenutne ekonomske situacije. Ona se doduše može predstaviti kao pozitivna na osnovu visokog iskorištenja dijelova ekonomije vezanih za proizvodnju naoružanja ali svima je sve jasnije: Za jednu ili dvije godine prijeti stvarno značajan prelom u gospodarstvu. To se vidi na mnogim faktorima: na horizontu očekivanja potrošača i korisnika, na odlukama firmi, na odnosu prema kreditima. To je sigurno vrijeme velike nesigurnosti. Građani više ne planiraju. Vrlo dugo režim ustvari ne može na ovaj način vladati, osim toga uskoro predstoje izbori: prvo regionalni u jesen i onda sljedeće godine predsjednički. U takvoj situaciji režim postaje krut i represivan. Jer sad se stvarno ne smiju više praviti greške.

A u prošlosti je načinjeno i dopušteno suviše grešaka. Znači li to u obrnutom zaključku da je režim vrlo krhak? To ja ne bih izjednačio. Režim je veoma spreman da primjeni silu. To naravno ima troškove i rizike – i može se izjaloviti. Mi smo sada u situaciji u kojoj je napetost u sistemu Putina tako velika da se na najmanje opasnosti može reagovati sa velikom upotrebom snaga i silom, vanjski, unutrašnje, ekonomski, u vezi sa socijalnim protestima i protiv političkih disidenata koji su sada već preventivno uklonjeni. To nosi rizik. Ja ne vidim bitnu krhkost režima nego situaciju u kojoj je nervoza tako velika da se lako mogu dogoditi greške. Pogotovo kada i ustvari „lojalni“ akteri kao Prigožin mogu praviti fatalne greške kako mu se desilo sa njegovom pobunom. A podložnost greškama je upravo to na šta se sada mora gledati.

Koliko čvrsto sjedi na prijestolju Vladimir Putin?

U odnosu na inicijatore napada kursiraju najdivljije teorije. Ja se nerado krećem u području teorija zavjere. Ali samo mogućnost da to uopšte nije bio Putin nego neko drugi iz političkog sistema ili elite moći omogućava da predsjednik naravno izgleda slab. Ako to ovako formulišemo: Ako je to Putin uradio on izgleda osvetnički i time slab. A ako on to nije uradio, nego neko drugi, on izgleda još slabije. Agresivnost u ovom smislu ne treba izjednačiti sa snagom. Naravno da to kratkoročno znači stabilizaciju. Ali na duži rok radi se o gubitku ugleda, buduće sposobnosti, a također i sposobnost povjerenja jer će se ljudi i elite sve glasnije pitati: Putinu je sada 70 godina, kako će on u budućnosti vladati ovom zemljom? Ovo pitanje postavlja se sve jasnije.

ipg-journal.de