„Virusu granice ne smetaju“

Povezani članci

• Ubistvo 13-godišnjakinje u Indiji izazvalo bijes naroda, silovanje je u ovoj zemlji rastući problem
• Broj sirijskih izbeglica prešao milion
• Američki fizičari uskraćeni za snove o otkrićima
• Amnesty International: Nikaragva namjerno ubija protivnike
• U Europi se zagubila krivnja
• Merkel: Kristalna noć je bila najniža tačka njemačke historije

Vještačko disanje u jednoj bolnici u južnoafričkoj Pretoriji: U afričkim zemljama skoro da nema respiratora. – Foto: Themba Hadebe / AP

Siromašnije zemlje nemaju šansu kod raspodjele vakcine. Ljekar specijalista za tropske bolesti Maximilian Gertler upozorava na fatalne posljedice – i za Evropu.

Intervju vodila:  Susanne Götze  – 31.01.2021.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

SPIEGEL: U zemljama Afrike do sada je vakcinisano protiv Covid – 19 samo malo ljudi – samo u Njemačkoj ih je već 1,8 miliona. Je li međunarodna zajednica ovdje zakazala?

Maximilian Gertler: Start vakcinacije u siromašnim zemljama je razočaravajući. Ide se nažalost po principu jačega: Bogatije zemlje kao SAD, Kanada, ali i mnoge zemlje EU osiguravaju vakcinu u bilateralnom ugovaranju. U globalnoj pandemiji takav odnos je bezobziran.

SPIEGEL: Ali i broje iz Afrike su relativno niski. Kod zaraze sa Covid – 19 najčešće se radi o horor vijestima iz SAD, evropskih zemalja ili Južne Amerike.

Gertler: To je zavaravajuće. Generalno se jedva izvještava o Africi i tamne cifre o infekciji Covid – 19 su ekstremno visoke. To leži na tome da se u mnogim zemljama veoma malo testira. Već tjednima mi posmatramo kako se kod malo testova pojavljuje sve više pozitivnih rezultata. U mnogim afričkim zemljama, prije svega u centralnoj ali u u istočnoj i zapadnoj Africi zdravstvena zaštita je ekstremno loša. Nedostaje svega. Na nekim mjestima tamo situacija je pod normalnim uslovima, bez pandemije katastrofalna.

SPIEGEL: Dakle ne postoje podaci o tome koliko se od 1,3 milijardi ljudi u afričkim zemljama zarazilo?

Gertler: Situacija sa podacima je veoma slaba. Pojedinačno su provođene studije o antitijelima, naprimjer u Nigeriji. Tamo su naučnici u jednoj studiji došli do rezultata da je oko 20 posto testiranih već imalo virus. U nekim crnačkim naseljima u Južnoj Africi polazi se trenutno od jedne vrste imuniteta krda. Ali tačnih i pouzdanih podataka nema.

SPIEGEL: Šta znači za Evropu ako se u Africi nedovoljno vakciniše?

Gertler: Gdje se virus može nebranjeno širiti ne samo da ima više mrtvih nego i više mogućnosti za mutaciju. One dolaze tada i u Evropu. Virus corone mora se dovesti pod kontrolu u cijelom svijetu, također i u Africi. Inače konačno neće koristiti ni zaštitne mjere u Evropi. Razmišlja se veoma nacionalno – kao da virus poznaje granice.

SPIEGEL: Ali vakcina je razvijena na globalnom sjeveru. Nije li logično da se Evropljani prvi vakcinišu?

Gertler: Da i ne. Jer privatnim koncernima koji proizvode vakcinu troškovi razvoja plaćeni s novcem poreskih obveznika. Zbog toga sada ne bi trebalo da se doze nude po najvišim cijenama onima koji najviše nude. Ustvari morali bi patenti za vakcine biti stavljeni na slobodno raspolaganje. Tada bi i siromašnije zemlje odmah mogle početi sa proizvodnjom vakcine.

SPIEGEL: Preko inicijative Covax Svjetske zdravstvene organizacije trebale bi vakcine biti podjeljene na siromašnije zemlje. Prema izjavama već postoji predugovor na 40 miliona doza vakcine. Daje li to nadu?

Gertler: Industrijske države su svojim postupcima potkopale Covax inicijativu. Inicijativa je zasada osigurala premalo doza preko konkretnih ugovora. I ona nema šta da podijeli. Mi također ne znamo kad će se to dogoditi. Razlika u vakcinisanju između siromašnih i bogatih zemalja postaje sve veća. Na sjeveru smo počeli sa vakcinisanjem mlađeg stanovništva koje ima mali rizik za teže komplikacije. U većini afričkih zemalja nisu vakcinisani čak ni zaposleni u bolnicama. To je fatalno, jer  svakako malo medicinskog osoblja u Africi trebalo bi biti podržano i zaštićeno. Ako bolničari nisu zaštićeni oni lošije ispunjavaju svoje zadatke i u najgorem slučaju mogu inficirati pacijente.

SPIEGEL: Vi sam ste bili prošloga ljeta u Ruandi. Kakve posljedice je ostavio virus tamo?

Gertler: Situacija u zemljama kao Ruanda je fatalna. Da bi se liječio Covid – 19 nedostaje skoro sve. U cijeloj Ruandi postoji oko 100 ležaja za vještačko disanje i sve su se reducirali kapaciteti naprimjer za malarija pacijente ili porođajnu pomoć.

SPIEGEL: U Africi su epidemije stalno prisutne. Vi ste sam bili u Zapadnoj Africi i tamo ste pomagali u suzbijanju ebole. Kakva iskustav ste tamo sakupili?

Gertler: U mnogim afričkim zemljama epidemije su samo jedan od rizičnih faktora. Često ljudi žive u strahu od naoružanih milicija ili pobunjenika. Kod suradnje sa afričkim ljekarima, sestrama i njegovateljima jedno je prije svega deprimirajuće: Ja mogu u svakom trenutku nazad mojoj sigurnoj kući. Međutim oni tamo ostaju. Posebno tragično bilo je kod izbijanja ebole. Ja sam od tamošnjih kolega puno naučio a pritom sam uvijek znao da bi Ljekari bez granica za mene (skoro) sve učinili ukoliko bih obolio. Ovakvu sigurnost nisu imale moje kolege u Gvineji.

SPIEGEL: Može li se ta situacija uporediti sa Covid – 19?

Gertler: Kod ebole inficirani prvo razvija simptome a onda prenosi zarazu. Kod Covid – 19 je upravo obrnuto. Doduše ebola je znatno smrtonosnija i opasnija od Covid – 19 ali može se bolje prigušiti. Kod Covid – 19 mi imamo problem nedostatka simptoma prvih dana a time vrlo brzo širenje jer ljudi ne znaju da su inficirani.

SPIEGEL: Prema tome i u Africi je problem kontrola?

Gertler: Tačno. Suzdržavanje i prevencija su još važniji jer za oboljele ne postoji uporedivo liječenje. A lockdown pogađa siromašne ljude posebno tvrdo. Tu se ne radi o propuštenom koncertu ili homeoffice bez skrbi za djecu, nego o gladi.

Maximilian Gertler radi na Institutu za tropsku medicinu i međunarodno zdravlje berlinske bolnice Charite. Od 2006. on je pored svoga rada u Charite angažovan za Ljekare bez granica u siromašnijim zemljama. U afričkim državama kao Gvineja on se već borio protiv ebola pandemije.

spiegel.de