Veliki vođa Si

Povezani članci

• Zabrinjavajući porast novozaraženih u Brazilu
• Turska: Potjerani prosvjednici iz parka
• Vreme pre interneta
• Bugarska: Premijer podnio ostavku, na redu vanredni izbori
• Sputnik V nadomak Evropske unije
• Bugarska će migrante prebaciti u zatvorene kampove

Foto: AFP

Na svom 20. kongresu Komunistička partija Kine Sija Đinpinga treći će put izabrati na čelo države i partije. Duže od dva mandata na tim je funkcijama dosad bio samo Mao Ce-tung

UPekingu je u nedjelju započeo 20. kongres Komunističke partije Kine (KPK), sastanak koji se organizira jednom u pet godina kako bi partijski delegati, njih 2.300, izabrali generalnog sekretara koji je ujedno i predsjednik države. Iako će to službeno biti potvrđeno tek kada kongres u nedjelju završi, očekuje se da će na tu funkciju ponovno biti izabran dosadašnji predsjednik Si Đinping. Sija se zbog toga uspoređuje s Maom Ce-tungom, jedinim partijskim vođom koji je na toj funkciji ostao duže od dva petogodišnja mandata. Njegov treći mandat zakonski je omogućen na prošlom kongresu održanom 2018., kada su delegati gotovo jednoglasno podržali prijedlog za ukidanje odredbe koja je ostanak na vlasti ograničavala na dva mandata, a koju je KPK bila uvela kako bi spriječila pojavu kulta ličnosti kakva se dogodila u Maovo vrijeme. Kongres je formalno otvoren Sijevim obraćanjem u kojem je podnio izvještaj o partijskim postignućima u zadnjih pet godina i planovima za idućih pet. Ti se prioriteti mogu sažeti u viziju Kine kao ekonomski, znanstveno i tehnološki samodostatne države bez disidentskih glasova i s iskorijenjenom pandemijom Covida-19, a na polju vanjske politike kao vodeće zemlje globalnog poretka u kojemu su temeljna načela teritorijalni integritet država, mir i stabilnost.

Budući da je Sijeva politika i dosad bila ovakva može se zaključiti da Kinu u narednih pet godina čeka politika kontinuiteta, no u izmijenjenim okolnostima koje je on opisao kao “ozbiljnu i kompleksnu međunarodnu situaciju” i “seriju rizika i izazova koji su se nizali jedan za drugim”. Suočeno s usporavanjem ekonomskog rasta u posljednjih nekoliko godina, kinesko vodstvo u idućem će se periodu posvetiti obrazovanju, inovacijama i ulaganjima u tehnologiju. Naročito će se fokusirati na ovo posljednje, s obzirom na to da je kineski razvoj tehnologije značajno opterećen američkim izvoznim restrikcijama koje kineskim tehnoloških kompanijama otežavaju pristup poluvodičima, vitalnoj komponenti u informatičkoj industriji. Iako je stavio naglasak za ekonomsku samodostatnost i autonomiju u međunarodnim odnosima, Si nije konkretno spomenuo ni SAD ni neku drugu zapadnu državu. Otvoreno se nije referirao ni na rat u Ukrajini niti je poimence spomenuo Rusiju, iz čega se može iščitati da ona nema otvorenu kinesku podršku za rat u Ukrajini. Kina se “snažno protivi svim oblicima hegemonizma i politike moći, hladnoratovskom mentalitetu, uplitanju u unutrašnja pitanja država i dvostrukim standardima”, poručio je, međutim, ovima prvima, dok je stav o ratu u Ukrajini izrekao riječima da “Kina zastupa neovisnu i mirotvornu vanjsku politiku” i poštuje “temeljne norme međunarodnih odnosa, pravednosti i pravde”. Ipak, najavio je povećana ulaganja u vojsku u cilju zaštite državnog suvereniteta. Na planu unutarnje politike Si je među najveće uspjehe uvrstio borbu protiv pandemije Covida-19, čiji je cilj potpuno iskorjenjivanje bolesti. No nije objasnio kako će se to provesti, što se tumači kao izgledni nastavak restriktivnih epidemioloških mjera koje negativno utječu na kinesko društvo i gospodarstvo.

Demonstrirajući time važnost ovog pitanja, Si je svoj govor otvorio eksplicitnom tvrdnjom da je pitanje Tajvana isključivo unutarnjepolitičko pitanje Kine te da se ona nikada neće odreći svoga prava da ujedinjenje ostvari ako treba i vojnim sredstvima, i to u skoroj budućnosti. Preostala pitanja koja se odnose na problem separatizma u drugim pograničnim pokrajinama, primjerice Sinđanu naseljenom muslimanskim narodom Ujgura, Si je adresirao iz perspektive potrebe jačanja partijskog i međuetničkog jedinstva. Kao uspješan primjer za to naveo je onaj poluautonomnog grada Hong Konga, u kojemu su se proteklih godina događali masovni protesti protiv kineske vlade. Si je zaključio da su mjere koje je vlada tamo provodila, a koje uključujuću i niz restriktivnih zakona, Hong Kong “uspješno transformirale iz poprišta kaosa u mjesto reda”.

Portalnovosti.com