Uprkos pritisku EU: Iran ostaje vjeran diktatoru Asadu
Povezani članci
Piše: Peter Müller, spiegel.de
Uredio: Ešref Zaimbegović
Nakon uspješnog atomskog dogovora pokušavaju evropski vodeći političara koristiti uticaj Irana da bi se okončao građanski rat u Siriji. Međutim posjeta predsjednika EU paralamenta Martina Šulca u Teheranu pokazuje kako je taj put još dugačak.
Martin Šulc je pokušao sve. Predsjednik EU parlamenta razgovarao je sa predsjednikom Irana, sa ministrom inostranih poslova i svojim kolegom predsjednikom parlamenta i to sve u toku jednog dana. Međutim uprkos njegovim ustrajnim naporima u odlučujućem pitanju tih razgovora nije postignut nikakav napredak. Iran zadržava svoju zaštitnu ruku iznad sirijskog diktatora Bašara al – Asada. U najmanju ruku zasada.
„Ne vjerujem da dugoročno postoji budućnost za gospodina Asada u Siriji“, rekao je Šulc nakon razgovora sa predsjednikom Hasanom Rouhanijem u subotu uveče u Teheranu. „Vlada koja baca bombe na dijelove vlastitog stanovništva mora za to jednom odgovarati“, formulisao je on još oštrije nekoliko sati ranije nakon sastanka sa predsjednikom parlamenta Ali Larijanijem. Iranac je odgovorio prijateljski ali sasvim određeno: „Problem Sirije nije problem jedne određene osobe.“
To nije došlo sasvim iznenađujuće i u osnovi Šulc je radostan zbog činjenice da su ostale mogućnosti razgovora sa Irancima po pitanju Sirije. Evropljani bi htjeli da koriste pozitivno raspoloženje koje je nastalo uspješnim završetkom razgovora o atomskoj problematici i blagi vjetar promjena koji bi iz toga mogao nastati. Radi se upravo o tome.
Slijedećeg četvrtka održaće se u Beču druga runda razgovora o Siriji. Pritom za stolom neće biti samo pet stalnih članica Savjeta bezbjednosti i Njemačka nego i regionalne sile bez kojih se ne može regulisati budućnost Sirije: Iran prije svega i Saudijska Arabija. Uspjeh je sama činjenica da će se ovaj sastanak održati.
Iran odbija uticaje sa strane
Za Evropljane su razgovori važni već i radi toga jer bi smirivanje sirijskog konflikta moglo pomoći da se zaustavi rijeka izbjeglica u pravcu Njemačke ili da se u najmanju ruku reducira. Prije svoga puta Šulc se kratko sastao sa ministrom vanjskih poslova Njemačke Frank – Valterom Štajnmajerom i povjerenicom za vanjske poslove EU Federikom Mogerini. Francuski ministar vanjskih poslova Lorent Fabius sastao se sa njim kratko pred odletom na bečkom aerodrumu.
U Teheranu je Šulc pokušao da gradi mostove. “Cilj da se u Siriji održe slobodni izbori je naš zajednički cilj”, rekao je Šulc na jednoj konferenciji za štampu. Predsjednik parlamenta Larijani međutim odbija svaki uticaj sa strane. Sirija mora sama “tražiti svoj demokratski put.” Savjete Evropljana smatra pogrešnim što je i jasno rekao. “ Problem, koji postaje sve veći, je da se stranci iz Evrope i Amerike pridružuju teroristima.”
Ipak tako tvrdokorni kakvim se Iranci pokazuju u javnosti nisu bili u razgovorima sa Šulcom. Stalno mu je naglašavana zabrinutost da li će se Zapad držati obaveza koje je preuzeo u dogovoru o nuklearnim pitanjima – u zemlji se polažu velike nade prije svega na podizanje gospodarskih sankcija.
Razgovaralo se i o ljudskim pravima
Šulc je bio prvi predsjednik jedne evropske institucije koji je putovao u Iran. Pripreme na iranskoj strani bile su zbog toga prilično hektičke. Program je izrađen skoro isključivo na iranskoj strani, Evropljani su imali malo uticaja. Naprimjer na Univerzitetu nije bilo susreta sa studentima što je Šulc želio. I sami profesori su tek dva dana prije posjete dobili informaciju o tome da će ih posjetiti neko iz EU.
To međutim nije spriječilo veoma interesantnu diskusiju. Čak je otvorena i tema ljudskih prava – otvorili su je sami domaćini. Jedan profesor je prilikom razgovora na Teheranskom univerzitetu rekao da bi želio da Evropski parlament u svojoj rezoluciji o ljudskim pravima bude nešto suzdržaniji – i zabavi se i sa situacijom u Saudijskoj Arabiji.
Šulc je ostao smiren. Jedan susret započeo je izrekom jednog poznatog iranskog pjesnika, koju mu je njegov sin dao prije polaska: “Sa one strane ispravnog i neispravnog postoji jedno mjesto. Tamo ćemo se sresti.”