Tragična figura liberalne ideologije
Povezani članci
- Svjedočenje iz Barcelone: Nevjerovatno je šta se dešava
- Rusija pokrenula novi krivični postupak protiv Navalnog
- U sukobima u Siriji desetine novih žrtava
- Talas protesta u Bukureštu
- Kako je Evropa uspavano ušla u krizu sa korona virusom?
- Češko zdravstvo najbolje od svih postkomunističkih zemalja. Mađari i Poljaci se žale na dugo vrijeme čekanja
Foto: Alex Soros/Twitter
George Soros prepustio je upravljanje svojom zakladom sinu Alexanderu. 92-godišnji filantrop vjerovao je da kapitalizam nudi izlaz iz iracionalnosti nacionalizma, no nije se suočio s faktom da u svijetu milijardera nikada neće postojati istinski otvoreno društvo
Piše: Tena Erceg
Milijarder, investitor i donator, 92-godišnji George Sorosprepustio je upravljanje svojom 25 milijardi dolara teškom Zakladom Otvoreno društvo (Open Society Foundations, OSF) 37-godišnjem sinu Alexanderu. Sosorev nasljednik, inače doktor povijesti, obnašao je od 2017. funkciju potpredsjednika fondacije i podržavao progresivne židovske organizacije i inicijative za zaštitu okoliša i radničkih prava. Ubuduće, najavio je nedavno u intervjuu Wall Street Journalu, više će se posvetiti pitanjima kao što su biračka prava i osobne slobode, a nastavit će donirati i američkim liberalnim političarima kakva je, primjerice, potpredsjednica države Kamala Harris. Fondacija će također nastaviti podržavati “demokratske ciljeve” na međunarodnom planu, s obzirom na to da je prisutna u stotinjak zemalja svijeta.
“Najveći intelektualac među filantropima”, George Soros rođen je u Budimpešti 1930. godine. U vrijeme Drugog svjetskog rata židovska obitelj službeno je promijenila prezime i tako izbjegla koncentracijske logore. Nakon rata, odnosno 1947. emigrirao je u Veliku Britaniju. Tamo je studirao na Londonskoj školi ekonomije i upoznao austrijskog filozofa Karla Poppera, koji je na njega izvršio presudan intelektualni utjecaj. Desetak godina kasnije otišao je u New York i tamo osnovao jedan od najuspješnijih hedge fondova uopće, Quantum Fund, uz pomoć kojega je u relativnoj anonimnosti gomilao bogatstvo sljedećih nekoliko desetljeća. Početkom 1990-ih postao je globalno poznat kada je, kladivši se protiv britanske funte, u jednom potezu zaradio milijardu dolara i umalo upropastio britansku središnju banku.
Preteču Zaklade, Fond Otvoreno društvo, osnovao je 1979. Temeljna ideja politike zaklade oslanja se na Popperovu knjigu “Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji”, klasičnog teksta hladnoratovskih liberala prema kojemu su otvorena društva ona u kojima su kritički potencijali pojedinca slobodni, dok su u onim zatvorenima ljudi prisiljeni podčinjavati se autoritetu. U skladu s duhom vremena i osobnim svjetonazorom, Soros je djelovanje organizacije usmjerio prema liberalizaciji sovjetskog, odnosno istočnoevropskih društava. Prvu filijalu osnovao je u rodnoj Mađarskoj, gdje je financirao umjetničke, znanstvene i medijske organizacije. Isti model replicirao je u drugim zemljama istočnog bloka, a tokom ratova 1990-ih i u bivšoj Jugoslaviji. Sve to vrijeme i sam je pisao knjige te objavio njih četrnaest.
Iako je jedan od najutjecajnijih propagatora globalnog kapitalizma, Soros nije tržišni fundamentalist. Nakon pada željezne zavjese zagovarao je internacionalizam odnosno globalno otvoreno društvo, ali ne nereguliranog kapitalizma, nego onog koje bi bilo pod kontrolom “globalnog sustava političkog odlučivanja”. U vrijeme financijske krize 2008. predlagao je nacionalizaciju posrnulih banaka u SAD-u i oprost duga Grčkoj, a zalagao se i za ograničavanje američke vojne moći u svijetu. Smatrao je da netom “otvorene” istočnoevropske države trebaju što prije biti integrirane u Evropsku uniju i da bi međunarodne financijske institucije svoje kredite trebale uvjetovati trošenjem tog novca na mirovine i naknade za nezaposlene kako bi se osigurala stabilna tranzicija ka kapitalizmu.
S dolaskom Georgea W. Busha na vlast ispravno je procijenio da će on zemlju odvesti u “stanje permanentnog rata”, dok je pobjedu Donalda Trumpaobjasnio razočaranjem ljudi u “postojeće verzije demokracije i kapitalizma”. Za ekstremnu antisemitsku i alt-right desnicu Soros je postao utjelovljenje postojećeg poretka i karikatura globalizacije. Izvan SAD-a u napadima na Sorosa najdalje je otišao mađarski premijer Viktor Orbán koji je iz Budimpešte protjerao njegovo Srednjoevropsko sveučilište i donio takozvane “Stop Soros” zakone. Soros je, napisao je u Jacobinu Daniel Bressner iz antiratnog Instituta Quincy, kojeg OSF financira, svojevrsna tragična figura ideologije liberalne demokracije čija su sva uvjerenja iznevjerena. On je “pripadnik transatlantske generacije Židova koji su vjerovali da kapitalizam nudi izlaz iz iracionalnosti nacionalizma”, a jedino s čime se nikada nije uspio suočiti “jednostavna je, nebrojeno puta dokazana činjenica: da je svijet milijardera svijet u kojemu nikada neće postojati istinski otvoreno društvo”.