Stres test

Izdvajamo

• Uprkos svemu trgovina i gospodarski odnosi između obje zemlje nisu do sada trpili od toga. Nadajmo se da će i srca ljudi ostati pošteđena i da će se nastaviti decenijski rad na izmirenju. On će biti neophodan da bi se odnosi ponovo oživjeli sa pozitivnom energijom kada se list jednog dana ponovo okrene.

Povezani članci

• Republikancima Zastupnički dom, za Senat tijesna trka
• Palestinski zvaničnik kritikovao otvaranje ambasade SAD u Jerusalimu
• Severna Koreja: Masovna proslava nuklearne probe
• Rusija, Bjelorusija i Iran bez poziva na ceremoniju dodjele Nobelove nagrade
• Mišel Flurnoj Hejgelova naslednica?
• EU i njen turski izazov

Foto: DPA

Poljska vlada zauzima tvrd stav protiv Njemačke. Jesu li njemačko – poljski odnosi zašli u slijepu ulicu?

Piše: Maria Skora – ipg-journal.de – 05.01.2022.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

U Njemačkoj je trenutno otvoreno novo poglavlje. Nakon 16 godina okončana je era Merkel i progresivna „semafor“ koalicija donosi svjež vjetar u njemačku politiku. Nova vlada međutim stoji pritom pred starim, nerješenim izazovima. Jedan od njih su sigurno burni odnosi Njemačke sa njenim istočnim susjedom Poljskom.

Poljsko-njemački susjedski odnosi nisu nikada bili lagani. Proces pomirenja koji su započeli Willy Brandt i Egon Bahr bio je spor i mukotrpan. On je doveo konačno do istorijskog Njemačko-poljskog susjedskog ugovora. Njemačka je bila jak zagovornik poljskog pristupa NATO i u EU, što je njemačko-poljske odnose podiglo na novi nivo. 2011. se njemačko tržište rada potpuno otvorilo za Poljake. Kao posljedica toga došlo je do procvata gospodarskih odnosa. Obje zemlje su se sve više približavale.

U obje zemlje su građani u međuvremenu većinom ubjeđeni u to da su bilateralni odnosi u redu.

U toku posljednje dvije decenije susjedi su započeli da se međusobno pozitivno doživljavaju. U obje zemlje su građani u međuvremenu većinom ubjeđeni u to da su bilateralni odnosi u redu. Izgledalo je da je istorijsko neprijateljstvo konačno prevaziđeno. Izmirenje je bilo tako uspješno da su neki čak razmišljali o tome da bi Poljska u njemačkoj evropskoj politici mogla stupiti na mjesto Francuske ili bar da bi se njemačko-francuski tandem trebao proširiti u vodeći trio. Ali ne samo da izgleda da je „Vajmarski trougao“, zakrljalu formu konsultacije Njemačke, Francuske i Poljske pregazilo vrijeme. Mnogo toga se promjenilo otkako je 2016. desničarsko konzervativna partija PiS preuzela poljsku vladu. Medeni mjesec je prošao.

Istorija njemačko – poljskih odnosa je turbulentna i seže u prošlost dalje od Drugog svjetskog rata. Pruska je igrala važnu ulogu kod raspada Aristokratske republike Poljska – Litvanija u kasnom 18. stoljeću. Veliki rat protiv njemačkog teutonskog reda u srednjem vijeku postao je živeći simbol moderne poljske kulture – metafora vjećne prijetnje od strane njemačkog susjeda. Ovo shvatanje je, iako latentno, ipak duboko ukotvljeno u kolektivnom sjećanju Poljske. Ovo raspoznati je odlučujuće da bi se razumjelo kako se ono lako – bez ikakvih racionalnih pretpostavki ili legitimnih osnova – može aktivirati.

Medeni mjesec je prošao otkako je 2016. desničarsko konzervativna partija PiS preuzela poljsku vladu.

Doktori spina PiS su ovo antinjemačko raspoloženje već više puta upotrijebili kao oružje. 2005. tadašnji kandidat za predsjednika Donald Tusk bio je konfrontiran sa optužbama da je njegov djed bio vojnik Wehrmachta. Ovo je teško opteretilo njegovu predizbornu kampanju – u korist njegovog rivala Lecha Kaczynskog. Tada je pokretač ovih optužbi bio uz poniženje otpušten. Deceniju kasnije on je pod vladom brata blizanca Jaroslawa Kaczynskog imenovan za direktora javnog poljskog emitera TVP.

Danas ne prođe ni jedan dan bez oštre kritike Njemačke u poljskim javnim medijima. „Njemačka zavidi Poljskoj na gospodarskom uspjehu“, „Brisel, Berlin i opozicija urotili su se protiv Poljske“, „Opozicija i Njemačka žele kazniti Poljsku“. Ovo je samo par primjera za udarne vijesti koje demoniziraju vladu u Berlinu.

Ovaj lov na vještice može izgledati nespretan. Ali on pokazuje da poljska vlada treba neprijatelje da bi osigurala podršku u narodu. I da bi mogla, ako zatreba, opravdati neuspjehe, prije svega na internacionalnom području. Izgleda da ova strategija ima uspjeha kod nekih grupa birača.

Istovremeno Jarosław Kaczynski razvija drugu retoriku za obrazovanije slušaoce. Na „Varšavskom samitu“, susretu evropskih desničarskih ekstremista u decembru 2021. on je predstavio svoj geopolitički koncept, veliku priču o budućnosti EU. On nije upozorio samo na jednu „političkom korektnošću“ oslabljenu Evropu i na evropske institucije koje su bazirane na iluziji evropskog naroda i zato ostaju bez demokratskog legitimiteta.

On je ukazivao i na opasnost da bi današnja Njemačka mogla „izbrisati istorijska sjećanja 20. stoljeća“, koja su je nekada prisilila da ograniči svoje ambicije. To bi moglo otvoriti Berlinu prostor za njegove navodno hegemonističke planove da ovlada EU na institucionalan način, tj. kroz razvoj savezne države (uporediti sa nedavno upotrebljenom metaforom o „Četvrtom rajhu“).

Značajno je da AfD nije bila pozvana na ovaj susret. Planira li Kaczynski stvaranje ne samo iliberalne nego anti njemačke koalicije u Evropi? U svakom slučaju su rezerve i sumnje uslovi pod kojima moraju raditi kancelar Olaf Scholz i ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock.

Danas ne prođe ni jedan dan bez oštre kritike Njemačke u poljskim javnim medijima.

Njihove prve zvanične posjete održane su u naizgled uljudnoj atmosferi. Annalenu Baerbock pozdravio je 10. decembra predsjednik Andrzej Duda a kasnije ju je primio njen poljski kolega Zbigniew Rau. Držanje Raua bilo je uljudno ali je od nekih komentatora ipak opisano kao „nadmeno“. Kao mladoj ženi i predstavnici partije, koja za poljsku politiku djeluje skoro egzotično, za Annalenu Baerbock će biti uvijek dvostruko teže da u konzervativnim krugovima bude saslušana i prihvaćena. Ali ona nije dopustila da se išta primjeti i umirivala je svoje domaćine isticanjem odlomaka iz koalicionog ugovora o dubokom njemačko-poljskom prijeteljstvu i skepsom prema Putinovoj Rusiji. Dva dana kasnije kancelar Olaf Scholz susreo se sa poljskim premijerom Mateuszem Morawieckim. Bio je to razgovor ravnopravnih partnera bez arogancije. Ipak i ova razmjena ukazala je na jaz između Berlina i Varšave.

Oba susreta pokazuju da su bilateralni odnosi teško opterećeni na mnogim tačkama. Prvo budućnost Nord Stream 2 (Sjevernog toka 2). Poljska već odavno posmatra gasovod ne samo kao strategijsku prijetnju evropskoj energetskoj sigurnosti. Poljska se podsjeća na istorijski dogovor između Njemačke i Rusije – zaključen mimo znanja država koje leže između. Sa aspekta rastućeg pritiska Vladimira Putina na Ukrajinu gasovod je danas još više sporan. Ukrajinski predsjednik Wolodymyr Selenskyj (Vladimir Zelenski) opisuje ga otvoreno kao „opasno geopolitičko oružje“. Nova njemačka vlada mora ubrzano raditi na tome da se uspostavi održivi, dugoročni konsenzus o namjerama u okviru koalicije i da se umire istočni susjedi.

Rezerve i sumnje su uslovi pod kojima moraju raditi kancelar Olaf Scholz i ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock.

Drugo, riječ je o upravljanju očekivanjima kada je u pitanju EU. Poljska vlada, koja upravo reorganizuje pravosuđe niti ima razumijevanje za zahtjeve da se vrati vladavini prava niti ga je spremna poslušati. Osim toga dalji razvoj u pravcu evropske savezne države je upravo suprotan tome čemu teži trenutna poljska vlada. Istovremeno Poljska je nedavno preuzela novu ulogu da štiti vanjske granice EU protiv bezobzirne osvete bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka, koji migraciona kretanja koristi kao oružje. Iako na ovom području postoji prilika za konstruktivnu kooperaciju očigledno je da Berlin i Varšava žele vući Brisel u suprotnim pravcima.

Treće, poljska vlada igra na istorijsku kartu. 76 godina nakon kraja Drugog svjetskog rata ona želi osnovati institut za ratne gubitke, koji treba “razraditi (finansijsko) poravnanje njemačke i sovjetske okupacije“. Sa takvom institucijom ne instrumentalizira se samo istorija za političke svrhe. Ona je također izraz geopolitičkih fantazija poljskih nacional konzervativaca. „Podići zemlju sa koljena“ je ideja vodilja njihove vanjske politike. Iako to može zvučati teatralno ovi zahtijevi će dugo vremena opterećivati poljsko-njemačke odnose.

Niti nebitne priče o osobnim vezama sa Poljskom niti novi spomenici neće nikada omekšati tvrdu liniju PiS-a prema Njemačkoj.

U pozadini su sigurno i dalje teme koje ukazuju na rastuće otuđenje između Varšave i Berlina. Tu spada spor oko nastave poljskog jezika kao i status Poljaka u Njemačkoj. Ili različita stajališta o klimatskoj i energetskoj politici, posebice o postupnom isključivanju ugljena i planovima za nove nuklearne elektrane. Može se očekivati da njemačko-poljski dijalog na diplomatskom nivou ostane hladan i rezervisan. Niti nebitne priče o osobnim vezama sa Poljskom niti novi spomenici neće nikada omekšati tvrdu liniju PiS-a prema Njemačkoj.

Uprkos svemu trgovina i gospodarski odnosi između obje zemlje nisu do sada trpili od toga. Nadajmo se da će i srca ljudi ostati pošteđena i da će se nastaviti decenijski rad na izmirenju. On će biti neophodan da bi se odnosi ponovo oživjeli sa pozitivnom energijom kada se list jednog dana ponovo okrene.

ipg-journal.de