Strah od stranaca: Poljski oštar zaokret udesno zabrinjava Europsku uniju

Povezani članci

• Crvena revolucija u Austriji: Kako su komunisti uspjeli pokoriti Graz
• Pet svjetskih gubitnika godine
• Španija povukla ratni brod iz Zaljeva: SAD promijenio originalnu misiju
• Putin u telefonskom razgovoru s Merkel potvrdio djelomično povlačenje trupa s ukrajinske granice, Medvedev na Krimu: “Narod očekuje da im damo uvjete za dostojan život i sigurnu budućnost i to im moramo i dati”
• UN prestao ažurirati podatke o poginulim u Siriji
• Talibani zabranjuju ženama da pohađaju univerzitete u Avganistanu

Iako izbjeglička kriza zasigurno nije jedini razlog trijumfa konzervativne stranke Pravo i pravda na nedjeljnim izborima u Poljskoj, poljski strah od stranaca, pogotovo onih iz muslimanskog svijeta, imao je značajnu ulogu u povijesnoj pobjedi poljskih populista i euroskeptika, koji su zahvaljujući osvajanju apsolutne većine dobili priliku samostalno formirati vladu, što se nije nikad dogodilo od prvih poljskih demokratskih izbora 1989. godine.

Što bi oštar poljski zaokret udesno mogao značiti za ostatak Europe? Najavljuje li trijumf nacionalističke i euroskeptične stranke Pravo i pravda Jaroslawa Kaczynskog rast sličnih političkih snaga i u drugim europskim državama?

Frustrirani Poljaci

Riječ je o velikom udarcu za cijelu Europsku uniju budući da je Poljska najveća, najmnogoljudnija i gospodarski najdinamičnija nova članica EU-a, koja se svojom promišljenom politikom unutar EU-a u proteklom periodu profilirala ne samo kao neupitna liderica tzv. Nove Europe, nego i kao jedina od svih novih članica koja se kvalificirala za ulazak u klub najutjecajnijih članica EU-a, kojem su dosad pripadale isključivo stare članice EU-a, predvođene Njemačkom i Francuskom. Poljska pritom nije samo članica Višegradske skupine sa Češkom, Slovačkom i Mađarskom, nego i s Njemačkom i Francuskom čini tzv. Vajmarski trokut, koji joj osigurava mogućnost utjecaja na proces odlučivanja unutar EU-a.

Povratak populističke desnice na vlast u Poljskoj nakon dva mandata u opoziciji i poraz centrističke Građanske platforme s razlogom izaziva zabrinutost proeuropskih snaga i u Poljskoj i u EU, s obzirom na to da je upravo Poljska predstavljala jedan od najboljih primjera kako se članstvo u EU itekako isplati. Poljski birači, međutim, dosadašnjoj vladi nisu honorirali ni odlične gospodarske rezultate, niti činjenicu da teška gospodarska kriza, koja je potopila ostatak Europe, Poljsku skoro nije ni okrznula, jer se poljsko gospodarstvo pokazalo iznimno otpornim na recesijska kretanja u okružju.

Orban nije usamljen

Umjesto optimističnih gospodarskih rezultata, iza kojih stoji vlada odlazeće premijerke Ewe Kopacz, koja je na tome mjestu zamijenila Donalda Tuska koji je kao prvi dužnosnik iz nove članice EU-a lani preuzeo najviši položaj u Uniji – što je također potvrda važnosti i političke moći Poljske – Poljaci su, očito frustrirani činjenicom da rast gospodarstva većini nije donio i deblje novčanike, odlučili poslušati euroskeptičnu i ksenofobnu retoriku Kaczynskog koji je Poljake plašio da Bruxelles želi u Poljskoj nastaniti 100 tisuća muslimana, koji će poljske crkve tobože pretvoriti u »pisoare«, a u Poljsku donijeti neizlječive bolesti i parazite.

Ova politička promjena u Poljskoj svakako je znak da mađarski lider Viktor Orban, koji se u proteklih nekoliko godina prometnuo u glavnog promotora ideje neliberalne Europe, nadahnute kršćanskim vrijednostima i vlastitim egoizmom, i koja se neće previše obazirati na ljudska prava nedržavljana EU-a, neće biti usamljen, no to smo znali i dosad. Poljska je, recimo, odbacivala ideju o izbjegličkim kvotama – iako je premijerka Kopacz naposljetku popustila – uvjeravajući da bi izbjeglice naškodile poljskoj ekonomiji, dok je slovački premijer Robert Fico uvjeravao da je Slovačka »stvorena za Slovake, a ne za manjine«, otvoreno se zauzimajući za ograničavanje prava muslimana u Europi, što svjedoči o zatvorenosti istočnoeuropskih društava, koja su u prošlosti bila isključivo iseljenička, a ne i useljenička.

No dok nikog nije posebno iznenadilo osvajanje apsolutne većine Orbanovog Fidesza u krizom oslabljenoj Mađarskoj, aktualni poljski primjer dokazuje da ekonomski uspjeh nije nikakvo jamstvo političke stabilnosti i umjerenosti.

Berlin gubi saveznika

Kakvu poruku poljski izbori šalju u Berlin? Njemačka bi umjesto pouzdanog istočnog saveznika mogla uskoro dobiti hirovitu i tvrdoglavu Poljsku, nespremnu na kompromis, i koja inzistira na još tvrđem kursu prema Moskvi, što bi pak moglo dodatno zakomplicirati europsko-ruske odnose. No poljski izbori sadrže i važnu poruku za njemačku kancelarku Angelu Merkel koja, sad je to posve jasno, mora hitno riješiti izbjegličku krizu, jer izbjeglički kaos u EU za nju postaje sve ozbiljniji politički problem. Dosad nedodirljiva i neprikosnovena europska liderica i njezina izbjeglička politika otvorenih vrata danomice dobivaju nove i sve opasnije protivnike, ne samo unutar Njemačke. Protiv izbjegličke agende kancelarke Merkel stvara se front unutar njezine vlastite stranke, CDU-a, a pogotovo unutar sestrinskog bavarskog CSU-a, kao i među drugim članicama EU-a, među kojima prednjače one istočnoeuropske, među njima i Poljska, što politički položaj kancelarke Merkel čini nesigurnim, i to prvi put od njezinog dolaska na čelo njemačke vlade 2005. godine.

Paradoks je da se to događa upravo sada, tijekom izbjegličke krize, kada kancelarka Merkel posve opravdano inzistira na kršćanskoj humanosti i europskoj solidarnosti, a nije se dogodilo u vrijeme rješavanja grčke krize, premda je ekonomski model na kojem je kancelarka tada inzistirala po mišljenju većine stručnjaka bio tragično pogrešan i duboko nesolidaran.