Solidarnost i podrška su važni
Izdvajamo
- "Osjećamo sram i tugu. Jedino ruski antiratni pokret može spasiti život na ovom planetu", poručio je urednik tog lista, dobitnik Nobelove nagrade za mir Dmitrij Muratov.
Povezani članci
Stotine tisuća ljudi diljem planeta traže zaustavljanje rata u Ukrajini, dok su u samoj Rusiji uhapšene tisuće prosvjednika. Mirovni prosvjedi su potrebni, korisni i učinkoviti, kaže Goran Božićević
Protesti koji se posljednjih dana događaju zbog rata u Ukrajini najmasovniji su globalni antiratni protesti od američke invazije na Irak, koja se dogodila prije gotovo dvadeset godina. Protesti su kulminirali proteklog vikenda, paralelno s intenziviranjem ruske agresije na ukrajinske gradove, a održali su se na svim kontinentima, od nekoliko zemalja Latinske Amerike i SAD-a preko brojnih evropskih gradova, Bejruta i Istanbula, pa do New Delhija, Tokija i Sydneyja. Najviše ljudi, od nekoliko desetaka pa do više od sto tisuća, okupilo se u Berlinu, Kölnu, Ateni, Pragu i Bernu, a svi ti prosvjednici zahtijevali su zaustavljanje rata. U situaciji kada je najveći dio političke i medijske mašinerije upregnut u eskaliranje, pa i huškanje na rat, zahtjevi za kompletnim prekidom sukoba uvijek izgledaju nerealistični i utopijski, no mirovni aktivist i medijator Goran Božičević na ovu dilemu odgovara da su protesti “apsolutno korisni, potrebni i učinkoviti jer uvijek šalju poruku vlastodršcima i donosiocima odluka da su ljudi protiv onoga što rade”.
– Druga stvar je da se šalje poruka građanima napadnute zemlje da je nekome stalo, da ćemo pratiti i nadzirati što se događa, u najmanju ruku da će uvijek neki građani, mediji, javnost općenito znati ako se budu radili ratni zločini. Ipak se barem donekle uvijek uzima u obzir što će reći javnost, a zamislimo što bi sve tek padalo na pamet onima koji su na vlasti da se nitko ne buni. Skloni smo podcjenjivati koliko običnim ljudima koji su u skloništu znači kada im bilo tko sa strane izrazi podršku, a znači puno više nego u normalnim okolnostima. Solidarnost i podrška su uvijek važni, makar na ulice izašao samo jedan čovjek – kaže Božičević, koji je u Ukrajini boravio najmanje jednom godišnje između 2013. godine i početka pandemije.
Osim u zapadnim zemljama zahtjeve za prekid rata izrazile su i mirovne organizacije iz obje zaraćene zemlje, a međunarodna organizacija Ukrajinski pacifistički pokret uputila je otvoreno pismo u kojemu ne traži samo zaustavljanje ruske agresije već i zaustavljanje militarizacije same Ukrajine, a od NATO saveza da se “povuče iz sukoba, te raspusti i transformira u alijansu razoružanja”. Protesti se svakodnevno događaju i u Rusiji, što je naročito značajno ako se uzme u obzir da su praktički svi prosvjedi u toj zemlji ilegalni, te da ih redovito prati masovna policijska represija. U prvih pet dana ruske operacije u Ukrajini u protestima koji su se održali u pedesetak ruskih gradova uhapšeno je više od 5.000 ljudi, a praktički svakodnevno izvještava se o peticijama koje se potpisuju u krugovima najrazličitijih profesija. Oglasila se koalicija tridesetak nezavisnih medija, koji već godinama moraju imati istaknutu oznaku da se vode kao “strani agenti”, nakon čega je radiju Eho Moskvy ukinuta frekvencija, a istu prijetnju dobila je Televizija Dožd. Dnevnik Novaja Gazeta u znak protesta izašao je s naslovnicom na ruskom i ukrajinskom jeziku.
“Osjećamo sram i tugu. Jedino ruski antiratni pokret može spasiti život na ovom planetu”, poručio je urednik tog lista, dobitnik Nobelove nagrade za mir Dmitrij Muratov.
Otvorenim pismima oglasili su se i Moskovski državni institut za međunarodne odnose te tisuće ruskih znanstvenika, intelektualca i akademika, među kojima su i nobelovci, kao i medicinski radnici i mreža od pedesetak feminističkih organizacija.
Goran Božičević slaže se da protesti mogu imati efekt motiviranja i ohrabrivanja ljudi i u samoj Rusiji, jer se protesti “uvijek događaju po principu domino-efekta, pa zbog toga ne treba odmah imati velika očekivanja, već raditi na tome da se oni šire međusobnim inspiriranjem i podržavanjem”. Na pitanje o prividno nepomirljivoj dihotomiji između geopolitičkog i mirovnog analiziranja sukoba, on kaže da “mirovni pristup još uvijek nije dio mainstreama i da će svaki medij uvijek radije tražiti geopolitičke stručnjake, što je i u redu jer uvijek treba čuti ljude koji raspolažu znanjem i informacijama”.
– Geopolitičari objašnjavaju kako stvari stoje, a mirovnjaci uvijek moraju biti nerealni jer inače nisu mirovnjaci, iako smo praktični u dnevnom radu i znamo da se stvari ne mijenjaju preko noći. Nekoć je i robovlasništvo bilo normalno i žene nisu imale pravo glasa, a sada više nije tako. Dakle, promjene se dešavaju i mirovnjaci su tu da na to uvijek ukazuju. Potrebne su obje vrste analiza, samo je bitno znati razliku – zaključuje Božičević.