Slobodni jahači (korisnici) inflacije

Izdvajamo

• Sindikati zahtijevaju brzu primjenu u formi poreza na prekomjernu dobit kao i uvođenje komisije protiv poskupljenja koja redovito ispituje cijene i povećanje cijena sa aspekta njihove opravdanosti za narodno gospodarstvo i po potrebi zahtijeva ispitivanje cijena prema zakonu o cijenama. Samo tako može se spriječiti da oligopoli koriste svoju moćnu poziciju na tržištu na teret zaposlenih i potrošača

Povezani članci

• Protesti u Rusiji: Uhapšeno više od hiljadu demonstranata, prijete im dugogodišnje kazne
• Sirijski zvaničnici: Nastavak evakuacije civila i pobunjenika iz Alepa
• Ebola odnijela 5.000 života: Američki ljekar oporavio se od smrtonosne bolesti
• SAD priprema nove sankcije za Rusiju
• Što donosi izvanredno stanje u Francuskoj: Od ukidanja radikalnih džamija, do stavljanja u kućni pritvor
• Nasilje ne prestaje, propali razgovori Janukoviča i opozicije

Foto: DPA – Povećanje cijena u sijenci rata: Prodavci životnih namirnica skidaju kajmak.

Rat u Ukrajini utiče na cijene životnih namirnica. Međutim i preduzeća zgrću novac. Vrijeme je da se zaustave.

Pišu: Susanne Wixforth & Kaoutar Haddouti – ipg-journal.de  05.12.2022.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Opterećenja za evropske građane su se kroz porast cijena u posljednje vrijeme značajno povećala. Istina je da je državna intervencija na tržištu direktnim potporama domaćinstvima donijela kratki predah. I blaga rana jesen igrala je sa gledišta troškova grijanja pozitivnu ulogu. Ipak se teška situacija mnogih građana u mnogobrojnim evropskim državama pogoršala. Jer inflacija u evro prostoru povećala se u toku jedne godine sa 3,6 na skoro 11 posto. Potrošači jasno osjećaju dejstvo – prije svega kod životnih namirnica. One su između septembra 2021. i septembra 2022. postale skuplje za 18,7 posto a neke čak za 49 posto.

Kao uzrok povećanja cijena identificirani su između ostaloga viši troškovi energije za đubriva i stočnu hranu kao posledica rata u Ukrajini. Sindikati međutim, sumnjaju da se mnoga poskupljenja obrazlažu porastom troškova energije ali da to djelom služi samo kao izgovor za ostvarivanje veće dobiti.

Tako su naprimjer cijene žitarica i mlijeka jako porasle već prije rata, dakle u vrijeme kada su cijene struje još bile na normalnom nivou. Razlog za to bile su notacije cijena na berzama sirovina. To se odslikava u slučaju specijaliziranih proizvođača žitarica čiji je prihod povećan do 40 posto u 2021. u poređenju sa godinom prije. Prihodi u poljoprivredi ukupno su porasli u prosjeku za 15 posto pošto su cijene agrarnih proizvoda u drugoj polovini 2021. jako porasle.

Da bi se to objasnilo potreban je pogled na sirovinske berze. Tamo se u jednom standardizovanom procesu pregovara o cijenama sirovina. U takozvanim terminskim ugovorima (Futures-Contracts) kupuju se sirovine, prije nego su uopšte na raspolaganju, naprimjer prije žetve, po jednoj utvrđenoj cijeni. Teorija na kojoj to počiva: Proizvođač žitarica može računati sa fiksnim prihodom na osnovu buduće žetve a kupac za to ima obećanje isporuke po fiksnoj cijeni čime osigurava svoje snabdjevanje tom sirovinom.

Globalna tržišta žitarica su još jače koncentrisana nego tržišta energenata.

Ova vrsta posla bila je neformalno praktikovana već u antičko doba. Prva robna berza osnovana je u Čikagu 1848. godine. Trgovina sirovina odvija se preko standardiziranih ugovora, pri čemu berza preuzima dodatnu osiguravajuću ulogu time što garantuje za ispunjenje ugovora. Do početka sedamdesetih godina postojao je preko terminskih ugovora direktan odnos između proizvođača sirovina (zemljoradnici) i trgovaca sirovinama. Sa tada započetom deregulacijom sirovinskih berzi, koja je proširena na početku novog milenija, došlo je do financijalizacije trgovine sirovinama

Akteri na finansijskim tržištima trenutno u velikom formatu učestvuju kao posrednici na sirovinskim berzama. Oni pritom kupuju terminski ugovor koji im daje pravo da dobiju isporuku sirovine po određenoj cijeni. Na koncu oni čekaju na trenutak u kojemu je dogovorena cijena terminskog ugovora znatno niža nego na spot tržištu gdje važe kratkoročno ugovorene cijene. Što je veća cjenovna marža utoliko je poželjniji terminski ugovor za druge špekulante jer se može prodati po visokim cijenama. Na ovaj način sirovinama se trguje više puta prije nego stignu do prerađivača.

Prvobitni smisao sirovinskih berzi, naime obezbjeđenje sigurnosti cijena i isporuka za zemljoradnike kao i prerađivače sirovina, se trenutno prebacio na druge interese: Berze sirovina su sada upravljane od strane aktera koji preko jakih cjenovnih fluktuacija generiraju dobitke. Njihove odluke zato nisu ovisne od realnih gospodarskih nego od finansijsko gospodarskih procjena. To znači da fundamentalni podaci o ponudi i potražnji nisu odlučujući jer finansijski akteri nisu uključeni u direktnu trgovinu sirovinama. Zbog njihovog ograničenog pristupa tržišnim informacijama o realnom gospodarstvu nastaje nedostatak informacija koji se izravnava kroz takozvano „ponašanje stada“. Time se trendovi koji nastaju iz realnih gospodarskih razloga pojačavaju preko špekulacija kako to potvrđuje i eksponencijalna inflacija na osnovu rata u Ukrajini.

Iz nesigurnosti finansijskih aktera i realno gospodarskog šoka ponude dominirajući trgovci sirovinama u agrarnom području, takozvana ABCD grupa (ADM, Bunge, Cargill i Louis Dreyfus), koji pokrivaju 70 do 90 posto globalne trgovine žitaricama, izvlače svoj profit. Tako je ADM mogao povećati svoju dobit u poređenju sa prošlom godinom za preko 20 posto, Cargil svoju za oko 30 posto. I uspjeli su se proširiti duž cijelog lanca snabdjevanja hranom. „Globalna tržišta žitarica su još jače koncentrisana nego tržišta energenata i još manje transparentna tako da je opasnost profiterstva velika“, kaže jedan član International Panel of Experts on Sustainable Food Systems.

Sličnu tržišnu moć posjeduju i ponuđači sjemena i đubriva. Tako su cijene đubriva porasle od 2020. za 300 posto, dakle već znatno prije rata u Ukrajini. Rast cijena dešavao se paralelno sa monopoliziranjem ponuđača đubriva i tržišta sjemena. U toku poslednjih deset godina ovo tržište se jako suzilo: „Big Six“ prozvodnje sjemena se – između ostaloga i zbog fuzije Bayera i Monsanto (2018) – reducirao na „Big Four“: Bayer-Monsanto, DowDuPont/Corteva, ChemChina-Syngenta i BASF. DowDuPont/Corteva je mogao povećati svoj rast za osam posto i svoju dobit za 27 posto – uprkos viših cijena energije.

Razmišljanja o jačem regulisanju berzi sirovina postaju opet glasnija.

Međutim i veliki prerađivači životnih namirnica igraju središnju ulogu u sistemu, pri čemu posebno Nestle, Unilever i CocaCola imaju jaku poziciju. Nestle je u 2022. u devet mjeseci do kraja septembra 2022. ostvario rast od 8,5 posto. Ovo je uspjelo kroz umijeće ispravnog „Pricinga“ – optimalnog postavljanja cijena za uspjeh preduzeća. Gledajući na rapidno povećanje troškova transporta i sirovina pod tim se podrazumjeva vještina da se cijene znatno povećaju a da kupci ne odu kod povoljnije konkurencije. Sa poznatim markama od Nespresso preko San Pellegrino do Kitkat koncernu je uspjelo da uprkos povećanja cijena od 6,5 posto poveća prihod u odnosu na prethodnu godinu i time generira odgovarajuću dobit.

Time mnogo govori o tome da jake marke kao Nestle na osnovu njihove tržišne pozicije mogu povećavati cijene bez da preduzeće izgubi kupce. I Unilever je pokazao povećanje dobiti od 17 posto u drugom kvartalu 2022. u odnosu na prethodnu godinu – uprkos rastućim cijenama energije. „Mnogobrojni koncerni pokušavaju se uključiti u trenutni val inflacije“, tvrdi jedan od šefova Edeke. On prati „sve češće nefer industrijske poteze“.

Koncentracija iskazana u sektoru poljoprivrede i životnih namirnica pokazuje da preduzeća koriste svoje oligopolske i monopolske pozicije da bi iz toga rezultirajuće ovisnosti izvlačili profit. Biće zadatak antimonopolskih ureda da precizno ispitaju povećanje cijena u raznim tržištima navodno izazvano cijenama energenata. Austrijski antimonopolski ured (BWB) već je to uradio u odnosu na tržište pogonskih goriva i planira dalja istraživanja branši. Da ova istraživanja ne ostanu bez rezultata radnička komora u Beču podnijela je zahtijev za pokretanje postupka ispitivanja. I u području životnih namirnica BWB je aktivan: On planira i tu kontrolu branše. I njemački ministar gospodarstva predlaže da u budućnosti ispitivanja sektora, u kojima se utvrdi deficit u konkurenciji, budu povezana sa kaznama i zahvatima na tržištu.

Da velika tržišna koncentracija nije u smislu zaposlenih i potrošača prepoznala je EU komisija već 2019. Međutim, planovi za zahvat na tržištu do razbijanja moćnih preduzeća na tržištu, takozvani „Novi dodatni instrument za bolje provođenje konkurencije“ (Competition Tool) opet su nestali u nekoj ladici. Njemački ministar gospodarstva je svojim reformskim prijedlogom za njemački zakon protiv ograničenja tržišnog natjecanja opet uveo u diskusiju ideju o razbijanju oligopolitičkih tržišnih struktura. Ali i razmišljanja o jačem regulisanju berzi sirovina postaju opet glasnija. Prvi važan korak je u svakom slučaju učinjen: Sa uredbom EU o hitnom djelovanju osigurano je da će bar u području energetike biti oduzet dio prekomjerne dobiti.

Sindikati zahtijevaju brzu primjenu u formi poreza na prekomjernu dobit kao i uvođenje komisije protiv poskupljenja koja redovito ispituje cijene i povećanje cijena sa aspekta njihove opravdanosti za narodno gospodarstvo i po potrebi zahtijeva ispitivanje cijena prema zakonu o cijenama. Samo tako može se spriječiti da oligopoli koriste svoju moćnu poziciju na tržištu na teret zaposlenih i potrošača.

ipg-journal.de