Sirijski Kurdi: Vojska između frontova

Povezani članci

• Kontrola države u Kini ojačana zakonom protiv špijunaže
• Biden razgovarao s Trumpovim saveznicima Netanyahuom i Modijem
• 16 godina od demonstracija i pada Miloševićevog režima
• Sporazum o Brexitu u junu pred britanskim parlamentom
• Bashar al-Assad za CBS: Mi smo još uvijek sekularna Sirija
• Virtuelni samit G20 u Rijadu i kritičari saudijske kraljevine

Dugo su stajali između frontova, držali su Asada i pobunjenike istom mjerom na distanci: Kurdi iz brdovitog sjevera Sirije raspolažu sa vojnom snagom koja ulijeva respekt objema stranama – međutim sada su i oni uvučeni u vrtlog rata.

By:Kurt Pelda, Aleppo
Preveo: Ešref Zaimbegović

Kad sirijski pobunjenici sa visoravni sjeverno od Alepa idu u susjednu provinciju Idlib moraju preći preko planine Siemeon. Cesta kroz milionski grad Alep bila bi brža ali gospodarska metropola je podjeljena na istočni dio kontrolisan ustanicima i zapadni dio u kome vladaju snage režima. Zato se rađe izabira zaobilazni put preko uzvišenja Simeon. A Kurdi, koji kontrolišu ceste preko planine to dozvoljavaju.

U autu sjedi Fadi, islamski pobunjenik, dvadesetogodišnjak. Njegov otac je Kurd a njegova majka je sunitska Arapkinja. Sa svojim prijateljima vozi se lagano uzbrdo. Kada Fadi na jednom stajalištu izađe, njegovi prijatelji šale se na račun njegovih kurdskih korjena. Oni sumnjaju u njegovu lojalnost jer Kurdi u pravilu dobro taktiziraju između Asadovog režima i pobunjenika.

Kao da želi dokazati suprotno Fadi govori o svojoj kurdskoj rodbini: “Mi ćemo ih još učiti kako se ponašaju prave muslimanke.” On zna da se većina kurdskih žena u javnosti kreće bez marame. A upravo su to izjave kojih se boji kurdska manjina u zemlji: Oni ne bi htjeli biti samljeveni između Asadovog režima i islamističkih usijanih glava kakav je Fadi.

Enklave su već mjesecima opkoljene ustanicima

Jedna kontrolna postaja ustanika kontroliše da li se ne radi o neprijatelju. Za pobunjenike nisu protivnici samo u zapadnom Alepu nego i u dvije šiitske enklave Nubbol i Zahraa, dva mala grada na planini Simeon. Već mjesecima su enklave sa oko 60.000 civilista, vojnika i milicionera opkoljene ustanicima. Vjeruje li se vladinim medijima tamo su već i djeca izgladnjela – kao posledica opsade.

Sve češće pobunjenici sad ispaljuju rakete i druge projektile na enklave bez obzira što će i civili biti ubijeni. Oni hoće da se osvete za zvjerstva protivnika, naprimjer za najnoviji masakr na sunitima u oblasti na sredozemnoj obali gdje dominiraju alaviti.

Sirijski građanski rat – religiozni rat

Alaviti, religijska grupa kojoj pripada i predsjednik Asad, vide sebe kao ogranak šiitskog islama. Za sunitske pobunjenike predstavljaju šiitske enklave neprijateljsko područje i to ne samo zbog toga što su tamo stacionirane vladine trupe sa tenkovima i artiljerijom. Na drugu stranu moraju se šiiti sa istočnog dijela brda Simeon bojati najgoreg ako ustanici zauzmu njihove gradove. Ammar, jedan od Faadijevih suboraca, prijeti vojnicima u obje enklave, da će ih kad ih uhvate provući kroz mašinu za meso i sa njima nahraniti pse.

Sirijski građanski rat razvija se sve više u religiozni rat. I kad se radi o svireposti postaju ustanici sve sličniji svojim protivnicima. Jedan povjerljivi izvor u pokretu otpora potvrdio je autentičnost jedne fotografije koja kruži na internetu. Ona pokazuje dva maskirana pobunjenika koji su mesarskim nožem odsjekli glave dvojici ljudi. Jedan od maskiranih drži odsječenu glavu trijumfalno za kosu.

 “Počinitelji su bili Čečeni a ubijeni su milicionari iz Nubbola”, kaže jedan informant koji ne želi da se pominje njegovo ime  – zbog vjerovatnih represalija od strane pobunjenika.

Vladini mediji naprotiv pišu da su ubijeni bili civili koji su pali kao žrtve žudnje za krvlju terorista. To se sada ne može provjeriti, međutim to krvoproliće je u svakom slučaju užasan ratni zločin.

Simboli Asadovog režima? Ne postoje

Već malo kasnije stižemo u prvo kurdsko selo gore u brdima. Fadi izgovara nekoliko rečenica kurdski i pita ljude na ivici ceste za put. Ponekad se vidi crveno-bijelo-zelena zastava autonomnog kurdskog Sjevernog Iraka. Međutim češće se na zidovima vidi žuto-crveno-zeleni amblem Partije demokratske unije (PYD). To je sirijska sestrinska organizacija Radničke partije Kurdistana (PKK) koja se već skoro 30 godina bori protiv turske države. “To su komunisti, oni ne poznaju boga”, misli Fadi.

Međutim prije nekoliko dana započela je PKK povlačenje iz Turske u kurdski Sjeverni Irak. Ovaj korak je važan dio primirja koji je u martu objavio kurdski vođa Abdullah Ocalan, koji je zatvoren u Turskoj. A pošto je Turska najvažnija baza snabdjevanja sirijskog otpora ovaj tursko-kurdski dogovor imaće uticaj i na konflikt u Siriji.

Mi se vozimo dalje, pored pastira koji tjeraju svoje ovce preko kamenih brežuljaka. Kratko potom stižemo na kontrolni punkt kurdskih Narodnooslobodilačkih jedinica (YPG). Na stražari visi trouglasta žuta zastava sa crvenom zvijezdom i slovima YPG. Zvanično je YPG  milicija Visokog kurdskog komiteta, jedne vrste vlade za sirijska kurdska područja. Njihova bijela zastava visi pored one od YPG i sirijske zastave nezavisnosti, amblema ustaničke Slobodne sirijske armije (FSA). Sve u svemu jedna šarena mješavina zastava i izraza lojalnosti.

Nedostajali su samo simboli Asadovog režima.

Kod kurdskih milicija vlada striktna disciplina

Fadijev otac potiče iz Afrina, kurdskog glavnog mjesta u brdima, ali on je odrastao dole u ravnici kod svoje majke. Ona, a ne otac izabrala mu je nevjestu. Ipak, prije nego što upozna mladu ženu želi se Fadi posavjetovati sa svojom sestrom u Afrinu. Radi susreta sa nepoznatima on je već obrijao svoju gustu salafističku bradu.

 “Većina sirijskih žena ne podnose brade”, kaže on radi objašnjenja. Glatko obrijan se Fadi jedva razlikuje od boraca YPG, koji ponekad nose brkove. Na kontrolnim pozicijama puštaju nas bez problema da vozimo dalje za Afrin. Drugačije nego kod arapskih pobunjenika vlada kod Kurda striktna disciplina.

Prije Fadijeve posjete sestri odlazimo do zgrade vlade. Afrin puca iz svih šavova jer mnogo izbjeglica, prije svega iz Alepa, ovdje traži zaštitu. Prošlog jula YPG je Asadovim vojnicima postavio ultimatum: Ili ćete napustiti kurdske oblasti ili ćemo vas pobiti. Iz Afrina i mnogo drugih mjesta vladine snage su se povukle i ostavile Kurdima svo oružje. Pobunjenici iz FSA tada su predbacili Kurdima da tajno sarađuju sa Asadom –  optužba koju je PYD odlučno odbio.

Kurdi se ne boje Asadovih borbenih aviona

Niko ne zna tačno sa koliko vojnika raspolaže YPG. Neke procjene govore o 10.000 ljudi.  Međutim moglo bi biti i puno više jer sirijskih Kurda ima dva do tri miliona. On ne žive samo u okolini Afrina nego i duž granice sa Turskom i u sjeveroistočnom špicu zemlje na tromeđi između Sirije, Turske i Iraka.

Napolju ispred grada obučavaju se sa drvenim puškama mladi, poluodrasli muškarci i žene. Kao prvo uče se marširati i prezentirati drvene kalašnjikove. Noge su im u zelenosmeđim pantolonama od ovčije vune, preko toga imaju istobojnu vojničku bluzu i široki opasač od tkanine. Djevojke su marame sa bojama PYD zavezale kao turban oko glave.

Kroz njihovo dugo ratničko iskustvo Kurdi su povojničeni i naoružani do zuba. Napade islamističkih pobunjenika u njihovim brdima do sada su sa lakoćom odbijali. Kurdi se ne boje ni Asadovih borbenih aviona. Imad, prosjedi YPG borac, kaže smijući se: ”Ako avioni dođu srušićemo ih, na koncu mi imamo protivavionske rakete.”

U jednom spartansko uređenom birou vladine zgrade srećemo Sinam Mohammed. Odlučna žena je član Visokog kurdskog komiteta, vlade Zapadnog Kurdistana, kako ona naziva ova područja u Siriji. “Mi sebe ubrajamo u opoziciju protiv Asada, međutim nastojimo da u oružanom konfliktu ostanemo neutralni”, kaže Mohammed. “Revoluciju ćemo podržati samo ako pobunjenici garantiraju naša prava u budućem ustavu Sirije. Do sada oni na to nisu bili spremni.”

Najveći problem opozicije – ona je razjedinjena

Naravno da su Kurdi razgovarali i sa komandantima Slobodne sirijske armije ali tamo ne postoji jedinstvena komandna struktura. “Tamo imate sve, od umjerenih grupacija do fundamentalističkih ekstremista i al-Qaide”, kaže Mohammed. Ova razjedinjenost je najveći problem revolucije. Osim toga Asad je jednim lukavim potezom pretvorio revoluciju u religiozni rat između sunita i alavita.”Ako pobunjenici danas zarobe jednog alavita, onda kažu da ga moraju zaklati kao životinju.”

U najmanju ruku u Alepu je YPG milicija prestala biti neutralna. Kratko nakon kurdsko-turskog primirja dozvolili su Kurdi iz Alepa arapskim pobunjenicima da koriste kurdske četvrti grada kao odskočnu dasku za napade na Asadove trupe. Tome su prethodili stalni artiljerijski i vazdušni napadi režima na većinski kurdske kvartove.

Također u Alepu Kurdi sada sarađuju sa Slobodnom sirijskom armijom. Sredinom aprila PYD je optužio režim da su upotrebljavali otrovne gasove u kurdskoj četvrti Scheich Maqsud. Video zapisi su pokazivali povrijeđene sa pjenom na ustima. Samo nekoliko dana kasnije optužio je PYD Asadovo vazduhoplovstvo za bombardovanje sela oko Afrina.

Iako Kurdi to neće: oni raspolažu sa vojnom snagom koje bi se obje strane morale bojati. Međutim izgleda da se sve više uvlače u vrtlog rata.

spiegel.de