Šarmantni princ donosi hladnoću

Povezani članci

• Istraga pokazala: Avion kompanije AirAsia se srušio zbog neispravnog dijela
• Talibani zaustavili protest afganistanskih žena za obrazovanje u Kabulu
• Hor pravednika
• Albanija:Odlazak Berishe i povratak ljevice
• Greta Tunberg raspoređuje nagradu od milion evra ekološkim grupama
• Novi val ledenog nevremena pogodio istok SAD-a

Foto: DPA – Rishi Sunak voli vrućinu. Dok javnim kupalištima nedostaje novac premijer je vlastitim novcem izgradio lokalnu električnu mrežu – da bi mogao grijati svoj privatni bazen.

U Velikoj Britaniji inflacija proždire prihode, premijeru Rishi Sunaku nedostaje kontakt sa ljudima. Oni svoj glas nalaze na ulici.

Piše: Paul Mason  – ipg-journal.de  04.04.2023.

Preveo: Ešref Zaimbegović

U Ujedinjenom Kraljevstvu nema znakova za kraj krize troškova života. Političari su bili šokirani kada je Ured za nacionalnu statistiku (OSN) prošloga tjedna objavio stopu inflacije od 10,4 posto u poređenju sa prošlom godinom. Analiza ResolutionFoundation, think tanka lijevog centra pokazala je da čak i nominalne plate stagniraju što je još više pogoršalo raspoloženje.

Pošto Ujedinjeno Kraljevstvo u međuvremenu iskazuje najvišu inflaciju u industrijskim zemljama – ona je u evrozoni u februaru bila 8,5 posto – niko se ne može oteti utisku da je zemlja postala vodeća u krizi troškova života. Razlozi za to su očiti: Ima doduše više faktora za rast inflacije ali svaki pojedinačni je u Velikoj Britaniji posebno izražen.

Ujedinjeno kraljevstvo u međuvremenu iskazuje najvišu inflaciju u industrijskim zemljama.

Kao prvo brzo su rasli izdaci za osnovne životne namirnice. Prema podacima OSN živežne namirnice i bezalkoholna pića su oko 18 posto skuplje nego prije godinu dana – najveći rast u poslednjih 45 godina. Nedostatak svježeg povrća koji je zaoštren prekidom trgovine sa EU od Brexita vodi sada do praznih regala u supermarketima. I sada je tu još šok cijena energenata na osnovu globalnih cijena nafte i gasa. To je još zaoštreno odlukom Ujedinjenog kraljevstva da deregulira snabdijevanje energijom i da zatvori skladišta gasa. I to dok se prirodnim monopolistima koji su nastali privatizacijom British Gasa u 1980-im godinama daje sve više mogućnosti za ostvarivanje dobitaka.

Dalji faktor je rascjepkanost današnjeg radništva. Dok je najveći broj zaposlenih u javnim službama u Velikoj Britaniji direktno u radnom odnosu i njihove realne plate se zbog inflacije tope ima i 4,3 miliona privatnika. Mnogi od njih obavljaju životno važne funkcije kao naprimjer održavanje gasnih kotlova, bezbjednosne službe ili isporuka teških tereta. Nedostatak stručne radne snage, koji je dijelom nastao povlačenjem Ujedinjenog Kraljevstva iz slobode kretanja u okviru EU, omogućava povezanim malim i srednjim preduzećima da svoje naknade podignu iznad inflacije iako se kod zaposlenih ne može poznati pritisak na plate.

I konačno postoji široko rasprostranjena pohlepa za profitom koja je u Velikoj Britaniji još potporena jakom tržišnom orijentacijom gospodarstva. Analiza sindikata Unite pokazuje da su dobici firmi u cestovnom transportu porasli u godišnjem poređenju za 149 posto dok su se profitne marže šest britanskih rafinerija nafte u istom periodu utrostručile.

Mjera za to koliko su radnici opterećeni kako finansijski tako i psihički je izazvani talas štrajkova.

Mjera za to koliko su radnici opterećeni kako finansijski tako i psihički je izazvani talas štrajkova. Učitelji, docenti sa univerziteta, njegovatelji, ljekari iz bolnica, željezničari i saradnici Amazona su svi skupa organizovali velike, dobro organizovane štrajkove. Time su stvorili solidarnost koja prelazi okvire branši kakvu britansko radništvo nije doživjelo od 1990-ih godina. Dalju sliku daje anketa organizacije kampanja 38 Degrees. U njoj 41 posto upitanih Britanaca navode da je povećanje cijena pogoršalo njihovo psihičko zdravlje, 30 posto se boji da će iduće godine morati tražiti donacije za životne namirnice i 35 posto – dakle više nego svaki treći – su rekli da ne mogu kad je hladno uključiti grijanje u svojim stanovima. Pritom se radi o prosječnim vrijednostima za cijelu Veliku Britaniju. U starim industrijskim oblastima u sjevernoj Engleskoj, južnom Velsu, Clydeside u Škotskoj i u centru Londona udjeli bi bili znatno viši.

Međutim, čak i ove cifre ne mogu obuhvatiti svu mjeru panike i očaja među mladim zaposlenicima. Oni su opterećeni sa oko 40 000 funti da bi dobili diplomu bachelora. Inflacija cijena nepokretnosti i troškovi uzimanja kredita nakon jedanaest uzastopnih povećanja kamatnih stopa Bank of England isključuje ih sa tržišta stanova. Iako postoji akutan nedostatak stručne radne snage kod radnika sa visokoškolskom diplomom oni nemaju moć uticaja na cijene da bi održali svoje plate protiv inflacije  – a cjelokupna politika vlade usmjerena je da to tako ostane.

Kao i drugdje u Evropi smetnje zbog pandemije i dejstva rata u Ukrajini na cijene životnih namirnica i energije stvaraju pozadinu za krizu u Velikoj Britaniji. Šta britansku krizu ipak (ne gledajući na Grčku) pravi još jedinstvenijom je da ona stoji na kraju besprimjerne 15-godišnje stagnacije realnih plata. Mnogi Britanci smatraju da je time porušen dogovoreni socijalni ugovor. Oni su očekivali da će realne plate stalno rasti iako je to značilo sve tvrđe raditi i izdržavati sve veći pritisak od strane menadžera. U vremenima slabljenja kao naprimjer za vrijeme strogih mjera štednje između 2010. i 2013. bar su troškovi kredita bili minimalni. Ali sada ova opterećenja i životni troškovi postaju sve viši dok plate ne mogu rasti tako brzo da bi držale korak. Iz ovoga razloga su štrajkovi popularni iako nema otvorenog politiziranje talasa štrajkova prema fracuskom uzoru. Nema ni anegdotski niti u anketama spontane rezonanse za neprijateljski narativ pod stereotipnom, populističkom demografijom „biljelog vozača kamiona“.

Rishi Sunak izgleda da jednostavno nema nikakvu vezu sa običnim ljudima.

Kuda dalje se kreće politička svijest Britanaca? Trenutno se koncentriše na duboko razočarenje sa konzervativnim vladama koje se u poslednje vrijeme stalno mijenjaju. Pretposljednji premijer Boris Johnson bio je bar zabavljač. Njegova naslednica Liz Truss skoro da je dovela do pada finansijskog sistema. Njen nasljednik Rishi Sunak pokušava doduše da djeluje dosadno i tehnokratski ali izgleda da jednostavno nema povezanost sa običnim ljudima. Sunak je osobno platio da se lokalna električna mreža u blizini njegovog posjeda u Jorkširu tako napravi da on može grijati svoj privatni bazen. I to u vrijeme kada mnogi komunalni bazeni zbog rastućih troškova grijanja ograničavaju doba otvaranja.

Dugo očekivano objavljivanje njegove poreske prijave prošle srijede – kada su mediji bili koncentrisani na eksplozivnu konfrontaciju između Johnsona i jednog odbora Donjeg doma oko skandala „Partygate“ u Downing Streetu – otkrilo je da je on u posljednje tri godine platio efektivnu poresku stopu od samo 22 posto na prihod od 4,8 miliona funti. Pritom se uglavnom radi od kapitalnim dobicima iz finansijskih ulaganja koji su u Velikoj Britaniji oporezovani sa mnogo manjom stopom od visokih plata. Sreća za najbogatijeg političara Velike Britanije jer većina ljudi nema predstavu o tome kolika imovina se mora posjedovati da bi se ostvario prihod od 4,8 miliona funti.

Laburistička partija niti podržava štrajk niti širi očekivanja.

Laburistička partija niti podržava štrajk niti širi očekivanja. Ona ima detaljan plan za radnička prava pod budućom laburističkom vladom ali potencijalni rizici su očigledni. Dosada je odnos prema štrajku bio više suzdržan. Zaposleni u privatnom sektoru dobijaju uglavnom dobro povećanje plata iako ono leži ispod stope inflacije dok su zaposleni u javnim službama zadovoljni sa izmjenama radnog vremena i uslova rada i proširenjem plaćanja bonusa.

Ukoliko laburisti dođu na vlast sa obećanjem da će provesti obimne reforme sindikalnih prava, moglo bi to ipak dovesti do ponovljenog talasa štrajkova u kojima bi moćni dijelovi radništva u sindikatima, koji su zvanično vezani za partiju, zahtijevali dogovor o nadoknađivanju da bi izravnali dugogodišnji pad plata. Medicinske sestre i njegovatelji su naprimjer u posljednjih deset godina morali prihvatiti gubitak realne vrijednosti plata od 20 posto – oni praktično rade pet dana za platu od četiri dana. Pošto demografsko starenje ove i drugih grupa, među njima porodičnih ljekara i vozača kamiona, dovodi do njihovog smanjenja buduća laburistička vlada mogla bi se naći u eksploziji zahtijeva za plate.

Iako većina Britanaca još ne dovode smanjenje svojih plata u direktnu vezu sa Brexitom oni su sigurno svjesni da ukupno obećanje Brexita nije ostvareno. Jedan članak Financial Times iz prošle godine naišao je na široki odjek – on je pokazao da kao siromašan čovjek bolje prolazite u Poljskoj ili Sloveniji nego u Velikoj Britaniji. Sunak, koji je podržavao Brexit, obećavao je da će inflaciju prepoloviti. To ne bilo trebalo biti teško ostvariti. Biće teže razviti čvrst narativ o tome kako se prihod obične porodice može oporaviti – a izborna vremenska linija mu ograničava vrijeme da to učini.

Paul Mason je autor i TV novinar. Njegova knjiga Postkapitalizam: Osnove dolazeće ekonomije izašla je 2016. a Jasna, blistava budućnost – radikalna odbrana humanizma 2019. godine.

ipg-journal.de