Samljeveno

Izdvajamo

• Sve u svemu jasno je da se kod zabrane uvoza ukrajinskih žitarica ne radi toliko o tome da se zaštite zemljoradnici nego o tome da se prije predstojećih izbora dobije više subvencija iz Brisela. Vođstvo EU pokazalo se spremnim na kompromis – krizni fond kojeg je ustanovio Brisel za podršku pogođenim zemljoradnicima je za zemlje srednje Evrope umirujući znak. Politički interesi su ipak pobijedili nad međunarodnim i gospodarsko-političkim stavovima.

Povezani članci

• Ahmadinedžad za dijalog sa Zapadom
• Poslednji sati turske demokratije
• Trump i Netanyahu sastat će se početkom marta
• Prvi sastanak zvaničnika SAD i Kine od incidenta s balonom
• Korbinova osveta na izborima: krah političkog establišmenta u Britaniji
• Guterres otvara potpisivanje ugovora o zabrani nuklearnog naoružanja

Foto: DPA

Spor oko žitarica pokazuje da solidarnost sa Ukrajinom ide samo do vlastite njive. Šta Kijev i Brisel moraju iz toga naučiti.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Ukrajina se treba bezuslovno politički i vojno podržati. Sa ovom pozadinom vijest da je nekoliko evropskih država uvelo zabranu uvoza ukrajinskih žitarica bila je iznenađenje za mnoge posmatrače koji su do tada polazili od toga da je suradnja proširena na sva moguća područja. Iako je Evropska komisija najavila dogovor, ne treba previdjeti da problematika ima kako gospodarske tako i političke uzroke – i da bi problem mogao dobiti sistemske dimenzije.

Izvoz žitarica i drugih poljoprivrednih proizvoda 2022. godine bio je odlučujuća osnova da Kijev može ekonomski izdržati rusku agresiju i istovremeno tema od velike geopolitičke težine. Pošto se dogovaranje o brodskom koridoru za ukrajinske transporte žitarica odugovlačilo, a Rusija se zatim nije držala vlastitih obećanja, Ukrajina je bila prisiljena da svoj izvoz sa morskih prebaci na kopnene puteve. Time se izmijenio redoslijed najvažnijih zemalja kupaca. Dok je 2021. samo 30 posto izvoza bilo isporučeno u evropske zemlje 2022. su, prema banci podataka Comtrade UN, sedam od deset najvažnijih kupaca bile evropske zemlje. Zemlje kao Indonezija, Iran, Pakistan, Maroko i Tunis ispali su iz prvih deset. I dvije do danas najveće države kupci, Kina i Egipat, znatno su redukovale svoj uvoz.

U Rumuniji, Poljskoj, Mađarskoj i Slovačkoj time je došlo do dramatičnih promjena na tržištu žitarica. U svim zemljama ovog regiona uvoz žitarica iz Ukrajine je astronomski porastao. U Rumuniji se obim naprimjer povećao od dva miliona na skoro 1,3 milijarde američkih dolara. Slično visoke stope rasta imala je Poljska (od 14 na 646 miliona dolara), Mađarska (od 8 na 401 milion dolara) i Slovačka (od nula na 116 miliona dolara). Nakon što su silosi u ovim zemljama došli na granicu optrećenja – pri čemu domaći proizvođači na osnovu isporuka žitarica nisu na nekim mjestima mogli više koristiti ni vlastite silose – ove zemlje su zaustavile isporuku žitarica iz Ukrajine, a također i tranzit krou državno područje. Dogovor sa komisijom EU okončao je sada ove mjere – zauzvrat uvedene su izuzetne zaštitne mjere za pšenicu, kukuruz, repicu i suncokretovo sjeme iz ovih zemalja.

Evropske zemlje stalno su dobro zarađivale na ukrajinskim isporukama

Da je ova kriza izazvana odbijanjem da se isporuke žitarica usmjere u udaljenije dijelove Afrike malo se spominje u izjavama ovih zemalja. Istovremeno se ne treba zaboraviti da su evropske zemlje dobro zarađivale na ukrajinskim isporukama. Radilo se pritom o ogromnim količinama jeftinih, a uprkos tome visoko kvalitetnih ukrajinskih žitarica, zbog čega su ove zemlje u cjelini mogle iskazivati pozitivan vanjsko-trgovinski bilans. Ovo pokazuje potpuno jasno da se ne radi samo o problemu sa gospodarskim aspektima bilteralnih odnosa i interakciji između blokova nego da nešto i politički nije u redu.

Pogođene zemlje su doduše objavile zajedničko držanje i izrekle zajedničko upozorenje ali ipak svaka zemlja koja blokira ukrajinske isporuke žitarica slijedi vlastite interese i radi prema svojoj vlastitoj agendi. Posebno vlada Orbana u Mađarskoj drži se čvrsto svoje skepse prema Ukrajini i svojim najnovijim odlukama proširuje svoj već odavno utvrđeni kurs na područje vanjske trgovine.

Svaka zemlja koja blokira ukrajinske isporuke žitarica slijedi vlastite interese

Poljsko vođstvo i vladajuća partija PiS su opterećeni pitanjem ponovnog izbora. Gledajući na bliske parlamentarne izbore njima se radi o tome da povećaju svoje biračko tijelo i da još čvršće za sebe vežu svoje stalne glasače. Poljoprivrednici čine značajan dio biračkog tijela PiS-a. Tu je samo logično da se fokus stavi na njihove interese. Ovo se događa iako glavni problem nije izazvan ukrajinskim žitaricama nego više činjenicom da nema pogodnog mehanizma za njihovu raspodjelu.

U sličnoj situaciji je i slovačka vlada. S obzirom na to da je koalicija zakazala prijevremene izbore za 30. septembar mogu se takve iznenadne izjave i promjene mišljenja apsolutno interpretirati kao užurbano naučeno flertovanje sa biračama. U Rumuniji i Bugarskoj situacija je kroz proteste domaćih zemljoradnika dobila na brizantnosti. Ekonomski, uvoz žita iz Ukrajine bio je unosan posao za državu ali za manja i srednja agrarna preduzeća bilo je teško boriti se protiv ukrajinske konkurencije. Vlade u ove dvije zemlje su uspjele da situaciju iskoriste u vlastitu političku prednost.

Bezuslovno se moraju stvoriti povoljni uslovi za tranzit ukrajinskih žitarica

Šta se može preduzeti protiv nastalog haosa? Kao prvo bezuslovno se moraju stvoriti povoljni uslovi za tranzit ukrajinskih žitarica: konkretan kontrolni mehanizam koji brine za to da agrarni proizvodi iz Ukrajine ne „ostanu visiti“ u Evropi nego budu poslani dalje, naprimjer na afrička tržišta. Na taj način moguće je izbjeći nepotrebno opterećenje zemljoradnika i infrastrukture srednjoevropskih zemalja. Prvi koraci u ovom smjeru su već učinjeni: Ukrajina planira da onim preduzećima koja hoće da žitarice istovare u Poljskoj za neko vrijeme zabrani izvoz žitarica.

Drugi važan aspekt su subvencije za domaće zemljoradnike. Često se čuje vic da je EU kolektivni mehanizam podrške za francuske poljoprivrednike. Da se pravila subvencioniranja trebaju preispitati i da zemlje srednje Evrope trebaju pritom dobiti veću vagu je već odavno dospjelo. Kroz ograničenje uvoza iz Ukrajine, vlade Poljske, Slovačke, Mađarske, Bugarske i Rumunije ne stavljaju na tapet samo pitanje veće finansijske podrške nego pokreću hitno neophodnu debatu koja bi se kroz približavanje pristupa EU mogla dalje zaoštriti.

To vodi do treće tačke – agropolitičkog kraš testa. Kroz uslove koje je EU već prošlog proljeća usvojila za ukrajinski izvoz, ukrajinski poljoprivrednici su de facto već uključeni u područje pravila unutrašnjeg tržišta EU. Evropa je bila bez ikakvog ograničenja preplavljena sa ukrajinskim žitaricama. Na taj način mi smo praktično stvorili situaciju koja je bliska tome šta će se dogoditi kada Ukrajina postane punopravan član EU. Odgovarajuću reakciju drugih država u regionu mi već doživljavamo. Sada je trenutak da se djelotvorno pripremimo na buduće slučajeve takve vrste.

Četvrta tačka koja može biti i šansa za Ukrajinu je približavanje Briselu na institucionalnom nivou. Ako bi srednjoevropske države dekretom o vlastitom ograničenju spriječavale da ukrajinski proizvodi dospiju na unutrašnje tržište EU kršile bi time vanjsko i trgovinsko-političke norme Unije jer su jednostrane mjere za ovaj jedinstveni sistem neprihvatljive.

Kod zabrane uvoza ukrajinskih žitarica ne radi se toliko o tome da se zaštite zemljoradnici nego o tome da se prije predstojećih izbora dobije više subvencija iz Brisela

Sve u svemu jasno je da se kod zabrane uvoza ukrajinskih žitarica ne radi toliko o tome da se zaštite zemljoradnici nego o tome da se prije predstojećih izbora dobije više subvencija iz Brisela. Vođstvo EU pokazalo se spremnim na kompromis – krizni fond kojeg je ustanovio Brisel za podršku pogođenim zemljoradnicima je za zemlje srednje Evrope umirujući znak. Politički interesi su ipak pobijedili nad međunarodnim i gospodarsko-političkim stavovima.

Za ukrajinsko gospodarstvo i vanjsku politiku je razvoj oko izvoza žitarica signal – i istovremeno stres test za ophođenje sa krizama koje nastaju u okvirima tješnje suradnje sa EU. Slična ograničenja i suprotnosti će neizbježno nastupiti i u toku pregovora o pristupu Ukrajine EU. Ukrajinska vlada i njene diplomate učinit će dobro ako se već sada pripreme na to.

Ukrajinska vlada mora naučiti da pojačano radi na svome vanjsko-ekonomskom smjeru. Trenutno sigurnosna i vanjska politika imaju naravno prioritet ali Ukrajina mora vidjeti da će saveznici prije svega braniti vlastite interese – posebno u senzibilnom agrarnom sektoru. Ako Ukrajina hoće da osigura svoja tržišta i da i dalje njeguje normalne odnose sa svojim partnerima postoji za nju samo jedna mogućnost: kompromisi i međusobni ustupci. Samo tako haos može biti polazna tačka za novi poredak.

Oleksandr Kraiev je direktor Sjevernoameričkog programa kod ukrajinskog Prism Foreign Policy Council i direktor istraživačkog programa za transatlanski dijalog i NATO odnose u Strategic and Security Studios Group. On predaje međunarodnu politiku na Institutu za međunarodne odnose (IMO KNU) i na kijevskoj Mohyla akademiji (NaUKMA).

ipg-journal.de