Renzijeva borba protiv „profesora“

Povezani članci

• Njemački kancelar Olaf Scholz doputovao u Ukrajinu
• London: Putin podriva bezbednost istočne Evrope
• Obama će za intervenciju tražiti odobrenje Kongresa
• Knjiga koja razotkriva Donalda Trumpa: Puno vatre, puno bijesa
• Vrhovni sud SAD ukinuo pozitivnu diskriminaciju pri upisu na fakultet
• Moskva: Izveštaj UN licemeran

Bivši premijer Renzi: Zagonetne geste, foto: ALBERTO LINGRIA/REUTERS

Bivši premijer Matteo Renzi gura Italiju u krizu. Sa sve oštrijim zahtjevima on dijeli koaliciju u Rimu – i prijeti sa rušenjem premijera Giuseppe Contea. Šta su njegovi motivi?

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Matteo Renzi je prijatelj velikih, zagonetnih gesti. Na svojoj internet stranici kao naslovnu fotografiju nije stavio sebe samoga – nego poznatu mramornu skulpturu Gian Lorenzo Berninija: Praotac Rima Aeneas vodi svoju porodicu iz goreće Troje, na jakim plećima nosi svoga staroga oca. Vidi li Renzi sebe možda kao Aeneasa, kao spasioca? Stoji li trojanski požar za današnju corona i gospodarsku krizu? I koga on nosi na svojim plećima u sigurnost? Svoju partiju? Cijelu zemlju?

Pored skulpture stoji velikim slovima citat od Makiavelija. “Svako vidi šta ti pokazuješ. Malo njih osjeća kakav si ti.”

U ovim trenucima cijela Italija pokušava odgonetnuti šta Renzi stvarno želi. Jučer uveče eskalirala je koaliciona kriza koja u Rimu tinja već tjednima. Na glasanju kabineta o fondu obnove EU Renzijevi ministri su bili suzdržani. Do večeras će 46 – godišnjak odlučiti da li će srušiti vladu svoga rivala Contea.

Trenutno sve izgleda moguće: Premijer Conte traži drugu većinu u parlamentu. Novi izbori usred pandemije. Ili će u posljednjoj minuti doći do pomirenja posvađanih partnera.

Zašto Renzi stavlja na kocku historijsku šansu?

Čak i Italijanima koji su naučeni na čestu promjenu vlada – aktuelno je na vlasti 66. vlada od 1946. – teško je da razumiju aktuelnu koalicionu krizu – dok zemlju obuhvata treći talas corone, broj umrlih se penje na 80.000 i gospodarstvo kolabira.

Ustvari Conteova vlada lijevog centra imala bi dobre šanse da profitira od krize. Sa skoro 200 milijardi evra Italija dobija najveći udio iz fonda obnove EU i time historijsku priliku da zemlju reformira.

Kako to da Renzi to stavlja na kocku? Zašto ljubitelj Makijavelija riskira raspad koalicije koji ga vodi u opoziciju i koji na kraju može dovesti na vlast desničarske populiste Mettea Salvinija?

„Svaki mjesec jedna reforma“

Aktuelna kriza ima predhistoriju koja ide nekoliko godina unazad. Od 2014. do 2016. sam Mateo Renzi je bio italijanski premijer. Mladalački socijaldemokrat i nekadašnji gradonačelnik Firence smatran je karizmatičnim i velikim modernizatorem („Svaki mjesec jedna reforma“), ali Italijani nisu htjeli slijediti njegov liberalni kurs i na jednom važnom referendumu glasali su protiv njega. Renzi je dao ostavku. To lišavanje ljubavi on do danas nije prebolio.

Tim periodom objašnjava se potcjenjivanje sa kojima Renzi često gleda na svoga kasnijega nasljednika. Današnji šef vlade je nestranački, nije vodio još ni jednu izbornu kampanju i došao je na tu poziciju više kao nužno rješenje. Visokoškolski profesor nije se do sada pokazao kao punokrvni političar, zato Renzi često Contea naziva „profesor“ što nije mišljeno kao kompliment. Kažu da je Renzi ogovarao da je Conte „nesposoban“ i „nije dorastao svojoj ulozi“.

„Ako Conte želi most do Sicilije, Renzi zahtijeva jedan do Sardinije“

Kratko prije Božića svađala su se dva rivala kao osjetljivi tinejdžeri. Renzi je poslao pismo na koje Conte nije odgovorio. Onda je Conte nazvao, a Renzi nije uzeo telefon. Italijanske novine mogu u detalj ispričati kako se nekadašnji i sadašnji premijer zaobilaze, nepovjerljivo gledaju i vrijeđaju. Očigledno samo jedno ne mogu ostvariti: pravi dijalog o kursu njihove vlade. „Ako Conte želi most do Sicilije Renzi zahtijeva jedan do Sardinije“, šali se Romani Prodi, također nekadašnji premijer.

Vjerovatno je Renzi očekivao više zahvalnosti od „profesora“. Kada je Conteova prva vlada sa Matteo Salvinijem u ljeto 2019. pala, Renzi se kao jedan od prvih založio za kabinet „Conte2“. On je pomogao da se dvije ustvari neprijateljske partije vežu u savez: populistički pokret Pet zvijezda i socijaldemokratska PD. Tako su spriječeni novi izbori i vjerovatna pobjeda Salvinija.

Sam Renzi se odrekao pozicije u vladi, napustio je socijaldemokrate i osnovao vlastitu partiju imenom Italia Viva, koja je sa dva ministra i 18 senatora u parlamentu do danas treći najveći koalicioni partner.

Nova partija je skrojena prema svome osnivaču, skup pokreta po uzoru na Emmanuela Macrona (La République En Marche), platforma „za veliki povratak“, kome se Renzi nada.

Djeluje kao borba jednog očajnika

Međutim novi start nije funkcionisao, u anketama Italia Viva dolazi na samo tri posto. Što dublje partija tone izgleda da utoliko glasnije Renzi nastoji da privuče pozornost. To djeluje kao borba jednog očajnika. I kao jedan skoro tragičan duel: Na jednoj strani Conte, najomiljeniji premijer Italije u zadnjih 25 godina, na drugoj Renzi, jedan od najnepopularnijih političara.

Ustvari, Renzi je svojim mjesecima dugim protestima puno postigao. Conte je reformski paket za koji treba da se utroše milijarde iz EU preradio. Iz jednog više uopštenog plana, liste projekata bez povezanosti koji odavno leže u ladicama vlade, napravljen je bolje fokusirani plan.

Izdaci za narušeni zdravstveni sistem su znatno povećani, 45 milijardi evra treba ići za digitalizaciju, 68 milijardi u zelene projekte. Umjesto subvencija koje brzo nestanu treba da dođu održive investicije. Čak i Renzi i njegovi ljudi su to priznali.

Ali već odavno se ne radi više o tome nego o egu i pitanju ko ima jače živce. Dvije godine i 294 dana bio je Matteo Renzi premijer i time je bio na desetom mjestu hit liste najduže vladajućih italijanskih premijera. On se trudi svim silama da ga Conte, koji je do sada vladao 60 dana manje, ne pretekne.

spiegel.de