Referendum u Grčkoj: Kazna za pet godina kukavičluka

Povezani članci

• Pariška policija uklanja improvizirani migrantski kamp
• “Sjekiraši” napali Mursijeve pristalice, šesnaestoro smrtno stradalo
• Ukrajina: Dogovoreno primirje za Uskrs
• Troje mrtvih u Lafayetteu: Ubojica iz čista mira počeo pucati u punom kinu
• Međunarodno pravo jačega
• Julian Assange se žalio Sudu u Strasbourgu zbog izručenja SAD-u

REUTERS: Redovi pred novčanim automatima u Atini: You had it coming.

Evropa je ozlojeđena zbog Ciprasovog prepada referendumom. Međutim kako je moglo doći do toga da budućnost monetarne unije zavisi od nepredvidivog vođstva u Atini? Krivicu za to ima i petogodišnji kukavičlik spasilaca evra.

Komentariše: Christian Rickens
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

“You had it coming”, kaže se engleski. Prevedeno znači to otprilike: Sam si to sebi uradio, bilo je to predvidivo, sam si kriv.

You had it coming, Europa. Zasluženo.

Odluka grčke vlade da raspiše referendum o reformama koje zahtijevaju povjerioci prijeti da za nekolko dana rasprši lijepe iluzije petogodišnje politike spašavanja evra. Pritom je lako krivicu tražiti kod Aleksisa Ciprasa i njegovih.

Poslije višemjesečnih pregovora, kratko prije isteka odlučujućeg roka, došla je grčka vlada na ideju da odgovornost za jasno Da ili Ne na rezultate pregovora ne može nositi sama. Zašto Grci još prije nekoliko sedmica nisu najavili da će za rezultat pregovora tražiti odluku naroda? To bi bilo demokratski. U ovom slučaju Ciprasiva želja za referendumom je u najboljem slučaju populistička (ako se zasniva na političkim kalkulacijama). U najgorem slučaju ona je kukavička (ako šef vlade jednostavno ima strah pred teškom odlukom).

“Neprekidni kukavičluk” glasi odgovor na jedno drugo pitanje: Kako je mogao ostatak država evrozone, prije svih Njemačka, uopšte doći u situaciju, da vođstvo jednog privredno i brojčano neznačajnog naroda (11 miliona) koje reagira nepredvidivo dovede monetarnu uniju na ivicu kraha?

Već pet godina sakrivaju se političari evrozone, pod nezvaničnim vođstvom Angele Merkel, pred bolnim odlukama kojima bi se mogla riješiti dužnička kriza u Grčkoj. A posledica je da kriza nije riješena, nego se samo odgađa.

To je započelo već sa prvim programom pomoći Grčkoj 2010 godine. Da bi spriječili platežnu nesposobnost Grčke dale su tada zemlje evrozone svoje prve kreditne garancije Atini. To je bio pun trikova zaobilazak klauzule koja upravo isključuje međusobno garantovanje u monetarnoj uniji. Već tada bi bila veća hrabrost dopustiti da privatni povjerioci Grčke snesu svoje gubitke. Ako bi time banke došle u poteškoće mogla bi se sredstva od poreza još uvijek iskoristiti da bi banke djelomično prešle u vlasništvo države i dobile svježi kapital. Velika Britanija je u finansijskoj krizi pokazala kako se to može uraditi.

Sa kukavičlukom se nastavilo i prilikom dogovora o rezanju dugova 2012. godine. Nedostajala je hrabrost da se od privatnih povjerilaca Grčke zahtjeva potpuni gubitak njihovog kapitala – morali su odpisati samo polovinu dugova. Već tada je bilo jasno da i upolovljeni teret dugova Grčka neće moći podnijeti. Međutim političari su ignorirali neugodne cifre – i umjesto toga zadali Atini nerealne reformske ciljeve. I prepustili su se ugodnim iluzijama da šačica Troika činovnika mogu izliječiti grčku neučinkovitost.

Sa ovom tvrdom politikom države povjerioci su značajno doprinijeli tomu da su Grci početkom 2015. izabrali novu lijevičarsku vladu. U odnosima sa ovom vladom pokazao se treći slučaj kukavičluka: Evropski političari odbijaju da sada pregovaraju o oprostu dugova koje Atina od tada tvrdokorno zahtjeva. Prije svega u strahu od vlastitih birača – jer njima bi se moralo objasniti: od milijardi koje su date Grčkoj nema ništa.

A prema svemu to tako i jeste. Većina birača to sluti već odavno.

spiegel.de