Rame uz rame protiv SAD-a

Izdvajamo

• Moć i veličina Rusije može Kremlju davati varljivi osjećaj sigurnosti ako se oslone na asimetričan odnos sa Pekingom. Međutim, koliko dugo će se održati ovaj odnos – ukoliko se u međuvremenu ne desi nešto nepredvidivo – zavisit će od toga koliko će Kina biti zadovoljna sa sve slabijom Rusijom. U narednim godinama Putinov režim će morati naučiti sposobnost koja je za mlađeg partnera svuda na svijetu životno važna: sposobnost Upward Management – dakle umjetnost suverenog ophođenja sa više postavljenim.

Povezani članci

• Nedoumice i podele oko plana izraelske aneksije Zapadne obale
• Prva novčana kazna u Danskoj zbog nošenja nikaba
• Guterres: Čovječanstvo je samo jedan nesporazum udaljeno od nuklearnog uništenja
• Žene marširale u Americi i širom svijeta: Naša prava su ljudska prava
• Zatvorena teniska zvijezda: Kako srpska politika i mediji napuhuju slučaj Đoković
• Južna Koreja sazvala hitan sastanak zbog Trumpa

Pod novim svjetskim poretkom, Xi i Putin to ne žele učiniti – pri čemu je poredak u odnosu između njih dvojice jasan, foto: DPA

Kina i Rusija žele novi svjetski poredak i jačaju zato svoju vojnu suradnju – uključujući novi posao oko oružja iza kulisa?

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

“Trenutno doživljavamo promjene u redu veličina kakvih nije bilo u proteklih 100 godina”, rekao je predsjednik Kine Xi Jinping okrenut Vladimiru Putinu u martu na završetku državne posjete u Rusiji. „Nastavimo ove promjene zajedno provoditi.“ Putinov odgovor: „Slažem se.“

Ova samo naizgled improvizirana, a u stvarnosti brižljivo koreografirana scena, pokazala je šta proizlazi iz Xiovog putovanja u Rusiju – i kakav su razvojni put Putin i on zacrtali za kinesko-ruske odnose. Posjeta Xia prošloga mjeseca bila je prije svega javna najava podrške pritješnjenom ruskom šefu države. Stvarno važne tačke su, međutim, raspravljane u direktnim razgovorima iza zatvorenih vrata u kojima su Xi i Putin utvrdili sve važne odluke o budućnosti kinesko-ruske saradnje u području odbrane i vjerovatno dogovorili o poslu sa oružjem koji će možda objelodaniti, a možda i ne.

Zbog rata u Ukrajini i zapadnih sankcija protiv Rusije Kremlj ima malo opcija te je gospodarski i tehnološki ovisan o Kini kao nikada prije. Time raste uticaj Kine na Rusiju. Istovremeno Moskva postaje, na osnovu znakova razdvajanja u odnosima Kine sa SAD-om, neizostavan mlađi partner u pokušajima Pekinga da potisne SAD i njene saveznike. Kina nema nijednog drugog prijatelja koji može toliko ponuditi. A Xi, koji svoju zemlju priprema za dugu fazu konfrontacije sa najmoćnijom zemljom na planeti, treba svaku pomoć koju može dobiti.

Rusija je gospodarski i tehnološki ovisna o Kini kao nikada ranije

Čelnici Komunističke partije Kine gledajući sa njihovog aspekta sve više neprijateljski nastrojenu politiku sa kojom SAD želi zaustaviti uspon Kine, zahtijevaju otvoreno uže partnerstvo sa Rusijom. Nakon putovanja u Moskvu Xia ministar vanjskih poslova Kine Qin Gang opisao je pred predstavnicima kineskih državnih medija partnerstvo sa Rusijom kao izričito važno u vremenu u kojem neke snage govore riječima „hegemonizma, unilateralizma i protekcionizma“ i vode se „mentalitetom Hladnog rata“. U rječniku Komunističke partije Kine svi ovi pojmovi su kodne riječi za kinesku politiku SAD-a. Da je ovo obrazloženje tako jasno došlo u prvi plan govori mnogo i objašnjava zašto se Xi odlučio na osobni susret sa Putinom – uprkos nepovoljnom utisku koji mora izazvati takva posjeta kratko nakon izdavanja naloga za hapšenje protiv ruskog predsjednika od strane Međunarodnog kaznenog suda. Poruka putovanja Xia je jednoznačna: Kina vidi u svome odnosu sa Rusijom mnogo prednosti, ovaj odnos će i dalje njegovati na najvišem nivou i neće se dati odvratiti od kritičara sa zapada.

Da bi ublažili rastuću kritiku SAD-a i Evrope na kinesku podršku Rusiji Peking je čekao sa sofisticiranim diplomatskim planom i 24. februara – na prvu godišnjicu ruske invazije na Ukrajinu – predstavio je pozicioni papir o krizi u Ukrajini. Papir je duga lista tema koje je Peking od početka rata iznosio – između ostaloga podržavanje teritorijalnog integriteta država i odbijanje jednostranih sankcija. Da prijedlog u odlučujućim pitanjima ne ide u detalje nije greška nego je to tako željeno. Pekingu je potpuno jasno da trenutno niti Kijev niti Moskva nisu posebno zainteresovani za razgovore i obje strane se žele dalje boriti da bi imale više dodati u tas na vagi kad jednog dana sjednu za pregovarački stol. Kineski prijedlog nije ništa više nego dekoracija izloga za posjetu Xia. Stvarni događaj zbivao se iza kulisa u privatnim pregovorima između Putina i Xia.

Pekingu je potpuno jasno da trenutno niti Kijev niti Moskva nisu posebno zainteresovani za razgovore

Na zaključku državne posjete objavio je Kremlj listu od 14, kako od Kine tako i od Rusije potpisanih dokumenta, među njima i dvije izjave Xia i Putina. Na prvi pogled radi se većinom o nevažnim memorandumima na međuministarskom nivou; važni novi dogovori nisu najavljeni. Pri detaljnijem posmatranju pokazuje se međutim sasvim druga slika, koju Peking i Moskva slučajno ne sakrivaju od očiju svjetske javnosti.

Drugačije nego uobičajeno, Kremlj ovaj puta nije objavio listu funkcionera i gospodarskih rukovodilaca koji su bili na razgovorima. Njihova imena mogu se iznaći samo ako se preciznije pogledaju filmski i foto snimci sa samita i pročita šta je Putinov vanjskopolitički savjetnik Jurij Ušakov izjavio na konferenciji za štampu u Kremlju. Pritom se pokazuje: Putinov tim, koji je učestvovao na prvom krugu zvaničnih razgovora sa Xiem sastojao se više od polovine od funkcionera koji su neposredno uključeni u ruski oružani i svemirski program. Na listi učesnika stoje, između ostalih, i bivši predsjednik Dmitri Medvedev, koji danas funkcioniše kao Putinov zamjenik u prezidialnoj komisiji za vojno-industrijski kompleks, ministar odbrane Sergej Šojgu, Dmitri Šugajev, koji vodi rusku svemirsku agenciju i do 2020. kao zamjenik ministra odbrane te vice premijer koji je deset godina bio nadležan za rusku industriju naoružanja, kao i Dmitri Černišenko, zamjenik premijera nadležan za nauku i tehnologiju u ruskom kabinetu i predsjednik jedne kinesko-ruske komisije na međudržavnom bilateralnom nivou. Da upravo ova grupa funkcionera učestvuje na susretu može prije svega služiti jednom cilju: intenziviranju saradnje sa Kinom u oblasti odbrane.

Iako Peking i Moskva nisu javno najavili nove dogovore sve govori za to da su delegacije Xia i Putina koristile samit u martu da bi se suglasile o novom odbrambenom dogovoru. Nakon ranijih samita između Xia i Putina potpisivala su oba šefa država tajne dokumente o poslovima sa naoružanjem i tek kasnije informisale svijet o tome. Tako je Kremlj u septembru 2014. nakon ruske aneksije Krima prodao Kini raketni sistem Zemlja -vazduh S – 400 i time je Peking bio prvi inostrani kupac ove najmodernije odbrambene vazdušne tehnike. Javnost je upoznata sa ovim poslom tek osam mjeseci kasnije od Anatolija Isajkina, šefa najvažnijeg ruskog proizvođača naoružanja Rosoboronexport u intervjuu sa dnevnim novinama Kommersant.

Otkako je američki kongres 2017. usvojio takozvani CAATSA zakon (Countering America’s Adversaries Through Sanctions Act), ne dopuštaju Moskva i Peking da u javnost dospije ništa više o njihovim ugovorima o naoružanju. Na osnovu CAATSA zakona uvedene su sankcije protiv odjeljenja za naoružanje Centralne vojne komisije i njenog šefa generala Li Shangfua (koji je u martu 2023. imenovan za kineskog ministra odbrane). U rijetkim slučajevima Putin se ipak hvali sa novim poslovima oko naoružanja – kao naprimjer 2019. kada je najavio da Moskva pomaže Kini kod razvoja raketnog sistema ranog upozoravanja ili 2021. kada je izdao da Rusija i Kina zajedno rade na razvoju visoko tehnološkog oružja.

Kina se od 1990-ih godina oslanja na ruske vojne proizvode. Nakon embarga na oružje, koga su EU i SAD uvele nakon masakra na Trgu nebeskog mira 1989., Moskva je bila jedini izvor snabdijevanja za moderno naoružanje. Tokom vremena Kina je i dalje razvijala vlastitu industriju naoružanja i time je bila neovisna od drugih. U međuvremenu Peking je sam sposoban da proizvodi moderno oružje i u mnogim područjima moderne vojne tehnologije – između ostaloga i u tehnici dronova – je ispred Rusije. Da bi unaprijeđivao vlastito istraživanje, razvoj i proizvodnju Peking je ipak i dalje jako zainteresovan za pristup ruskim tehnologijama za rakete zemlja – vazduh, motore borbenih aviona i naoružanje za vođenje rata pod vodom kao što su podmornice i podvodni dronovi.

Prije deset godina Kremlj se još opirao da prodaje najmoderniju vojnu tehnologiju Kini

Prije deset godina Kremlj se još opirao da prodaje najmoderniju vojnu tehnologiju Kini. Moskva se brinula da bi Kinezi mogli ove tehnologije putem Reverse Engineering kopirati i nakon toga sami proizvoditi. Osim toga, Rusiji je u osnovi bila neugodna ideja da naoružava moćnu zemlju koja graniči na malo naseljene i sirovinama bogate ruske federalne okruge u Sibiru i na Dalekom istoku. Kad se produbio raskol između Rusije i Zapada nakon aneksije Krima 2014. ova kalkulacija se ipak promijenila – i otkako Rusija kroz invaziju na Ukrajinu ide na potpuni raskid sa Zapadom, Moskva skoro da nema drugi izbor nego da najmodernije i najskuplje tehnologije prodaje Kini.

Već prije rata u Ukrajini ruski poznavaoci kineske industrije naoružanja izjasnili su se da se pokrenu zajednički projekti, razmjene tehnologije i osigura mjesto u lancu vojnih isporuka Kine. Na taj način ruska industrija naoružanja mogla bi najbolje unaprijediti vlastitu modernizaciju – a bez te modernizacije kinesko istraživanje i razvoj sa visokim tempom bi uskoro rusku tehnologiju učinili zastarjelom. Trenutno se ovo mišljenje u Moskvi prihvatilo. Osim toga Rusija je započela svoje univerzitete i naučne ustanove otvarati za kineske partnere i povezivati vlastite istraživačke institute sa njihovim kineskim kolegama. Naprimjer, Huawei zapošljava u Rusiji u međuvremenu tri puta više istraživačkih suradnika nego prije, otkako se pokušalo sa kampanjom predvođenom Vašingtonom suziti globalni akcioni radijus kineskog tehnološkog giganta.

Niti Peking niti Moskva nemaju interesa za to da od toga šta su na samitu razgovarali Putin i Xi iza zatvorenih vrata pojedinosti dospiju u javnost. Isto važi za pitanje kako bi se mogao olakšati pristup ruskih preduzeća kineskom finansijskom sistemu.

Iz tog razloga Elvira Nabiulina, predsjednica ruske centralne banke, bila je važan učesnik na bilateralnim razgovorima. Ovaj pristup je za Kremlj od odlučujućeg značaja pošto se ovisnost Rusije od Kine kao izvoznog cilja i kao glavnog izvora za tehnološki uvoz rapidno povećava, a yuan postaje poželjna valuta Rusije za odvijanje trgovine, uštede i investicije.

Da su šefovi nekih od najvećih ruskih proizvođača sirovina sjedili za stolom ukazuje na to da su Xi i Putin razgovarali i o proširenju ruskog izvoza sirovina u Kinu. Međutim, Peking trenutno nema interesa da privuče pažnju na takve poslove jer ne želi izazvati kritiku da puni Putinovu ratnu kasu. U svakom slučaju Peking može na miru sačekati pravi trenutak jer uticaj Kine u takvim povjerljivim razgovorima raste iz dana u dan: Peking kod kupovine sirovina ima na izbor mnoge potencijalne ponuđače kao naprimjer svoje tradicionalne partnere sa Bliskog istoka i drugdje dok Rusija ima samo malo potencijalnih kupaca.

Prije ili kasnije Kremlj će možda ipak osjetiti želju da bar neke tačke o kojima su se u martu dogovorili da da javnosti. Time bi on naime mogao demonstrirati da mu je uspjelo da izravna gubitke koji su nastali time što je Evropa obustavila svoj uvoz nafte iz Rusije i smanjila uvoz gasa. Kad i kako će eventualni novi poslovi sa sirovinama biti potpisani i objavljeni u svakom slučaju odlučit će Kina. Rusiji ne preostaje ništa drugo nego da strpljivo čeka i upravlja prema preferencijama svoga moćnijeg susjeda.

Odnos između Kine i Rusije je u međuvremenu u visokom stepenu asimetričan ali ne i jednostran

Odnos između Kine i Rusije je u međuvremenu u visokom stepenu asimetričan ali ne i jednostran. Peking i dalje treba Moskvu, a Kremlj u ovoj eri strateške konkurencije između Kine i SAD-a ima za ponuditi nekoliko sasvim posebnih aktivnih pozicija. Nabavka najmodernijeg ruskog oružja i vojne tehnike, lakši pristup ruskom naučnom saznanju i njenoj bogatoj ponudi prirodnih sirovina – isporučivih sigurnom kopnenom vezom – prave Rusiju neizostavnim partnerom za Kinu. Osim toga Rusija je i ostaje važna antiamerička sila sa stalnim mjestom u savjetu bezbjednosti UN – i time prijatelj spreman da pomogne u jednom svijetu u kome su SAD uže povezane sa desetinama zemalja u Evropi i u indopacifičkom području, a Kina – ako uopšte – ima samo malo pravih prijatelja. Očitije je da su odnosi Kine poslovnije prirode nego duboko ukorijenjeni odnosi koje Vašington održava sa svojim saveznicima.

Kina dakle ima u Kremlju veliki ali ne i dominirajući uticaj. Ovdje postoji određena paralela sa odnosom Kine prema Sjevernoj Koreji. Pjongjang je ekstremno ovisan od Pekinga i dijeli njegovu odbojnost prema SAD-u ali uprkos tome Kina ne može sasvim upravljati režimom Kim Jong Una i mora oprezno agirati da bi Sjevernu Koreju držala na uzdi. Rusija poznaje takve odnose jer njen odnos sa Bjelorusijom je postavljen veoma slično: Ovdje je Moskva stariji partner i može staviti Minsk pod pritisak, prisiljavati na popuštanje i postavljati zahtjeve – ali ne može diktirati bjelorusku politiku od A do Z.

Moć i veličina Rusije može Kremlju davati varljivi osjećaj sigurnosti ako se oslone na asimetričan odnos sa Pekingom. Međutim, koliko dugo će se održati ovaj odnos – ukoliko se u međuvremenu ne desi nešto nepredvidivo – zavisit će od toga koliko će Kina biti zadovoljna sa sve slabijom Rusijom. U narednim godinama Putinov režim će morati naučiti sposobnost koja je za mlađeg partnera svuda na svijetu životno važna: sposobnost Upward Management – dakle umjetnost suverenog ophođenja sa više postavljenim.

Alexander Gabuev je direktor Carnegie Russia Eurasia Center. On vodi tim analitičara koji su prije bili saradnici Carnegie Moscow Center, koji je 2022. Kremlj zatvorio. Gabuevo vlastito istraživanje koncentriše se na rusku vanjsku politiku, rat u Ukrajini i kinesko-ruske odnose. Gabuev piše za Financial Times, Wall Street Journal i  Economist.

ipg-journal.de