Puzajuća kriza demokracije
Povezani članci
Neredi na pariškom Place da la Concorde (foto Lafargue Raphael/ABACA)
Uslijed izostanka podrške parlamenta Macron je mirovinsku reformu nametnuo dekretom. Dvije trećine Francuza protivi se reformi, a zemlju potresaju prosvjedi i štrajkovi.
Francuska vlada preživjela je u ponedjeljak 20. ožujka dva kruga izglasavanja nepovjerenja pokrenuta zbog odluke da dekretom nametne mirovinsku reformu čiji je cilj povećanje granice za odlazak u penziju sa 62 na 64 godine života. Proces izglasavanja nepovjerenja pokrenuli su parlamentarni zastupnici nakon što je vlada posegnula za člankom ustava koji joj omogućava da progura zakon bez glasanja u parlamentu. Odluci je prethodio pokušaj predsjednika Emmanuela Macrona da izlobira podršku dovoljnog broja parlamentarnih zastupnika, što mu očito nije pošlo za rukom. Prvi proces pokrenuo je najdugovječniji zastupnik u donjem domu parlamenta, Charles de Courson iz male centrističke stranke Liot. Podršku je dobio sa svih strana političkog spektra, a nedostajalo mu je samo devet glasova da prođe (278 od potrebnih 287). Drugi prijedlog inicirala je ekstremno desna stranka Nacionalno okupljanje Marine Le Pen, a dobio je samo 94 glasa. Na sjednici povišenih tenzija protivnici reforme u rukama su držali transparente protiv prijedloga zakona, a dio ih je demonstrativno napustio dvoranu. Zastupnici stranke ljevice Nepokorena Francuska pjevanjem Internacionale nadglasavali su premijerku Élisabeth Borne koja je pokušavala braniti zakon kao nužan kompromis i optuživala protivnike za “nasilje i opstrukcije parlamentarizma”, dok su se na ulicama Pariza i drugih gradova prosvjednici sukobljavali s policijom.
Zbog pokušaja provođenja mirovinske reforme diljem Francuske protestira se već tjednima, a od siječnja se događaju štrajkovi ujedinjenih sindikata. U industrijskim akcijama povremeno se isključivala struja, otprilike osam posto benzinskih stanica u zemlji ostalo je bez goriva, a sredinom ožujka šestero sindikalista iz energetskog sindikata Marseillea pritvoreno je zbog “vandalizma”. Éricu Ciottiju, predsjedniku Republikanske stranke koja u parlamentu podržava vladajuće, razbijen je prozor na uredu, a ministri i drugi dužnosnici privremeno su “zbog sigurnosti” radili od kuće. Ispitivanja javnog mnijenja iz veljače pokazuju da se 67 posto građana protiv reformi, što je šest posto više nego mjesec dana ranije. Istovremeno, podrška Macronu srozala se na samo 28 posto, otprilike istu kakvu je imao na vrhuncu protesta žutih prsluka 2019. godine. Osim povećanja dobne granice za umirovljenje, zakon predviđa i ukidanje niza specijalnih režima za pojedine skupine radnika u javnom sektoru, kao i postupno daljnje povećanje broja godina potrebnih za punu penziju, dok će reforma najviše pogoditi manualne odnosno najslabije plaćene radnike jer oni najranije počinju raditi. S druge strane, prema podacima OECD-a zahvaljujući postojećem mirovinskom sustavu u Francuskoj 4.4 posto ljudi starijih od 65 godina živi u siromaštvu, dok je taj postotak u Njemačkoj devet, a u SAD-u 23 posto. Nakon neuspješnog izglasavanja nepovjerenja vladi očekuje se implementacija reforme, ali i novi veliki štrajk te rasprava Ustavnog vijeća o njezinoj ustavnosti, dok je skupina zastupnika pokrenula proceduru za provođenje referenduma. Moguće je i da će Macron učiniti kozmetičke izmjene u kabinetu kako bi umirio javnost, no većinsko je mišljenje da je aktiviranjem “nuklearne opcije” dekreta problem provođenja mirovinske reforme prerastao u dublju političku krizu.
Naime, predstavnici većine stranaka nametanje mirovinske reforme osudili su kao napad na demokraciju, uključujući i one iz Republikanske stranke, o čijoj podršci ovisi Macronova prevlast u parlamentu nakon što je na izborima u lipnju prošle godine izgubio apsolutnu većinu. Macron reformu brani tvrdnjama da su financijski i ekonomski rizici postojećeg mirovinskog sustava preveliki, te da će tržišta kazniti Francusku ako se ona ne provede. S druge strane, godišnji deficit mirovinskog sustava procjenjuje se na ne naročito velikih 10 milijardi eura, a portal Mediapart u nedavnom je uvodniku citirao američki Bloomberg, svojevrsno glasilo Wall Streeta, u kojemu se francusku vladu kritizira zbog nametanja rezova u ovako lošem ekonomskom trenutku. U javnosti se vode rasprave i o razlici između legalnosti i legitimnosti čina donošenja dekreta u situaciji kada se dvije trećine stanovnika tome protive, te o Macronovoj “isključenosti iz naroda” i motivima ovakvog postupanja praktički tek na početku drugog mandata i bez ikakve podrške za taj potez. Dnevnik Libération piše pak da je puzajuća kriza demokracije sve veća od dolaska na vlast Macrona prije šest godina, te da Francuska proživljava jedan oblik političkog sloma.