Proizvod polarizacije

Izdvajamo

• Joe Biden krenuo je na pleminitu misiju i želi „ozdraviti dušu nacije“. To je otmjena namjera kojim bi on zemlji uradio veliku službu. Međutim Donald Trump ostavio nam je nešto što će nam trajno ostati: ogledalo iz koga nas gleda opasno podijeljeno društvo. Ako Amerikanci ne uspiju da se međusobno približe i da trumpizam ostave iza sebe, sljedeći radikalni populist, koji ide Trumpovim stopama, preuzeće vlast ne samo u republikanskoj partiji.

Povezani članci

• Kardinalu Pelu šest godina zatvora zbog seksualnog zlostavljanja dečaka
• Leh Valensa zahteva: Gej poslanike u magareće klupe!
• Yildirim: Turska želi nastaviti pregovore s EU-om
• Umesto o skenerima, prilog protiv Putina
• Nobelova nagrada za mir kolumbijanskom predsjedniku Santosu: NAJKONTROVERZNIJA DODJELA PRESTIŽNE NAGRADE
• UN: Pomoć za 18.000 izbeglica kod Damaska

Foto: Reuters – America First: izbacivanje patriotskih tonova pripada u standardni repertoar Donalda Trumpa.

Trumpova era se završava ali njegov pokret će ostati. Ukoliko SAD ne prevaziđu svoju podijeljenost prijeti sljedeći radikalni populist.

Piše: Dorian Kantor – 10.12.2020.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Joe Biden je izabran za predsjednika za naredne četiri godine ali Donald Trump će nam ostati kao figura sa velikim uticajem. U četiri godine u kojima je on provodio svoju politiku podjela i napravio društveno prihvatljivom intelektualno, naučno i politički neprijateljsku retoriku, to što mi nazivamo „trumpizmom“ čvrsto se etabliralo. Kako je mogul nekretnina koji je mutirao u predsjednika to ostvario?

Prvo kroz laži. Trump je lagao tako često da se ne može izbrojati: izmjena Obamacare, zabrana ulaska građanima iz muslimanskih zemalja i prije svega Covid-19 – u svim ovim tačkama puno je lagao. Drugo, uspjelo mu je da rubne dijelove konzervativnog spektra ukotvi u politički mainstream. Širio je teorije zavjere i naučne dokaze glatko negirao što se do sada znalo samo iz desničarsko radikalnih radio emisija od ljudi kao Alex Jones i suradnici.

Treće, Trump je svojim trajnim napadima na „mainstream“ medije znatno oslabio povjerenje u tradicionalne izvore vijesti dok je konferencije za štampu u Bijeloj kući prefunkcionisao u osobni politički rijaliti šou. I četvrto, Trump je naše demokratske institucije opasno potkopao i demonstrirao da se mnogi nepisani zakoni, koji su dugo vremena stvarali pretpostavke za funkcionisanje američkog sistema vladanja sa njegovim sistemom dvije partije, apsolutno smiju prekršiti.

Primjera ima bezbroj: On je poslao armiju u vlastitoj zemlji na ulice da bi rastjerala miroljubive demonstrante, koketirao je sa autokratima kao Putin u Rusiji, Duterte na Filipinima i Kim Jong-Un u Sjevernoj Koreji, naložio je ministarstvu pravde da radi za njegovu privatnu pravnu odbranu i od toga  je napravio svoju političku korist.

Trump je zaoštrio političku i kulturalnu polarizaciju, koja je u velikom dijelu postojala već prije njegovog predsjedništva.

Konačno Trump je dopustio podrivanje politike SAD (i političkih institucija) – napravio je neiskrenost i nerazumnost na najvišem nivou vlade legitimnim sredstvima politike i dopustio da bezbrojna napisana i nenapisana pravila, koja su tvorila osnovu za američki sistem sa njegovom ustavom utvrđenom formom vladavine, postanu makulatura.

Iako je Trump svojevremeno kao kandidat autsajder išao u utrku sa najavom da će „isušiti močvaru u Vašingtonu“, on sa svoje strane nakon svoga četverogodišnjeg predsjednikovanja ostavlja vladinu močvaru, koja je označena korupcijom, nepotizmom i nedostatkom poštivanja državnopravnih zakona i u kojem je on privređivao za vlastiti džep. On je zaoštrio političku i kulturelnu polarizaciju, koja je u velikom dijelu postojala već prije njegovog predsjedništva i profitirao od toga.

Svojim nagrizajućim djelovanjem na našu politiku i naše institucije on možda nije stvorio močvaru ali ju je sa sigurnošću napravio većom i dubljom. Za vrijeme svoga cijelog mandata on je kultivisao jednu vrstu plemenskog razmišljanja koje je vodilo tomu da ljevica i desnica nisu više u stanju da međusobno komuniciraju ili čak da sarađuju preko granica političkih lagera.

Nekadašnji predsjednik predstavničkog doma, Newt Gingrich, pisao je 2018.: „Trumpova Amerika i postameričko društvo, za koje se zalaže koalicija protiv Trumpa, ne mogu koegzistirati jedno sa drugim. Jedno će pobijediti drugo. Nema mjesta za kompromise. To je Trump od početka tačno shvatio.“ Na kraju njegovog mandata na alarmantan način se potvrdila njegova poznata izjava iz 2016., da bi on “mogao stajati na sred Pete avenije i nekoga ustrijeliti”, bez da izgubi glasove birača: Uprkos postupku oduzimanja mandata i niza skandala, koje je izazvao propustima, lošim menadžmentom, nekompetentnošću i zloupotrebom vlasti, Donald Trump je 2020. osvojio oko 11 miliona glasova više nego 2016.

Trump kao prominentna figura i kao simptom bolesti podijeljene političke Amerike neće nestati sa pozornice.

Trump kao prominentna figura i kao simptom bolesti podijeljene političke Amerike neće nestati sa pozornice. Kao prvo predsjednik je kao „Lame Duck“ predviđajući svoj izgon iz Bijele kuće već započeo da investira u svoju političku budućnost (i to sa novcem svojih pristaša). Do 4. decembra Trump je prikupio u “Zvanični fond za odbranu izbora” (Official Election Defense Fund) više od 200 miliona dolara – navodno u svrhu “odbraniti izbore protiv izbornih prevara”.

Za finansiranje pravnih sporova povezanih sa izborima upotrijebiti će se međutim samo jedna četvrtina sakupljenog novca. Ostalih 75 posto teku u kase Trumpovog političkog akcionog komiteta „Save America“. Jedan stručnjak za finansiranje izborne kampanje komentariše: „Davaoci malih donacija koji Trumpu daju novac u vjeri da će finansirati zvanični fond za odbranu izbora‘, obezbjeđuju ustvari sredstva za Trumpov politički rad u vremenu nakon njegovog predsjedništva.“ Sasvim je očigledno da 45. predsjednik SAD ne namjerava da se povuče ili da, kao što se u oktobru na jednom predizbornom mitingu šalio, „napusti zemlju“.

Na drugu stranu republikanci su u međuvremenu shvatili da su Trump i njegova partija postali sinonimi i tvore neku vrstu uzajamne simbioze. Nekada tako uzvišena „Grand Old Party“ nije 2020. formulisala nikakav izborni program i dala si je samo jedan cilj: bezrezervna podrška Donaldu J. Trumpu. Doduše pokreti republikanskih Trumpovih protivnika kao „Lincoln Project“,  „Republican Voters Against Trump“ ili „43 Alumni for Biden“ imali su možda udio u tome da je Biden na izborima vodio ali gledajući unazad mora se utvrditi: Veću težinu nego njihov angažman imala je činjenica da tradicionalne republikanske vrijednosti u partiji kojom Trump neosporno vlada, izgledaju izopačene i kao da nemaju sa partijom više nikakve veze.

Otkako je Biden utvrđen kao pobjednik izbora predsjednik je ostao vjeran svome stilu: On je sebe pogrešno označavao kao pobjednika i tvrdio da se prednost nekadašnjeg potpredsjednika može objasniti samo prevarom. Nažalost velika većina republikanaca (sa nekim značajnim izuzecima kao Mitt Romney) nije dala otpor Trumpovim uvredama demokratskih institucija SAD – čak ni oni koji su vlastitim izbornim pobjedama odbranili ili osvojili veoma važna mjesta u predstavničkom domu i senatu.

Nažalost velika većina republikanaca nije dala otpor Trumpovim uvredama demokratskih institucija SAD.

Umjesto toga oni su označili pobjedu Bidena kao neregularnu i time su kandidatu, koji je izgubio protiv nekadašnjeg podpredsjednika, za vrijeme nakon izbora prepustili de facto kontrolu nad republikanskom partijom. Senator Lindsey Graham, koji je u Južnoj Karolini ostvario tjesnu pobjedu, objasnio je iskreno: „Ako izborni sistem u SAD ne dovedemo u pitanje i ne izmijenimo ga nikada više jedan republikanac neće biti izabran za predsjednika. Predsjednik Trump ne treba priznati poraz.“

Ako bi se trebao još jedan dokaz isporučio ga je Trump u primjeru koji podsjeća na rijaliti šou: Republikanska partija je definitivno dospjela do kulta osobnosti. I isto kao nova republikanska partija i baza stoji ujedinjena iza Trumpa i zagrijana je i dalje za trumpovske glavne teme: „Duboka država“, useljavanje i rastući strah biračke baze od multikulturne Amerike, koja se osjeća obaveznom prema rasnoj pravednosti.

Mnogi demokrati su se nadali da će trumpizam na biračkim kutijama doživjeti jasan poraz. Rezultati izbora međutim govore drugačije: Više od 74 miliona Amerikanaca dalo je svoj glas Trumpu – još nikada u istoriji SAD jedan kandidat nije dobio toliko glasova (naravno osim Joe Bidena koji je osvojio skoro sedam miliona glasova više od Trumpa). Normalno da pozdravljamo visoko učešće na izborima kao znak za to da se birački narod angažuje ali izuzetno veliko učešće na izborima 2020. znači više nego politički aktivno građanstvo. Za desetine milona Amerikanaca radilo se jednostavno o previše: Dopustiti da suprotna strana pobijedi, zadalo bi njihovoj političkoj agendi, njihovoj slici o Americi i njihovim temeljnim predstavama o ispravno i pogrešno neprihvatljive štete.

Joe Biden krenuo je na pleminitu misiju i želi „ozdraviti dušu nacije“. To je otmjena namjera kojim bi on zemlji uradio veliku službu. Međutim Donald Trump ostavio nam je nešto što će nam trajno ostati: ogledalo iz koga nas gleda opasno podijeljeno društvo. Ako Amerikanci ne uspiju da se međusobno približe i da trumpizam ostave iza sebe, sljedeći radikalni populist, koji ide Trumpovim stopama, preuzeće vlast ne samo u republikanskoj partiji.

ipg-journal.de