Priznanje svjetskoj trgovini

Povezani članci

• Tokom vikenda u Ukrajini poginulo 48 osoba
• Izrael proširio kopnenu ofanzivu
• SAD proširuje ovlaštenja ubrzane deportacije migranata
• Saudijska policija spriječila muškarca da zapali Kabu
• Švicarci odbacili prijedlog o minimalnoj plaći od 22 franka po satu
• Novinar Zamana: Ovo je kraj demokratije, ovo je sramota za Tursku

Foto: DPA – Najkasnije nakon otkrivanja morskog puta za Indiju od strane Vasca da Game u 15. stoljeću nije bilo povratka: globalizacija i uvoz roba iz cijelog svijeta.

Ubuduće proizvoditi još samo u svojoj zemlji radi veće sigurnosti? Globalni lanci isporuka su u slučaju pandemije znatno snažniji

Piše:  Pinelopi Koujianou Goldberg
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Kriza Covid – 19 ojačava pristalice protekcionizma i deglobalizacije. Uz poznate brige za izgubljena radna mjesta u prerađivačkoj industriji i rastuću nejednakost ili i u nekim krugovima postojeću želju da se Kina “kazni” višim carinama, sada se pojavio dodatni argument protiv globalnih lanaca isporuke. Prema ovom shvatanju široko razdijeljena proizvodnja učinila je narodna gospodarstva manje samoodrživim a time i manje otpornim. Rješenje se sastoji u tome da se postojeće poslovne aktivnosti vrate u domovinu, da se u budućnosti manje aktivnosti prenosi u inostranstvo i da se smanji ovisnost o trgovini.

Argument otpornosti nije nov. Brige za „osiguranje ishrane“ koriste se redovno za opravdavanje protekcionističkih mjera u agrarnom sektoru. I površno gledano ova – posljednjih mjeseci često iznošena – tvrdnja  da bi lanci snabdijevanja životnim namirnicama bili sigurniji ako su nacionalno locirani izgleda opravdana. Međutim kod bližeg posmatranja situacija je znatno diferenciranija, prije svega, ako se ima nešto šire shvatanje pojma „otpornosti“.

Sigurno bi trgovinski skeptici rekli da je kriza Covid – 19 pokazala ranjivost globalnih lanaca isporuke prema izvoznim ograničenjima i eksternim šokovima. Mnoge zemlje, među njima i članice EU, uvele su na početku ograničenje izvoza ličnih zaštitnih sredstava (PSA) kao što su maske, što je možda dovelo do toga, da neke zemlje uvoznice ovaj artikal nisu mogle nabaviti kada su ga najhitnije trebale.

Nije iznenađujuće da vlade u slučaju nužde prvo gledaju vlastite građane. Čak i svjetska trgovinska organizacija, koja normalno zabranjuje ograničenja izvoza, dopušta izuzetke za „neophodne proizvode“. Ali najnovija izvozna ograničenja bila su u većini zemalja kratkotrajna i njihovo negativno dejstvo bilo je izravnano kroz prednosti trgovine sa PSA na drugom mjestu. Kina, koja je krizu prebrodila ranije nego većina drugih zemalja, brzo je obnovila proizvodnju i povećala je svoj izvoz PSA u zemlje u nevolji čime su ublažena uska grla u cijelom svijetu. Prema New York Times Kina trenutno proizvodi dnevno dvanaest puta više maski nego prije krize.

Specijalizacija omogućava globalnim lancima isporuke da minimalizuju troškove i maksimalizuju efikasnost, međutim može voditi do komplikacija ako se proizvodnja mora brzo pokrenuti.

Drugi argument stavlja u centar pažnje posebno svojstvo moderne trgovine: Hiperspecijalizacija proizvodnih i prodajnih lanaca koji se prostiru na više zemalja. Specijalizacija omogućava globalnim lancima isporuke da minimalizuju troškove i maksimalizuju efikasnost, međutim može voditi do komplikacija ako se proizvodnja mora brzo pokrenuti.

Najnoviji nedostatak respiratora učinio je jasnijim ovu tačku. Standardna tehnologija respiratora koji se upotrebljavaju za liječenje pacijenata od Covid – 19 sastoji se od 300 različitih dijelova, čija proizvodnja se obavlja u više zemalja. Proizvodnja više respiratora zahtjeva zato usku koordinaciju u vrijeme kada se prvi impuls u mnogim zemljama sastoji u tome da se nadmeću oko nedostajućih dijelova. I čak ako se mogu nabaviti svi pojedinačni dijelovi, proizvodnja zahtjeva visoku mjeru tehničkog know – how – kompetencija, koju bi mnoge zemlje mogle prebaciti u inostranstvo.

Uprkos tomu zagovornici globalizacije posmatraju ove izazove kao dokaz da su globalna koordinacija i suradnja vrjednije nego ikada. Oni bi argumentovali da podjela više izvora snabdijevanja na različite zemlje poboljšava otpornost. Umjesto da bude „samo tako jak kao njegov najslabiji član“ globalni lanac isporuka je čak snažniji, jer može reparirati članove koji ne funkcionišu time što će izvor snabdijevanja iz pogođene zemlje zamijeniti sa alternativnim izvorom snabdijevanja iz jedne druge zemlje.

Trgovinski skeptici mogli bi tvrditi suprotno i prigovoriti da bi se problemi koordinacije u potpunosti mogli izbjeći ako bi lanac isporuka za respiratore, kao u slučaju živežnih namirnica, bio vraćen u vlastitu zemlju. Pritom se u pogonima za preradu mesa u SAD posljednjih tjedana pojavile mnogobrojne infekcije Covid – 19 što je odlučujuću branšu za snabdijevanje živežnim namirnicama snažno uzdrmalo. Jedino, šta mnoge pogone drži u radu je prijetnja američke vlade da će se pozvati na zakon o ratnom gospodarstvu iz 1950. godine, Defense Production Act.

U stvarnosti su zemaljski lanci isporuke robusniji samo u izuzetno neočekivanim scenarijima u kojima su sve druge zemlje istovremeno pogođene negativnim šokom.

U stvarnosti su zemaljski lanci isporuke robusniji samo u izuzetno neočekivanim scenarijima u kojima su sve druge zemlje istovremeno pogođene negativnim šokom. Ako ste jedini, koji nije pogođen globalnom krizom naravno da pomaže ako je proizvodnja u vlastitoj zemlji.

U slučaju pandemije pogođene su sve zemlje ali tok infekcije teži tome da svoj vrhunac dostigne u različitim vremenskim periodima. Kad se SAD nalaze u najtežoj fazi krize moguće je da su druge zemlje uspjele krivulju epidemije izravnati što može poslužiti kao polazna tačka za trgovinu i otpornost.

Na koncu kod pitanja, kako se ophodimo sa rizicima i gradimo otpornost, ne radi se o „globalno“ versus „nacionalno“. Diverzifikacija – geografska ili na drugi način – je priznati princip rizik menadžmenta. Kroz pogon više postrojenja na više lokacija mogu preduzeća minimalizovati rizik raspada sistema ako jedna lokacija (naprimjer zbog prirodne katastrofe) ispadne. Na sličan način preduzeća mogu ublažiti rizike povezane sa političkim potresima time što će svoje aktivnosti podijeliti na više zemalja. Globalna raspodjela proizvodnje maksimalizuje ne samo efikasnost, ona je i dobar riziko menadžment.

Diverzifikacija – geografska ili na drugi način – je priznati princip rizičnog menadžmenta.

Ako se radi o općenitijem pitanju kako bismo trebali poboljšati našu otpornost, kritičari su u pravu kada odbijaju opsjednutost kratkoročnom efikasnošću i profitima. Takvi poslovi su jasno doveli do toga da su preduzeća i lanci isporuka suviše stanjeni da bi se mogli boriti sa velikom krizom kakva je Covid – 19. Jedan određeni stepen rezervi (ili kratkotrajne neefikasnosti) može se u budućnosti bukvalno pokazati kao spasonosan.

Odluka u korist prekomjernosti – naprimjer određeni broj kreveta u bolnicama, koji se drže kao rezerva ili pogon dodatne tvornice maski – ublažila bi uska grla u trenutnoj krizi. U budućnosti trebamo tražiti mogućnosti da povežemo ovu vrstu dodatnih kapaciteta time što ćemo razmišljati u dinamičkim umjesto u statičkim pojmovima efikasnosti. Kriza Covid – 19 dala nam je puno poučaka. Dobre argumente protiv trgovine ili globalnih lanaca isporuka nije nam dala.

Pinelopi Koujianou Goldberg  je profesorica ekonomskih nauka na univerzitetu Yale. Prije toga bila je glavni ekonomista kod grupe Svjetske banke i glavni redaktor American Economic Review.

ipg-journal.de  19.05. 2020.