Pregovori o Brexitu: Prodor sa mnogo fusnota

Povezani članci

• Kako mađarska novinska agencija krije vesti
• „Kao auto bez rezervnih guma“
• Ukidanje 1.350 radnih mjesta: Talijanska vlada upozorava američki Whirlpool da ne otpušta radnike
• Turska: Uhapšeno 20 ljudi zbog sumnje da su pripadnici IDIL
• U kakvom su odnosu Katolička crkva i Europska unija?
• Zbog sankcija Rusiji Njemačkoj prijeti recesija, pad BDP-a u drugom kvartalu 0,2%

Foto: Alastair Grant/REUTERS

Pregovarači Britanaca i EU pregovaraju opet: London očigledno pokazuje spremnost za kompromis u pitanju carina u Sjevernoj Irskoj. Međutim na dobar završetak već odavno se ne klade svi u Briselu.

Pišu: Markus Becker i Peter Müller, Brüssel
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Normalno postoji makar jedno mjesto na kome Michel Barnier, šef pregovarača EU za Brexit, relativno otvoreno govori – na susretima sa ambasadorima 27 zemalja EU. Uostalom: Kad on pregovara sa Britancima to se dešava po nalogu država članica. I ako on postigne dogovor moraju ga potvrditi šefovi država i vlada tih zemalja.

Međutim u četvrtak visoki Francuz bio je i u ovom elitnom društvu zatvoren. Sigurno, Barnier je ambasadorima izložio kako izgleda nova ponuda Britanaca da bi se ipak postigao dogovor o izlasku do kraja mjeseca. Barnier se od doručka sa britanskim ministrom za Brexit Stephenom Barclay nečujno kretao u zgradi Vijeća. Barclay je opet svoga kolegu informisao o novostima sa sastanka Borisa Johnsona sa irskim premijerom Leo Varadkarom u četvrtak.

Postoji napredak, izvjestio je Barnier. Međutim kad su ambasadori pitali za detalje Francuz je postao šutljiv. Zamolio je za razumjevanje jer svaki detalj koji bi sada dospio u javnost otežao bi dogovor. Na kraju diplomati su mu ipak dali zeleno svjetlo za dalje pokušaje sa Britancima.

Uostalom, oni ponovo razgovaraju

Uostalom, oni ponovo pregovaraju. To je dobra vijest. U petak i subotu EU i Velika Britanija hoće da stupe u „fazu intenzivnih razgovora“. Šta to tačno znači i da li dogovor može biti postignut čak prije EU samita slijedećg četvrtka je potpuno otvoreno. Na drugu stranu: sama činjenica da vodeći evropski diplomati više ne odbijaju ogorčeno ovu mogućnost je već mala senzacija. „Ne želim govoriti o euforiji“, kaže jedan od njih, „ali jasno je da su se stvari na britanskoj strani znatno pokrenule.“

Prije svega za oba osnovna problema, koji su na početku tjedna još izgledali nerješivi, izgleda da na stolu leže nove ideje:

Granica između Irske i Sjeverne Irske mogla bi se nakon Brexita držati otvorenom sa pomoći carinskog partnerstva. Detalje Barnier nije otkrio, u svakom slučaju je jasno: Buduća carinska granica ni u kom slučaju ne treba biti između Sjeverne Irske i Irske nego u irskom moru, dakle između Sjeverne Irske i ostatka Ujedinjenog kraljevstva. Zamislivo, kažu diplomati, to je bila konstrukcija koju je tadašnja britanska premijerka Theresa May već 2018. uvodila u igru.

Prema tome britanske vlasti bi robu, koja je određena za EU, kontrolisale i carinile prije nego stignu u Sjevernu Irsku. Preduzeća iz Sjeverne Irske mogla bi eventualno dobiti rabat na izdatke EU pošto Sjeverna Irska zvanično ostaje u carinskoj nadležnosti Ujedinjenog Kraljevstva – čime bi bio ispunjen jedan od važnijih zahtjeva Londona. EU bi opet ostvarila svoj cilj da spriječi carinske kontrole na irskom ostrvu.

Zvuči komplikovano? Tako i jeste.

Zvuči komplikovano? Tako i jeste i zato je ova ideja u prošlosti brzo odbacivana. I sada niko se ne smije kladiti da li će i kada doći do preloma u ovom carinskom pitanju.

Jednostavnije tu izgleda pitanje u kojoj mjeri Sjeverni Irci mogu učestvovati u ovom regulisanju carine. London je htio da da pravo sjevernoirskom regionalnom parlamentu da dogovor o carinama potvrdi i da svake četiri godine o njemu ponovo glasa. EU se boji da bi ovo dalo pravo veta unionističkoj sjevernoirskoj partiji DUP. To prema podacima diplomata nije više tema međutim određeno sudjelovanje u odlučivanju sjevernoirskog narodnog zastupiteljstva ostaje. Kako to tačno izgleda je otvoreno.

Bez TV slike za Johnsona

U idealnom slučaju već početkom slijedećeg tjedna moglo bi vladati više jasnoće a sastanak EU ambasadora za vikend nije isključen. I grupa za upravljanjem Brexitom EU parlamenta treba da bude u nedjelju uveče informisana o mogućem napretku. Tada će se takođe znati i šta francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemačka kancelarka Angela Merkel misle o tome. Njih dvoje sastaju se u nedjelju u Parizu.

Osim toga jasno je da na samom EU samitu neće biti pregovora sa Johnsonom. Ukoliko bi se britanski premijer nadao na lijepe TV slike razbarušenih šefova vlada koji nakon cjelonoćne diskusije neispavani daju izjave u kameru onda se prevario. Ugovor o Brexitu, tako smatraju u Brisleu, je previše važan da bi se uradio na brzinu.

Još ne vjeruje svako u Briselu pozitivnom raspoloženju jer još na početku tjedna nije uopšte izgledalo da bi Brexit drama mogla imati dobar završetak. Umjesto toga izgledalo je da su obje strane prešle na međusobno optuživanje i prebacivanje odgovornosti. Iz Londona su došle prijetnje o sabotaži EU ukoliko budu prisiljeni na dalje pomicanje Brexita. Najniža tačka bila je dostignuta kada je britanska vlada dala domaćoj štampi detalje iz povjerljivog telefonskog razgovora između Johnsona i Angele Merkel – a riječi kancelarke su pritom bile izvučene iz konteksta.

Međutim, u četvrtak poslije podne bilo je iznenada sve drugačije. Puna tri sata su razgovarali šefovi vlada Irske i Velike Britanije, Varadkar i Johnson, najviše vremena u četiri oka. Nakon toga bili su i notorno skeptični EU diplomati optimisti. Nešto se kreće, govorilo se. Irci i Britanci su se u oba centralna konflikta pitanja značajno približili.

Vrijeme je „praktično potrošeno“

Ipak ima i upozoravajućih glasova. Britanski ministar Gavin Williamson rekao je ponovo u petak, da bi se EU morala pokrenuti i da bi britanska vlada mogla inače dopustiti da pregovori propadnu.

Francuska ministrica za Evropu Amelie de Montchalin promptno je odgovorila: Velika Britanija bi morala biti spremna za kompromis inače je No-Deal-Brexit vjerovatan.

Predsjednik EU vijeća Donald Tusk govorio je doduše o „mnogoobećavajućim signalima“, ali je istovremeno upozorio da je vrijeme „praktično potrošeno“ i da nema garancije za uspjeh.

Prije svega u EU je duboko nepovjerenje prema Johnsonu. U Briselu misle da je kod Johnsona moguće skoro sve – čak  i da je njegova aktuelna ofanziva šarma ništa više nego nova finta: Johnson, tako smatra ova teorija, želi EU uvući u hektička pregovaranja u poslednjoj minuti samo da bi ih onda pustio da propadnu i krivicu pripisao Briselu. Kod kuće bi se mogao predstaviti kao žrtva EU i zatočenik britanskog parlamenta koji ga prisiljava na dalje pomicanje Brexita – i tako dobiti nove izbore.

Ovaj cilj međutim on bi mogao i jednostavnije ostvariti –dogovorom sa EU i urednim Brexitom 31. oktobra.

spiegel.de