Pokolj u Teksasu
Šta je pravi problem Amerike

Izdvajamo

• Upravo zato birači to imaju u svojim rukama: hoćete li nagraditi one koji polariziraju ili one koji grade mostove? Hoćete li kompromise ili još više mržnje i bijesa? Hoće li konačno biti bolje ili samo još lošije? Amerika je pred odlučujućim mjesecima.

Povezani članci

• Obustavljeno finansiranje mađarske opozicije iz budžeta
• Turska prijavila da je ugrožena i tražila vanredno zasjedanje NATO-a
• Dvije zemlje koje su pod sankcijama EU i SAD-a dogovorile saradnju
• Povlačenje iz Avganistana oživelo debatu o evropskoj vojsci
• Mi smo kao ljudi iz Buče
• Migrantska kriza u Njujorku

Foto: AP

Uredio: Eref Zaimbegović

Prvo dolazi masakr a onda rasprava o oštrijoj kontroli oružja. Ritual pokazuje kako bi duboka podijeljenost društva u SAD-u mogla postati još dublja.

Starci, očevi, majke, djeca, svi su bili masakrirani. Mora se nažalost reći, opet. Ubica iz Sutherland Springsa koristio je poluautomatsku pušku koja se u Teksasu može u skoro svakom mjestu kupiti za nekoliko stotina dolara. Prirodno opet počinje stara debata o strožijim zakonima o oružju. Ustvari u ovoj raspravi u suštini se radi već dugo više o nečemu drugom  nego o samom oružju.

Kao u optičkom sočivu u ovom konfliktu pokazuje se stvarni problem današnje Amerike. Zemlja je nesposobna za politički kompromis, izuzetno je polarizirana, nedostaju ljudi koji bi gradili mostove među suprotstavljenim stranama i koji bi bili sposobni razumjeti drugu stranu.

Postoji duboki kulturološki konflikt između grada i sela. Između metropola i provincije. Na jednoj strani stoje urbane, globalno misleće elite koje svoj stil života smatraju jedinim ispravnim. Oni ne trebaju oružje i oni ga neće. Pod slobodom oni razumiju pravo da mogu putovati tamo gdje hoće  i smjeti voljeti ako to žele.

Na drugoj strani stoje ljudi iz ruralne Amerike, iz malih gradova sa juga i centra države. Njihova predstava o slobodi je pod uticajem iskustva njihovih predaka. To su bili naseljenici koji su imali oružje da bi se u samoći branili od bandi i medvjeda. I htjeli su oružje da bi se branili od prejake državne moći. Sloboda, to je za te ljude značilo da na svome komadu zemlje mogu raditi ono šta hoće  – i na primjer da plodove vlastitog rada po mogućnosti dijele samo sa onim koje oni izaberu.

Ako se nekad putuje kroz Teksas ili Novi Meksiko razumije se da ova kulturološka tradicija u ovim dijelovima zemlje i dalje živi. Biće je teško iskorijeniti kao naprimjer ljubav mnogih Bavaraca za pivo i kožne pantolone.

Naravno da među kritičarima oružja ima ljudi koji ove kulturološke razlike razumiju i spremni su da nađu kompromis sa ljubiteljima oružja. A sigurno je da će se također naći i ljubitelji oružja koji mogu shvatiti da je vrijedno pokušati strožije kontrolisati uzimanje oružja ili konačno zabraniti prodaju poluautomatskih armijskih pušaka ili automata kojima čovjek može u roku od nekoliko minuta ubiti 58 drugih ljudi kao što se to dogodilo u Las Vegasu. Problem je u ovome: danas ima suviše malo Amerikanaca koji bi bili spremni da u miru i razumno potraže kompromis. Na obje strane ima previše mržnje i nipodaštavanja.

Predsjednik Donald Trump pravi to samo još gorim: njegov zadatak bi u stvari  bio da organizira usaglašavanje interesa. On bi morao biti predsjednik svih Amerikanaca. Umjesto toga on grubim tezama i populističkim tonovima samo još više razdvaja ove lagere. On politički instrumentalizira tragedije kao slučaj u Teksasu ili napad u Manhatnu da bi podsticao svoje pristalice. Napadača iz Sutherland Springsa on naziva „duševno bolesnim“ i čini sve kao da pitanje kako je taj čovjek nabavio oružje nije veliki problem. Brige drugačije Amerike on u potpunosti ignorira.

U svemu je tužno ovo: pošto je Donald Trump sa svojom strategijom polariziranja imao puno uspjeha na izborima za predsjednika on stvara sve više imitatora: već sada se pokazuje da će u nastupajućim izborima guvernera i kongresmena slijedeće godine nastupiti niz kandidata koji će oštrim tonovima izazivati konflikte među lagerima po pitanju oružja ili migranata. Svuda u zemlji mogli bi uskoro moć dobiti mnogi novi mali Trumpovi. Rješenje problema oružja ne bi se tada stvarno  moglo dobiti u dogledno vrijeme.

Upravo zato birači to imaju u svojim rukama: hoćete li nagraditi one koji polariziraju ili one koji grade mostove? Hoćete li kompromise ili još više mržnje i bijesa? Hoće li konačno biti bolje ili samo još lošije? Amerika je pred odlučujućim mjesecima.

spiegel.de