Početak predizborne kampanje sa praskom

Povezani članci

• »SLOVENIJA POSLIJE 13. JULA 2014?«
• Spašavanje Grčke je spašavanje Europe
• Kritike zbog politike
• Rasizam kao norma
• Istanbul: Policija spriječila održavanje Gay parade
• Najmanje 116 ljudi poginulo u sukobu bandi u ekvadorskom zatvoru

Foto: DPA – Ne pojačava li osuda na dvije godine i sedam mjeseci zatvora na koncu popularnost gradonačelnika Istanbula Imamoglua?

Osuda gradonačelnika Istanbula Imamoglua samo na prvi pogled koristi turskom predsjedniku Erdoganu.

Piše: Stefan Hibbeler   – ipg-journal.de – 19.12.2022.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

U zemlji u kojoj svaki ministar i funkcioner AKP-a počinje svoju izjavu sa “po nalogu predsjednika” ovaj se ne umara govoreći o svojim doprinosima za ostvarenje demokratije u Turskoj. U isto vrijeme, Recep Tayyip Erdogan ne propušta ništa kako bi osigurao svoju moć.

Kada je 14. decembra 2022. gradonačelnik Istanbula Ekrem Imamoglu osuđen na zatvorsku kaznu od dvije godine i sedam mjeseci zbog vrijeđanja Visokog izbornog vijeća, neki komentatori su se pitali šta je na tome čudno. Tako se naime raniji kopredsjednik HDP Selahattin Demirtas protivno presudi Evropskog suda za ljudska prava i dalje nalazi u zatvoru, kao i aktivista civilnog društva Osman Kavala. I već sa pravosnažnom presudom CHP predsjednika za provinciju Istanbul Canana Kaftancioglua, koja je kao kod Imamoglua povezana sa političkom zabranom, pokazuje se da neće više samo Kurdi, ljevičari i neovisni aktivisti bili cilj proizvoljnog progonjenja.

Ekrem Imamoglu važi kao najizgledniji kandidat šest kooperirajućih opozicionih partija za utrku za predsjednika. Proteklim mjeseci on se vjerovatno iz partijskih rezona povukao u pozadinu u korist predsjednika CHP Kemala Kiličdaroglua. Sa svojom osudom on je sada opet jače dospio u prvi plan.

Imamoglu se posmatra kao prvi političar koji je na jednim izborima pobijedio Erdogana.

Ovo je – kao i današnja presuda – povezano sa komunalnim izborima 2019. godine. AKP je doduše postavila bivšeg premijera i Erdoganovog pouzdanika Binali Yildirima ali je bilo očigledno da je za predsjednika države pitanje ličnog prestiža da dobije ove izbore. Međutim, na prvim izborima Ekrem Imamoglu je osvojio malu većinu. Nakon tjednima dugog ponovnog prebrojavanja glasačkih listića Visoko izborno vijeće naredilo je ponavljanje izbora. Međutim ponovo je pobijedio Imamoglu, ovoga puta sa značajnijom većinom. Zbog toga se on posmatra kao prvi političar koji je – iako ne direktno ali ipak posredno – pobijedio Erdogana na jednim izborima.

U ovom kontekstu odigrala se polemika koja je bila polazna tačka procesa protiv Imamoglua zbog vrijeđanja. Ministar unutrašnjih poslova Soylu nazvao je Imamoglua „idiotom“ koji je na jednom putovanju po Evropi davao lošu sliku o Turskoj. Na to je Imamoglu odgovorio da je idiot onaj ko je dopustio ponavljanje izbora u Istanbulu. Ovo je ocijenjeno kao vrijeđanje članova Visokog izbornog vijeća koje je donijelo tu odluku. Međutim, iz konteksta je jasno da je Imamoglu smatrao i mislio na Soylua kao podstrekača.

Ako je to politički poželjno pravosnažna presuda protiv Imamoglua bila bi moguća prije izbora.

To da je predsjednik Visokog izbornog vijeća Muharrem Akkaya izjavio da u slučaju pravosnažne presude Imamoglu ne bi mogao kandidovati za ured predsjednika i čak ako bi trebao biti izabran ne bi dobio potvrdu o imenovanju, pokazuje mjeru političkog uticaja. Jer taj isti predsjednik je prije toga na pitanje o dozvoli treće kandidature Erdogana, koja je ustavom isključena, rekao da će se Visoko izborno vijeća izjasniti tek kod njegove kandidature. To je u skladu sa načelom da sudovi ne govore u medijima nego kroz svoje presude. I ministar unutrašnjih poslova Soylu javio se za riječ. U slučaju pravosnažnosti presude protiv Imamoglua on će ga smijeniti sa pozicije gradonačelnika. O nasljedniku bi tada odlučivao Savjet metropole u mome Erdoganova partija AKP i sa njom povezana ultranacionalistička MHP imaju većinu.

Primjenom uobičajenih pravnih standarda na postupak protiv Imamoglua, on ne bi mogao biti osuđen. Također sa aspekta normalnog trajanja žalbenog i kasacionog postupka bilo bi nemoguće da presuda protiv njega bude pravosnažna prije predsjedničkih izbora koji predstoje u maju ili junu. Međutim, kako je izjavio u jednom intervjuu počasni predsjednik kasacionog suda Hamdi Yaver Aktan mogu viši i kasacioni sud postupak ubrzati. Ako je to politički poželjno pravosnažna presuda protiv Imamoglua bila bi moguća prije izbora. Pravna posledica takve odluke bila bi u slučaju kandidature Imamoglua da mu ona ne bi bila priznata. Ako bi on bio jedini protukandidat predsjednik države Erdogan bi išao bez protivnika na izbore ali bi morao osvojiti više od polovine glasova.

Ako bi presuda bila pravomoćna prije predsjedničkih izbora a Imamoglu ne bi kandidovao izgubio bi svoju poziciju gradonačelnika. To bi AKP obezbjedilo prednost isto kao i na izborima prije toga, da može ogromna sredstva metropole mobilisati za vlastitu predizbornu kampanju.

Još jedan postupak je pri kraju: Zahtjev za zabranu treće najveće partije HDP.

U sjeni ove diskusije još jedan postupak privodi se kraju. Ustavni sud može već u proljeće odlučiti o zahtjevu za zabranu HDP. On se može odlučiti za zabranu i time treću najveću političku snagu zemlje isključiti iz parlamentarnog procesa. Ali on može i zaključiti da oduzme HDP i državnu potporu partijama. Neposredno pred ili za vrijeme predizborne kampanje ovo bi bilo važno ograničenje. Za sada HDP ne može biti sigurna u solidarnost šest kooperirajućih opozicionih partija. Doduše svih šest partija izjasnilo se da su u principu protiv zabrane partija ali eksplicitna podrška izgleda prije svega za desničarsko nacionalnu partiju Iyi problematična. Oni su do sada kategorično isključili saradnju sa HDP. Zbog toga se do početka predizborne kampanje mora tražiti zajednička formula.

Imamoglu je mogao izbore za gradonačelnika u Istanbulu dobiti samo sa podrškom HDP. I na predsjedničkim izborima 2023. pripadnici HDP imaće odlučujuću ulogu. Ukoliko uslijedi zabrana HDP to se može smatrati pokušajem da se birači HDP odvrate od izlaska na izbore. Ostaje otvoreno da li će šest kooperirajućih opozicionih partija naći zaobilazni put da HDP bazu ipak motiviraju da izađe na izbore.

U novijoj političkoj istoriji Turske bilo je bezbroj primjera koji ukazuju na to da pokušaji da se izbori odluče sudskim presudama ne uspijevaju. Konačno i predsjednik države Erdogan zahvaljuje za svoju političku karijeru jednoj političkoj zabrani protiv njega. Ostaje za vidjeti hoće li ga to spriječiti da nastavi putem kojim je krenuo i da njegovi konkurenti budu pravosudno eliminisani. Međutim, to nije nevjerovatno – konačno on se 2019. odlučio za ponavljanje izbora za gradonačelnika.

ipg-journal.de