Pobačaj nije politička tema nego pitanje individualne odgovornosti i etike
Povezani članci
- Dolazak talibana gurnuo Avganistan u ekonomska previranja
- Armenski premijer optužuje Tursku da vodi ofanzivu u Nagorno-Karabahu
- Gradonačelnik Tlaxiaca u Meksiku ubijen dva sata nakon preuzimanja dužnosti
- Valls: IDIL priprema nove napade na Francusku, ali i na druge evropske države
- Benedict XVI razriješio dužnosti 400 svećenika zbog zlostavljanja djece
- Prosječna plata u Češkoj na kraju 2017. godine po prvi puta prešla 30.000 kruna (2.300 KM). Najveći porast imali prosvjetni i administrativni radnici
Foto: inquisitr
Bizarno je i žalosno da je moguće da se u 21. stoljeću usvaja zakon prema Bibliji a ne po zdravom razumu.
Piše: Pavla Pokorna
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
Primjenjeno kršćanstvo. Inkvizicija. I tako se može opisati smjer kojim je krenula Poljska. Tamo se očekuju izmjene zakona o pobačaju kojim bi trebalo zabraniti pobačaj skoro u cjelosti. Sa jednim jedinim izuzetkom. Kad bude ugrožen život majke.
Pobačaj neće biti moguć ni u slučajevima kada se pokaže da je plod nepovratno obolio ili kada je začeće učinjeno kaznenim djelom ili incestom. Šta hoće time postići, sa izvinjenjem, katolički fanatici? Šta je cilj tih mjera koje zalaze u najintimniju sferu žene ili bračnog para?
Hoće li time prestati pobačaji? Hoće li se krivulja nataliteta početi dizati? To možemo teško sami sebi lagati. Ciljem je kroz političku moć varvarski uticati na najintimnije slobode. Prinuditi ženu da nosi i porodi dijete koje je rezultatom silovanja nije ništa drugo nego dalji akt nasilja učinjen nad tom ženom.
Kako država može osigurati da bi žena to dijete htjela ili još više da bi ga voljela i sa ljubavlju ga odgajala? Za državu se sve završava porodom. U statistiku se unese novi broj a zakonodavci sa raspelom za pojasom se plješču po ramenima. Ali, hoće li uzeti takvo dijete svojoj kući? Ili će ga preuzeti crkva? Ili neka ustanova?
Pobačaj je vječna i veoma vruća tema koja od pamtivjeka razdjeljuje društvo. Jedni ga nazivaju ubistvom, drugi ga brane najvišim pravom da sam možeš odlučivati šta će se destiti sa tvojim tijelom. Ne postoji ispravan nazor, samo niz raznih mišljenja koja daju prednost raznim rješenjima. Ali ovako ili onako žena bi trebala imati mogućnost izbora.
Kao majka ne mogu sebi predstaviti okolnosti koje bi me prisilile da odlučim uraditi pobačaj ali sasvim sigurno htjela bih imati tu mogućnost. Ne kao lagano rješenje posljedica moje neodgovornosti ali kao moguće rješenje teške životne situacije u kojoj se može naći svaki.
Treba prihvatiti činjenicu da zabrana pobačaja neće taj čin izbrisati sa lica zemlje, samo će ga gurnuti u stranu i povećati rizik spojen sa njim. Za sve strane koje učestvuju u tome. Nažalost u naših sjevernih susjeda smo i bićemo svjedoci toga. Bizarno je i žalosno da je moguće da se u 21. stoljeću usvaja zakon prema Bibliji a ne po zdravom razumu.