ENG
Brexit je zaista fantastičan događaj, na sasvim pogrešan način. Tu je mnogo ljudi zaslužilo svaku osudu, od Davida Camerona, koji će ostati upamćen kao čovjek koji je riskirao raspad Europe i svoje zemlje radi kratkoročne političke dobiti, do zlobnih urednika britanskih tabloida koji su pumpali javnost gomilom laži.
Piše: Paul Krugman (The New York Tmes)
Ali manje sam uznemiren nego što sam mislio da ću biti. Ekonomske posljedice Brexita će biti loše, ali ne toliko koliko se predviđalo. Političke posljedice će biti daleko gore, ali one bi bile takve i da je pobijedila opcija za ostanak Britanije u EU.
Počnimo sa ekonomijom. Britanija će zbog Brexita biti siromašnija. Teško je predvidjeti posljedice Brexita za trgovinu, ali one će biti značajne. Carine Svjetske trgovinske organizacije (STO) su niske, a ograničenja u globalnoj trgovini relativno mala. Ali u Europi i Sjevernoj Americi je važan utjecaj garancija pristupa tržištu na stopu dugoročnih investicija namijenjenih izvozu, pa bi povlačenje ovih garancija smanjilo obujam trgovine, čak i kada bi bio izbjegnut pravi trgovinski rat. Posljedica svega ovoga bi bila smanjena produktivnost u Britaniji.
Kada su u pitanju financijske posljedice – slom tržišta, recesija u Britaniji, sjvetska recesija itd – ja ih ne vidim. Funta je pala u usporedbi s uobičajenim dnevnim oscilacijama. Ali za one sa iskustvom kriza zemalja u razvoju, ovaj pad nije strašan, čak ni u usporedbi sa ranijim britanskim epizodama: tijekom ekonomske krize 1970-ih funta je pala za trećinu, poslije izlaska iz Europskog financijskog mehanizma 1992. za četvrtinu, a do trenutka kada pišem ovaj tekst za svega 8%.
Britanija pozajmljuje u vlastitoj valuti i nije podložna klasičnim krizama bilance zbog devalvacije valute, za razliku od na primjer Argentine gdje pad pesosa uništava kompanije i potrošače koji su pozajmljivali u dolarima. Brexit neće dovesti do naglog odljeva kapitala i porasta kamatnih stopa, naprotiv.
Došlo je do pada na burzama, ali i do pada kamatnih stopa zbog straha od recesije koji će primorati centralne banke na velikodušnu monetarnu politiku. Čemu onda strah? Prvo, zato što novonastala neizvjesnost može smanjiti obujam investicija. Ne znamo kako će se odvijati Brexit, pa postoji realna opasnost da kompanije odlože investiranje dok se stvari ne raščiste.
Ozbiljniji problem su politički potresi u Europi i Britaniji. Što me dovodi do politike. Europski projekt promoviranja mira i tješnje političke unije kroz ekonomske integracije je u velikoj krizi. Brexit je vjerojatno tek početak, jer populističke, secesionističke i ksenofobne snage dobijaju sve veću podršku širom Europe. Dodajmo tome i slabost europske ekonomije, koja je prvi kandidat za „sekularnu stagnaciju“ – neprekidnu krizu niskog intenziteta uz demografske probleme koji odvraćaju investicije. Budućnost Europe ne izgleda dobro i ima razloga za brigu.
Ali ti razlozi ne bi nestali ni da je Britanija ostala u EU. Najveće greške europske kontrukcije su bile: usvajanje eura bez dublje analize i plana o tome kako će jedinstvena valuta funkcionirati bez jedinstvene vlade; katastrofalno smještanje eurokrize u moralne okvire i svaljivanje krivice na „neodgovorne južnjake“; uvođenje slobodnog kretanja radne snage između kulturno različitih zemalja sa velikim razlikama u primanjima. Brexit je u velikoj mjeri posljedica ovih neriješenih problema koji su doveli do gubitka kredibiliteta EU. U tom smislu, eurokriza je utjecala na Brexit, iako se Britanija pametno držala što dalje od eura. I obratno, Brexit je samo ubrzao već postojeću krizu.
Prava šteta, koja bi bila izbjegnuta da nije bilo Cameronovog gafa, nanesena je samoj Britaniji. Nisam stručnjak za te stvari, ali izgleda da će Brexit ojačati najgore snage u britanskoj politici i dovesti do raspada te zemlje. Premijer Boris deluje kao izvjesniji ishod od predsednika Donalda (koga lako zamišljam kao britanskog premijera). I zato vas molim da ne brinete o makro-ekonomskim pitanjima. Brinite o opstanku Velike Britanije. I oplakujte Europu.
